Pijana pruga između Lupoglava i Raše čeka obnovu

Za potrebe iskorištavanja ugljena iz raških rudnika, davne 1948. počela je gradnja pruge Lupoglav - Raša duge 52 kilometra. Radne brigade, u kojima su bili mladi iz cijele tadašnje države, izgradile su je u samo tri godine. Gašenjem rudnika počelo je i gašenje pruge, koja je s godinama poprimila neobičan izgled te je prozvana pijanom prugom.

Golim je rukama sada 90-godišnja Lesišćanka gradila prugu Lupoglav - Raša. Dva je puta bila ozlijeđena, bilo je i mrtvih na gradilištu koje su zbog teških uvjeta rada zvali istarski Sibir. Imala je tada nepunih 17 godina.

- Radili smo i na drobilici, zima je bila velika i slabo smo bili obučeni, nije bilo za jest, nije bilo za pit, ničeg, jadno i bog. Ništa nismo imali, ja ne znam kako smo to preživili i kako sam ja dočekala ove godine, prisjeća se Ana Pernić Učkarica, Lesišćinaa leta.

I Josip Boljunčić cijeli je vijek proveo na željeznici, jedno vrijeme bio je skretničar na postaji u Lupoglavu. Nisu, kaže, u to doba Istrani imali mnogo izbora.

- Ili poći raditi u rudnik Raša ili poći na tu dobrovoljnu radnu brigadu za izgradnju pruge Lupoglav Raša, kaže.

Iako je bilo teško, oboje se rado prisjeća tog doba, jer bili su mladi. A pruga koju su mukom stvarali brzo propada. Nema više ugljena, boksita i proizvodnje hrane u plodnome Čepićkom polju, sve je to nekada punilo vagone.

Iznad Kožljaka puca pogled na predivno Čepićko polje i dolazimo do prohodne pruge koja nas vodi do njezina najinteresantnijeg dijela. Podsjeća na tobogan smrti u zabavnome parku, zar ne? Desetljeća neodržavanja učinila su svoje.

Zbog nagiba i urušavanja terena, nagnule su se i tračnice pa lelujaju, otuda i naziv pijana pruga.

U Hrvatskim željeznicama kažu da prugu nisu zaboravili, izrađena je studija njezine obnove.

Povećanje teretnog prometa, ovdje u luci Bršica ili pak iskazivanje interesa agencija za putničkim ili izletničkim programom, neki su od uvjeta da bi se pruga krenula bar djelomično ili potpuno obnavljati. Krajnji rok za njezinu obnovu je 2050. godina. A do tada, kažu u Željeznicama, treba napraviti brojna istraživanja te procjene stanja i isplativosti pruge.

A dok se pruga ne obnovi, ako se to ikada i dogodi, valja uživati u ovome njezinome pijanom stanju. Vjerujte, neprocijenjivo je...