"Govor mržnje na mrežama, plamen koji se teško zaustavlja"

Govor mržnje je izgovoreni ili napisani tekst koji ima za svrhu poniziti i uvrijediti. Dovodi do toga da se potiče nasilje prema osobi ili grupi kojoj je to usmjereno, kazao je u HTV-ovoj emisiji "Otvoreno" Dejan Ajduković. Građanima treba omogućiti alate, istaknuo je Robert Tomljenović, da oni postaju na neki način - sami svoj regulator, da se sami znaju zaštititi od svih neželjenih sadržaja u online svijetu.

Govor mržnje, kazao je Dejan Ajduković s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, potiče na nasilje prema pojedincima ili drugim osobama na temelju nekih njihovih osobina kao što je spol, rod, rasna, etnička pripadnost ili nešto drugo. 

- Oni koji su najčešće pogođeni su oni koji su nužno malo drugačiji od većine. Ili pak neki drugi misle da su drugačiji, ili možda pripadaju nekoj drugoj grupi koja nije njihova, rekao je i podsjetio da je govor mržnje u europskim državama, pa tako i u Hrvatskoj, zakonski zabranjen zbog posljedica koje izaziva.

Govoreći o tome kakav profil ljudi se najčešće služi govorom mržnje, psihijatar i psihoterapeut Ante Bagarić kazao je da svi u sebi imamo destruktivnu prirodu te pojasnio da je "čovjekov emocionalni aparat, mentalni aparat sastavljen iz destruktivnih, agresivnih dijelova i kreativnih dijelova".

- Ta dva sustava su negdje u ravnoteži. Kada se ravnoteža poremeti, onda takva osoba više nije 10%, 20% ili 30% destruktivna nego 70%, 80%. Destrukcija je kao u prirodi - zgradu je teško izgraditi, treba puno ljudi, puno pametnih ljudi, a vrlo lako ju je srušiti. Destrukcija je primamljivo područje jer tu su svi kreativni, svi su pobjednici. Napasti, poniziti nekoga, napisati neku laž, to 8 milijardi ljudi radi vrlo efikasno. Napraviti nešto dobro, za to treba edukacija, sposobnosti, motivi.

Posljedice govora mržnje mogu biti katastrofalne

- Kad se otvori prostor mržnji, to znamo i kroz užasne političke pokrete koji su bili, onda dođe do plamena koji se vrlo teško zaustavlja. Ako govorimo o mržnji u virtualnom svijetu, onda se zbilja u našoj civilizaciji otvorio jedan veliki požar destrukcije koji treba intenzivno zaustavljati jer posljedice mogu biti katastrofalne za pojedince, obitelji, grupe i cijelo društvo, kazao je Bagarić.

Kada je riječ o modernom dobu, govor mržnje često se plasira i zapravo dolazi iz anonimnosti. Bagarić je rekao da su se dosad razvijali obrasci kako da se to nadzire, kontrolira, upravlja, odnosno kako da se smanjuje šteta.

- Međutim, sad s otvaranjem tih dostignuća, odjednom smo dobili opciju da više nema nadzora, nema kontrole. To postaje još opasnije, dodaje.

Sloboda završava onda kada počne ugrožavati vašu slobodu, naglasio je Zdravko Kedžo sa Sveučilišta u Dubrovniku.

- Za svakog od nas sloboda završava onog trenutka kada postane okvir i smeta nečijoj tuđoj slobodi. U cijeloj priči ima puno licemjerja. I danas u okviru naše europske obitelji postoje ozbiljni razgovori o tome. S jedne strane je to bogatstvo slobode, konvencija, sloboda izražavanja, kreativnosti uz sve još i nove medije, nove dosege itd. Onda se još govori da se zbog te kreativnosti ipak ne treba sad posebno nešto stiskati. S druge strane, ljudi kažu, dobar dio javnosti, otišlo je to predaleko, rekao je Kedžo i dodao da posljedice na koncu počinju biti pojedinačne, smrtne i za društvo pogubne.

- Ogromna je masa medija koja živi od klikova, pregleda, profita i našeg interesa. Da mi nismo zainteresirani za te medijske sadržaje, ne bi ih oni emitirali, kazao je i dodao da se grijeh nikad nije bolje prodavao kao sad te da ima jako puno medijskih platformi na kojima se može prodati grijeh.

Robert Tomljenović, zamjenik predsjednika Agencije za elektroničke medije, napominje da društvene mreže nisu mediji i nisu pod regulacijom. Tvrdi da su društvene mreže zapravo jedno plodno tlo za širenje govora mržnje, neprimjerenog govora, širenje dezinformacije, manipulacije.

Društvene mreže razvijale su se u nereguliranom prostoru

Da bi se razlučilo gdje je ustvari sve pošlo po zlu smatra da bismo se trebali vratiti unatrag 20-ak godina, na početak stoljeća. Internetske platforme, društvene mreže, razvijale su se u potpuno nereguliranom prostoru. Osim što su oni, kaže, razvijali svoje poslovne modele u nereguliranom prostoru, sad je problem s algoritmima za koje ne znamo kako zapravo funkcioniraju.

- Građani su stekli dojam da u tom prostoru mogu sve, zaogrnuti plaštom anonimnosti da je sve dozvoljeno, dodao je.

Tomljenović ističe da za dva tjedna stupa na snagu akt EU-a o digitalnim uslugama, koji uvodi neke obaveze i za društvene mreže. Smatra da govor mržnje i dalje neće biti pod regulacijom, već je potrebna preventiva, edukacija, medijska pismenost.

Slobode i mogućnosti slobodnog izražavanja nikad nisu bile tolike kao danas i na toliko različitih platformi, izjavio je Kedžo i pritom se pita kako je moguće da se na društvenim mrežama dvije trećine korisnika oglašava pod lažnim imenom, a ne svojim. Pa kad je sloboda i kada čovjek može reći što ga je volja i kome god želi, zašto je onda pod lažnim imenom, ponovio je.

Bagarić kaže da ne čita komentare ispod članaka. Misli da se ljudi trebaju odmaknuti od komentara, koji, kako tvrdi, predstavljaju krajnju destrukciju i koji su primitivni i infantilni. Onda će se i njihova snaga polako gasiti.

Govora mržnje ima i izvan medija

Možda se ne trebamo samo koncentrirati na medije. Govor mržnje puno je širi od toga, naglasio je Ajduković. Govor mržnje vodi prema destruktivnom djelovanju, a toga ima i izvan medija. Javlja se, kaže, i drugdje, na stadionima, u školama.

Odgovor ne može biti samo regulativa, propisi kako se ponašati ili ne ponašati, već osvješćivanje koje su posljedice kada se u tome sudjeluje, napominje Ajduković.

Kedžo je iznio slikovit prikaz "konzumacije medija" i kazao kako su roditelji npr. skloni reći djeci da jedu brokule, a ne nezdravu hranu, "smeće". Pritom se pita kako je moguće da roditeljima ne smeta da djeca dnevno progutaju tonu "medijskog smeća".

U školama je nedovoljno kritičke medijske pismenosti

Tomljenoviću je upitno znanje roditelja o tome kako se koriste društvene mreže. Smatra da često nemaju dovoljno kritičkog razumijevanja te da im je teško i razgovarati o tome s djecom. Kaže da Agencija za elektroničke medije i UNICEF godinama nastoje omogućiti svima koji se bave edukacijom i odgojem djece, određene edukacijske materijale da bi se mogli obrazovati i potom razgovarati s djecom.

- Nedovoljno je u nastavne planove ugrađen razvoj kritičke medijske pismenosti. Previše je naglasak stavljen na samo tehnička znanja, tehničke vještine, a premalo se kod djece razvija kritičko razmišljanje, da imaju jedan zdravi kritički odmak od medija i od sadržaja, da znaju analizirati i vrednovati te sadržaje, kazao je Tomljenović.

Da postoji interes za edukaciju svjedoči i podatak kojega je iznio Tomljenović, a to je da je s portala Agencije za elektroničke medije njihov edukacijski materijal u protekle četiri godine preuzet više od milijun i 200.000 puta.

Žrtve govora mržnje teško se otvaraju svojoj obitelji, a stručnjacima gotovo nikako. Osjećaju da su same krive što su možda bile na nekom portalu, društvenoj mreži, kazao je Bagarić i istaknuo da je važno mlade ljude učiti kako je potrebno reagirati.

Građanima, tvrdi Tomljenović, treba omogućiti alate da oni sami postaju na neki način - sami svoj regulator, da se sami znaju zaštititi od svih neželjenih sadržaja. Ističe da je zlostavljanje u online svijetu puno gore jer traje 24 sata, osoba se od toga ne može odmaknuti i izložena je puno većoj publici. Napominje da je stoga izuzetno bitna prevencija, edukacija i osnaživanje medijske pismenosti.