Ovčara i Velepromet: Potresne priče preživjelih

U noći s 20. na 21. studenog 1991. dogodio se najteži zločin u Domovinskom ratu - pokolj na Ovčari. Ubijena je 261 osoba - ranjenici, civili te medicinsko osoblje. Vukovar danas tuguje i za žrtvama iz Veleprometa, najvećeg koncentracijskog logora nakon 2. svjetskog rata, kroz koji je od rujna '91. do travnja '92. prošlo 10.000 ljudi. Njih 700 je ubijeno.

Padom Vukovara na Mitnici se predalo više od 180 branitelja kako bi barem djelomično  spasili tisuće vukovarskih civila. Nažalost za mnoge od njih tek je počela agonija od vukovarskih stratišta do mučilišta po srbijanskim logorima. Neki su izabrali proboj - no njihova sudbina do danas nije poznata i to njihove obitelji najviše boli. Jedna od takvih obitelji je i vukovarska obitelj Černok. Majka i kći sjećaju se bolnog gubitka supruga i oca Ivana, čije tijelo ni danas nisu pronašle te sina i brata, 14-godišnjeg Igora, dječaka koji je izveden iz kolone i mučki ubijen.

Snimatelj HRT-a Srećko Baćun preživio je strahote Veleprometa i svjedočio likvidacijama. Takvo apsurdno nasilje ne može se opisati. Bili su presretni što su uhvatili snimatelja Hrvatske televizije i konačno se mogli obračunati.

'Igra s bajonetama' i razapinjanje

- Za početak, mene kad su uhvatili, prvo su me prebili tako da su mi slomili vilicu, nekoliko rebara, izboli su me bajonetama po nogama da ne bih pobjegao, pucali su mi u nogu iz "škorpiona"... Zatim su me odveli u onaj poznati hangar smrti u kojem su me natjerali da čitam "Molitvu za mrtve". (...) Odveli su me iza tih hangara, gdje je razapet na paletama bio potpuno gol branitelj. Četnici su se 'igrali bajonetama'. Kastrirali su ga. On je vrištao, a oni su se smijali. Pola ih je bilo pijano od rakije, pola od hrvatske krvi, to je bilo nešto nevjerojatno, prisjeća se Baćun.

Preživjeli: "Velepromet je bio mjesto totalnog, apsurdnog nasilja"

Zdrav razum nikada si neće moći objasniti ono što je slijedilo nakon ulaska JNA i četnika u vukovarsku ratnu bolnicu - odvođenja u logore i smrt na Ovčari. Jedna od žrtava bio je i francuski dragovoljac Jean Michel Nicolier. Most u središtu grada nosi njegovo ime. Prije nego što su ga pripadnici JNA odveli iz bolnice, dao je izjavu francuskim novinarima i pritom rekao da je u Vukovaru izgubio previše prijatelja. Odbijao je otići, a iako je znao da će biti teško, priznao je da takve strahote nije mogao zamisliti, prije svega za civile.

Sjećajući se Vukovara, neizostavna je spomen na Sinišu Glavaševića (1960.–1991.), novinara koji je iz opkoljenog Vukovara slao, iako lakše ranjen, gotovo iz sata u sat izvještaje za HR i HTV o herojskoj obrani, koji trajno svjedoče o drami pada Vukovara i njegovih branitelja te o novinarskom i literarnom talentu očevica-reportera. S B. Polovinom ostao je na radnom mjestu sve do potpune okupacije i pada grada. U noći s 19. na 20. 11. 1991. odveden je iz bolnice i nestao. Njegovo je tijelo ekshumirano iz masovne grobnice na Ovčari nedaleko Vukovara 1997. Ovo je bio njegov posljednji izvještaj iz Vukovara: