Posljedice postkšćanstva: folklorni katolicizam i povratak temeljima

Što znači život u dobu postkršćanstva? Što je uopće postkršćanstvo, kako se očituje i jesu li njegove posljedice na primjer molitve krunice na trgovima i otkazivanje sakramenta Svete potvrde u Klani? U emisiji Riječ i život na početku Korizme govorili su dominikanac i teolog o. Frano Prcela i publicist i politički komentator Matija Štahan.

Društveni temelji nisu podrazumijevano kršćanski, nismo sigurni što smo i kuda idemo – tako Matija Štahan opisuje ovo vrijeme na Zapadnom svijetu. To je ukratko postkršćanstvo.

Pritom, unutar tog Zapada postoje razlike između primjerice stanja u Hrvatskoj i Njemačkoj, Francuskoj i sličnih zemalja.

- Mi imamo vjerničku masovnost, ali nam nedostaje intelektualna elita koja će oblikovati javno mnijenje. Na Zapadu imaju suprotno; imaju intelektualnu elitu i njezine ostatke, ali nemaju masovnost koja je kod nas karakteristična. Mislim da je zadaća Crkve u Hrvatskoj kultivirati intelektualnu elitu koja bi se mogla na najvišem stupnju argumentacije nositi s izazovima vremena u raspravi sa svojim neistomišljenicima u medijima i javnosti. Još uvijek imamo dovoljno široko plodno tlo među vjerničkim pučanstvom da iz njih iziđu oni koji će to moći raditi.

O. Frano Prcela, koji već godinama živi u Njemačkoj stvar promatra drugačije odnosno pita se koje je to kršćansko vrijeme. Ističe kako nije pobornik situacije u kojoj je institucija Crkve presnažna. Kaže kako je to uvijek bilo opasno za supstancu poruke kršćanstva.

- Uvijek imam straha pred masama, barem što se tiče religijskih sadržaja. Barem što se tiče nekih javno demonstriranja vjere, hodočašće ili skup, u redu. No ta masovnost...imamo mi male gurue u Hrvatskoj koji znaju masovnost okupljati. Kada ih poslušam što govore uglavnom nagovaraju na vjerovanje. To nije poslanje ni katoličkog intelektualna, ni pastoralnog djelatnika ni teologa. Ne bih se time opterećivao. Ključna je točka kako iznjedriti ljude koji žive svoje kršćanstvo i onda u javnom prostoru zastupati te stavove.

Je li primjer postkršćanstva molitva na trgovima? O. Frano to vidi kao više politički nego duhovan čin.

- Moja percepcija tog nastupa, oni kao da žele drugoj strani e ovaj trg je i naš. Imamo i mi svoju slobodu da tu radimo što hoćemo i kako hoćemo. Legitimno. Kao da žele dokazati svoj grupni identitet koji je oprečan s nekim drugim. Opet, legitimno. To nazivat molitvom, ja imam s time problema. Taj čin koji je za mene više političan nego duhovan, nazivati ga eksplicitno molitvom...zašto, pa krenuli smo u Korizmu s Isusovim savjetom gdje poziva na molitvu i post, a daje za molitvu konkretan savjet da se ne ide po trgovima, povucite se u osamu, ističe o. Frano.

Forma je molitvena i zato zaslužuje takav naziv smatra Štahan, a političnost vidi utoliko što politika znači bavljenje zajednicom.

- Očito je riječ neizravno o polemici s nekim drugim dusima koji tijekom godine defiliraju tim trgom kroz godinu tako da je to jedan način demonstracije katoličanstva u zagrebu u Hrvatskoj koju ne moraju svi prihvaćati. Nema svaki vjernik obvezu osjećati savršeno istomišljeništvo s onima koji mole na trgu, ali svatko ih ima obvezu kao katolik tolerirati i vidjeti da je to jedna njihova autentična manifestacija vjere na trgu, ističe Štahan.

>>> Cijelu emisiju "Riječ i život" pogledajte na platformi HRTi i YouTube kanalu Hrvatske televizije.