Misa na engleskom za strance u Župi sv. Blaža u Zagrebu

Strani radnici u Hrvatskoj više nisu nikakva novost. Ta heterogena grupa koju čini puno malih skupina čiji se interesi, želje I ambicije razilikuju zahtjeva pažnju ne samo države nego i vjerskih zajednica koje su pozvane odgovoriti na njihove duhovne potrebe. No osim toga one su pozvane I pomoći u integraciji u hrvatsko društvo.

Svaku nedjelju u 12.30 vjernici, sve strani državljani, njih oko 150 pune crkvu. Svaki ima svoju priču, a zemlje iz kojih dolaze su razne. Malta, Indija, Španjolska, Filipini samo su neke od njih... No unatoč svim razlikama veže ih jedno, vjera u Isusa Krista. I upravo zbog toga, sve razlike zapravo padaju u vodu.

Nakon mise rado su s nama podijelili svoja svjedočanstva o tome koliko im ova misa znači.

- Za mene znači puno jer kad molim, molim na engleskom i da znam da mogu doći tu je very helpful, jako pomaže, ističe Johanna Peterski, Malta.

- Svake nedjelje čitam, raspodjeljujem druga čitanja i tko će skupljati milodar. Kada imamo agape, onda svatko od nas pripremi nešto iz svoje domovine. Volim biti ovdje, nedjelja mi je najdraži dan u tjednu, kaže Jenner Pešut, Sv. Vincent i Grenadini, Karibi.

- Kada si daleko od kuće i imaš zajednicu poput ove osjećaš se kao doma jer obred je isti ovdje kao u Španjolskoj. Zato je ovaj jedan sat u tjednu meni jako važan, objašnjava Alonso Martin Gonzalez, Španjolska.

- Za moj vjerski život je jako važno biti ovdje, tako sam bliže Bogu i svojim sunarodnjacima. Osjećam se blagoslovljeno što pjevanjem mogu služiti Bogu, kaže Arcely Bhing, Filipini.

- Svaki put kada dođem na misu, pogotovo nedjeljom, stvarno osjećam prisutnost Gospodina Isusa Krista. Ovaj je dan za mene jako važan. Od sedam dana u tjednu nedjelju dajem Gospodinu jer sve što imam Njemu dugujem, ističe Gerald Marshall Garcera, Filipini.

Mnogi stranci ovdje su sa supružnicima, poput ovog hrvatsko-indijskog para.

- U ovoj crkvi baš osjećam posebno, velečasni puno brine za nas, to meni je lijepo. Isto tako nekad volim čuti na engleskom pa dolazim ovdje, objašnjava Etel Pavičić, Indija.

- Ja zapravo učim uz nju engleski. Misa je svugdje ista, Crkva je univerzalna i nije teško pratiti, ali malo je drugačije kada se upoznaju druge kulture, pjesme su drugačije, ljudi su uvijek različiti i to me obogaćuje, dodaje Ivan Pavičić.

Na spomen njihovog duhovnika, vlč. Anđelka, svima dolazi osmijeh na lice.

- On maestro, jako dobro, dobar svećenik. Ima passion, strast, on jako dobar čovjek, mislim on ima ljubav, sve ljudi voli, rekao je Carlos Opara, Nigerija.

Osim redovnog druženja nakon mise, jednom mjesečno imaju veće druženje odnosno agape. Nedavno su imali i dva krštenja.

- Iz svojeg iskustva bih rekao da je privilegija biti među njima i s njima, a to je zadatak i za nas sve u hrvatskom društvu da po Evanđeoskoj pouci budemo bližnji i strancima tako da ne budu više stranci nego prijatelji. Meni je to osobno i poslanje u Zagrebačkoj nadbiskupiji kao povjerenik za pastoral migranata i turista , drago mi je da imamo mjesto u Crkvi gdje ih možemo okupiti i gdje možemo zajedno se upoznati i rasti u vjeri, pomoći i suradnji što nam je potrebno za osobni i društveni život, ističe vlč. Anđelko Katanec, povjerenik za pastoral migranata i turista Zagrebačke nadbiskupije.

Ova mala zajednica, "župa u župi", najbolje svjedoči univerzalnost Crkve. Moliti i razgovarati s njima, pružiti im ruku doista je posebno iskustvo nakon kojeg se čovjek može samo osjećati obogaćeno.

U emisiji Riječ i život, o ovoj temi govorili su Južnokoreanka koju je život doveo u Hrvatsku, Lina Seonghyun Kwon i p. Stanko Perica, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice.

Lina Seonghyun Kwon preselila se u Zagreb 2017. godine.

- Mogu reći da me u Hrvatsku dovela vjera, tj. Gospa. Prvi put sam na ovo područje došla u Međugorje kad sam imala 17 godina I to je bilo za Mladifest po ljeti. Tada je duhovna obnova za mlade. Nešto mi je bilo jako posebno I od tada sam zaljubljena u hrvatsku kulturu, pogotovo hrvatsku katoličku kulturu. Tako sam počela u Koreji studirati preddiplomski studij južnoslavenske kulture. I ovdje još studiram kroatologiju, objašnjava Lina.

Osim što studira kroatologiju, Lina je zaposlena na Institutu kralja Sedžonga - Centra učenja korejske kulture i jezika Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

Nakon posljednjeg zasjedanja biskupa potpredsjednik Hrvatske biskupske konferencije i đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić, izjavio je kako biskupi razmišljaju o pastoralu stranih radnika kojih je sve više u Hrvatskoj. Pritom se useljenička politika ne smije prepustiti poslodavcima, istaknuo je Hranić uz napomenu kako država mora paziti na njihovo ljudsko dostojanstvo.

Osvrčući se na tu tezu nadbiskupa Hranića, p. Stanko Perica ističe kako su oni situaciju dobro dijagnosticirali. Sustavni plan na razini države, ali I Crkve ne postoji, a trebao bi.

- Situacija je takva da je politika doseljavanja stranih radnika prepuštena interesima poslodavaca, ekonomiji. Te interese ne treba zanemarit, oni su bitni, no trebalo bi uključiti i neke druge interese. Trebalo bi I s aspekta sociologije, demografije, pa i s aspekta zaštite čovjeka, ljudskog dostojanstva, ljudskih prava. Jer kad je ekonomski aspekt jedini koji je naglašen često ovi drugi znaju biti zanemareni I s tim se susrećemo u praksi kad radimo sa stranim radnicima. Često vidimo ljudi koji su prevareni, iskorišteni, čija prava nisu zagarantirana, kojima je obećano nešto što se onda ne ispoštuje. Tako da dosta velik broj njih se nalazi u situaciji da im je potrebna pomoć, ističe p. Stanko Perica.

Stranih radnika sve je više. Ove godine se njihova brojka približava brojci od 200 tisuća, a prema nekim predviđanjima u narednih 5 godina će ih biti oko 500 tisuća, odnosno svaki četvrti radnik u Hrvatskoj.

Strah prema stranim radnicima je činjenica o kojoj treba voditi računa, rekao je u izjavi za emisiju Riječ i život sociolog Siniša Zrinščak, profesor sa zagrebačkog Pravnog fakulteta.

- Uobičajeno govorimo o dvije vrste straha, jedan je tzv. ekonomska prijetnja, da oduzimaju posao ili da su opterećenje za socijalni sustav države, drugi je tzv. simbolička prijetnja, da su oni prijetnja, simbolu, identitu I kulturi dotične zemlje. Iskustva zapadnih zemalja pokazuju da su strahovi od ekonomskih prijetnji neopravdani zato jer oni ne oduzimaju poslove domaćem stanovništvu nego rade one poslove koje domaći ne žele raditi I u principu nisu opterećenje za socijalni sustav zemlje, mada ima I drugih primjera. Veći je problem simbolička prijetnja, ako ne postoji integracija, dijalog među različitim ljudima onda je sigurno da se domicilno stanovništvo osjeća ugroženim, objašnjava prof. Siniša Zrinščak.

Iako je Hrvatska navikla na turiste iz svih krajeva svijeta, iskustvo Line Seonghyun Kwon pokazuje kako ipak izaziva čuđenje kada se netko trajno doseli u Hrvatsku. Ističe kako su ju susjedi lijepo primili, no u vremenu pandemije COVID 19, susrela se I s ružnim komentarima.

- Na cesti meni se dogodilo da su mi vikali corona virus tijekom epidemioloških mjera. To je bilo malo teško vrijeme. Na cesti su mi prije 4,5 godina ljudi više govorili konnichiwa ili nihao. Sada nema više tih ljudi, kaže Lina.

- Mi u našem radu vidimo kako ljudi koji su više u odnosu sa strancima, koji imaju priliku susresti ih, raditi s njima, pomagati im, pobijediti svoj strah. Zato nastojimo u naš rad uključiti što više volontera, naših Hrvata koji onda kroz to imaju priliku upoznati strance, biti s njima i onda mnogo od njih svjedoče kako su kroz to pobijedili strah, p. Stanko Perica.

Lina se u Hrvatskoj dobro osjeća i planira ovdje ostati.

- Želim ostati u Hrvatskoj jer želim biti profesionalna prevoditeljica. I stoga želim završiti studij ovdje, kroatologiju. Meni je lijepo život u Zagrebu, u Hrvatskoj. Snašla sam se u životu kao strankinja, našla sam društvo koje me prihvatilo kao Hrvaticu, ističe Lina Seonghyun Kwon.

Cijelu emisiju pogledajte na platformi HRTi.