Potresna svjedočanstva pacijenata: Što se događa iza vrata psihijatrijskih bolnica?
22.11.2026.
15:03
Autor: L.B./Nedjeljom u 2/HRT
PODIJELI
Martina Barbiš i Dubravka Ergović u Nedjeljom u 2
Foto: HTV / HRT
Tragična smrt Josipa Kristiana Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru ponovno je otvorila pitanje postupanja prema osobama koje se liječe u hrvatskim psihijatrijskim ustanovama. O iskustvima pacijenata, primjeni prisile, nedostatku zdravstvenih djelatnika i potrebi za promjenama u sustavu u emisiji Nedjeljom u 2 govorile su psihologinja Martina Barbiš i psihijatrica Dubravka Ergović.
Prijetnje, ponižavanje, fizičko sputavanje i strah od medicinskog osoblja samo su neka od iskustava koja su opisali sudionici istraživanja psihologinje Martine Barbiš.
Njezini nalazi, prikupljeni prije više od deset godina, upozoravaju na probleme u postupanju prema psihijatrijskim pacijentima, dok aktualni događaji ponovno otvaraju pitanje njihove zaštite i nadzora nad ustanovama.
Istraživanje potaknuto ponižavajućim postupanjem prema pacijentima
Barbiš se počela baviti problematikom psihijatrijske hospitalizacije još tijekom studija psihologije u Zadru. Na istraživanje ju je potaknulo iskustvo kojem je svjedočila tijekom fakultetske nastave u jednoj bolnici.
- Prvi motiv dogodio se tijekom nastave na fakultetu, kada sam u bolnici vidjela ponižavajući pristup osobama koje su bile psihijatrijski hospitalizirane, rekla je.
Pojasnila je da je psihijatar hospitalizirane pacijente koristio kako bi studentima demonstrirao simptome i psihičke poremećaje, što je doživjela kao izrazito nehuman pristup.
O problematici je nastavila pisati tijekom studija, a istraživanje provedeno za diplomski rad, zbog opsega prikupljenih podataka, poslije je pretočila u knjigu.
Istraživanje je provedeno 2014. i 2015. godine, a u njemu je dobrovoljno sudjelovalo 214 osoba koje su bile psihijatrijski hospitalizirane u više od 20 bolnica diljem zemlje. Cilj je bio ispitati njihova iskustva i način na koji se zdravstveno osoblje odnosilo prema njima tijekom boravka u bolnici.
Sudionici su prikupljeni posredstvom savjetovališta, psihoterapeuta, psihijatara, udruga, centara socijalne skrbi, prihvatilišta za beskućnike, klubova liječenih alkoholičara i drugih organizacija koje su bile u kontaktu s osobama s iskustvom psihijatrijske hospitalizacije.
Budući da je riječ o dobrovoljnom uzorku i istraživanju koje starije više od deset godina, rezultati se ne mogu izravno preslikati na sve psihijatrijske pacijente u Hrvatskoj. Ipak, pružaju uvid u iskustva dijela hospitaliziranih osoba, kao i problema u samom sustavu psihijatrijske skrbi u Hravtskoj koji, izgleda, traje dugi niz godina.
Psihologinja Martina Barbiš i voditelj Aleksandar Stanković
Foto: HTV / HRT
Rezultati istraživanja pokazali su da je 21,90 posto ispitanika smatralo da su protiv svoje volje zadržani u zdravstvenoj ustanovi, dok se 19,43 posto požalilo na pretjerano grub tretman. Njih 8,61 posto navelo je da su ih udarali ili im prijetili udarcima, a 33,97 posto izjavilo je da su prihvatili tretman protiv vlastite volje zbog straha od prisile ili zlostavljanja ako to ne učine.
Žene su izvijestile o većem broju kršenja etičkih načela, kao i osobe s dijagnozom shizofrenije ili psihoze. Više prigovora iznosili su i pacijenti koji su boravili na zatvorenim odjelima te osobe slabijeg socioekonomskog statusa.
"Moraš biti što mirniji, i ako se buniš, lako je moguće da te zavežu"
Osim statističkih podataka, istraživanje je obuhvatilo i osobna svjedočanstva pacijenata. Dio tih iskustava Barbiš je pročitala tijekom emisije, opisujući situacije u kojima su se hospitalizirane osobe, prema vlastitim navodima, suočavale s ponižavanjem, zastrašivanjem i fizičkom prisilom.
Jedna od ispitanica, koja je opisala svoje iskustvo u KBC-u Rijeka, navela je da joj tijekom boravka u bolnici nije bilo dopušteno otići na zahod.
- Tražila sam samo da me puste na WC. Nisu dozvolili, nego su me srušili na pod, gušili s nekom trakom, čupali i obukli u luđačku košulju. Pomokrila sam se i tako sam provela noć vapeći za malo vode. Žeđ je bila najgore čega se sjećam, pročitala je Barbiš njezino svjedočanstvo.
Barbiš je prenijela i svjedočanstvo osobe s dijagnozom shizofrenije koja se liječila u Vrapču, a koja je opisala prijetnje medicinskog tehničara tijekom boravka na odjelu.
- Šetao sam se hodnikom bolničkog odjela i bacio pogled na ambulantu, i to u vrlo teškom stanju, pod lijekovima, nakon čega mi je došao medicinski tehničar te mi je na vrlo grub način rekao: "Šta je, šta trebaš, hoćeš da ti šamarčinu zavalim?", čita Barbiš.
Posebno je uznemirujuće svjedočanstvo pacijenta o atmosferi na zatvorenom odjelu jedne psihijatrijske ustanove na Rabu.
Prema njegovim riječima, pojedini su pacijenti bili vezani tijekom dugih razdoblja, a prijetnja fizičkim sputavanjem koristila se i kada bi se netko bunio ili plakao. Isti je pacijent opisao kako je, prema njegovu iskustvu, prijetnja premještanjem na zatvoreni odjel korištena i prema pacijentima na otvorenom odjelu.
Svjedočanstva iz knjige Martine Barbiš
Foto: HTV / HRT
Svjedočanstva iz knjige Martine Barbiš
Foto: HTV / HRT
Poziv na stroži nadzor
Govoreći o aktualnoj tragediji u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan, Barbiš je naglasila potrebu za snažnijim nadzorom svih ustanova.
- Moj jedini komentar je da treba uvesti striktniji nadzor, kontrolu i inspekcije u svim ustanovama u kojima borave ranjive osobe.
Posebno je upozorila na problem fizičkog sputavanja pacijenata, pozivajući se na iskustva medicinske sestre koja joj je bila jedan od izvora informacija. Pozitivna iskustva pacijenata pritom nisu zanemariva. Dio ispitanika opisao je stručne, predane i empatične liječnike i medicinsko osoblje, kao i liječenje koje im je znatno pomoglo.
Barbiš je istaknula da su upravo ljudskost, poštovanje, empatija, senzibilitet i uvažavanje autonomije pacijenata bili među vrijednostima koje su sudionici istraživanja posebno naglašavali. Takva iskustva podsjećaju na važnost psihijatrijske skrbi i na činjenicu da propusti pojedinaca ne mogu biti razlog za odustajanje od traženja stručne pomoći.
Potresena zbog slučaja Jankomir
U drugom dijelu emisije gostovala je psihijatrica Dubravka Ergović, voditeljica odjela za psihijatriju i dnevne bolnice u Slavonskom Brodu te jedna od osnivačica udruge Vrapčići, koja se bavi zaštitom prava i uključivanjem osoba s psihičkim teškoćama u zajednicu.
Govoreći o smrti Kristiana Josipa Peiša, Ergović nije skrivala potresenost.
- To je za mene, evo, jedna intenzivna bol da se tako nešto moglo dogoditi 2026. na psihijatriji u Hrvatskoj. Intenzivna bol da je jedan mladi život ugašen.
Istaknula je da u sustavu u kojem godinama radi postoji jasan stav prema fizičkom nasilju nad pacijentima.
- Nezamislivo je udariti pacijenta, a pogotovo udariti svezanog pacijenta. To se ne radi, to je zabranjeno, ističe Ergović.
Smatra da će nakon tragedije biti teško vratiti povjerenje javnosti u psihijatrijsku skrb, ali i da je upravo sada potrebno otvoriti ozbiljnu raspravu o promjenama.
“Ovaj trenutak moramo iskoristiti da si postavimo ozbiljna pitanja i da vidimo kakvu psihijatriju trebamo i da napokon unesemo nekakve pozitivne promjene”
Psihijatrica Dubravka Ergović
Jedna od središnjih tema razgovora bila je primjena mjera prisile na psihijatrijskim odjelima. Ergović je objasnila da je cilj uvijek izbjeći primjenu prisile, ali da postoje krizne situacije u kojima zdravstveno osoblje mora intervenirati kako bi se spriječilo ugrožavanje sigurnosti.
Pritom je potvrdila da je pravilnikom za postupak sputavanja predviđeno sudjelovanje pet osoba, što u praksi može predstavljati izazov kada na odjelu nema dovoljno djelatnika.
U emisiji je pročitano i pismo medicinskog tehničara koji je upozorio na težinu rada na psihijatrijskim odjelima, osobito u situacijama kada se osoblje suočava s agresivnim ponašanjem pacijenata i mora istodobno štititi sebe, druge pacijente i osobu koja je u krizi.
Ergović je upozorila da medicinski tehničar ne bi smio biti prepušten sam sebi u situacijama neposredne opasnosti.
- Ali jedan medicinski tehničar svakako ne bi trebao ići goloruk na nož. Mislim, u takvim slučajevima mora doći policija, istaknula je.
Naglasila je da policija, kada dovodi pacijenta u bolnicu, treba asistirati zdravstvenom osoblju te da u Slavonskom Brodu s takvom suradnjom nije imala poteškoća. Međutim, smatra da se problem ne može riješiti isključivo pojačanim nadzorom i inspekcijama. Nužne su, kaže, ujednačene procedure i sustavna edukacija svih koji rade na psihijatrijskim odjelima.
- Nije stvar samo u ovome: inspekcije, nadzor i kontrola. Naravno da je i to potrebno. Ali ono što će, po meni, pomoći, to je jednaka edukacija za sve u Hrvatskoj, jednaka jasna pravila, edukacije koje su obvezne za one koji rade, za sve koji rade na psihijatriji, jer očito smo se negdje izgubili ako se ovako nešto moglo dogoditi.
Psihijatrica Dubravka Ergović i voditelj Aleksandar Stanković
Foto: HTV / HRT
Manjak psihijatara i preopterećenost zdravstvenog osoblja
Uz pitanje postupanja prema pacijentima, Ergović je upozorila i na dugogodišnji problem nedostatka psihijatara, posebno na području Slavonije i Baranje.
U slavonskobrodskoj bolnici, kazala je, godinama su radile samo četiri psihijatrice, uz povremenu pomoć vanjskih suradnika. Istodobno su morale osiguravati funkcioniranje bolničkog odjela, dnevne bolnice, ambulantne skrbi, hitnih pregleda, dežurstava i konzultacija na drugim odjelima. Psihijatrijska služba pritom pokriva područje županije s približno 100 tisuća stanovnika.
Ergović je istaknula da je godinama pokušavala pronaći dodatne liječnike, ali bez uspjeha.
- Poslala sam apel na Hrvatsko psihijatrijsko društvo. Objavljivali smo redovito natječaje. Nitko se nije javio. Pet godina nam se nije nitko javio na specijalizaciju. Vjerojatno sada pogotovo ni neće.
Nedostatak kadra posebno dolazi do izražaja kada pacijenti očekuju više vremena za razgovor s liječnikom, a psihijatri istodobno moraju obavljati velik broj različitih poslova.
Na šire probleme dostupnosti psihijatrijske skrbi Stanković je upozorio i na početku emisije. Pozivajući se na podatke sustava centralnog naručivanja CEZIH, naveo je da se u zagrebačkim bolnicama na prvi pregled iz dječje i adolescentne psihijatrije čeka u prosjeku oko 200 dana. Kao posebno zabrinjavajući primjer izdvojio je Klaićevu bolnicu, u kojoj je navedeni termin pregleda bio tek u ožujku 2028. godine, odnosno za 487 dana.
"Samo lijek nije dovoljan i čovjek ga neće uzeti bez odnosa"
Unatoč problemima u sustavu, Ergović naglašava da psihijatrijsko liječenje nije svedeno samo na lijekove, a posebno ne na mjere fizičke prisile.
Važnu ulogu imaju psihoterapija, odnos liječnika i pacijenta te podrška zajednice. Objasnila je da se pacijenti nakon izlaska iz bolnice često vraćaju u okolinu u kojoj su usamljeni, odbačeni ili bez odgovarajuće podrške.
- Danas imamo dobre lijekove. Međutim, te lijekove, možda na to nekada zaborave kolege ili javnost, neće pacijent uzeti ako ne nađemo put do njih. Samo lijek nije dovoljan i čovjek ga neće uzeti bez odnosa. Tako da, u konačnici, odnos je taj koji liječi.
Ergović smatra da bi psihoterapija trebala biti znatno dostupnija i izvan bolničkog sustava.
Kao primjer navela je zdravstveni sustav u talijanskoj Lombardiji, gdje je, prema njezinim riječima, ovisno o dijagnozi određeno na koliko psihoterapijskih susreta pacijent ima pravo preko zdravstvenog osiguranja. Smatra da bi se sličan model, uz odgovarajuće ugovore i organizaciju, mogao primijeniti i u Hrvatskoj.
- Tako da, ako bi postojala zapravo nekakva politička volja, mislim da bi se to jako lako moglo riješiti.
“Moramo vidjeti čovjeka iza njegovih postupaka i apsolutno moramo vidjeti čovjeka iza dijagnoze”
Psihijatrica Dubravka Ergović
"Život s dijagnozom nije kraj, oporavak je moguć"
Govoreći o stigmatizaciji osoba s psihičkim poremećajima, Ergović je istaknula da se u javnosti često stvara pogrešna slika prema kojoj su osobe s teškim duševnim smetnjama nužno agresivne ili opasne.
Upozorila je da mediji nerijetko velik prostor posvećuju pojedinačnim nasilnim događajima, dok pozitivna iskustva ljudi koji žive s psihičkim teškoćama i njihova postignuća znatno teže dolaze u javnost. Ergović ističe da psihički poremećaji mogu znatno otežati svakodnevni život, ali da dijagnoza ne znači i gubitak mogućnosti za kvalitetan i ispunjen život.
- Apsolutno znam da je oporavak moguć. I vidjela sam toliko sretnih priča i bila sretna što sam mogla biti dio njih. Psihička dijagnoza nije kraj. Nije laka. Život će biti puno teži osobama koje imaju psihičku dijagnozu nego bez nje.
Upravo zbog toga, naglašava, važno je što ranije potražiti stručnu pomoć. Odgađanje liječenja može otežati oporavak, dok se pravodobnim pristupom često mogu postići znatna poboljšanja.
- Uvijek je moguće postići, ako ništa drugo, barem mali pomak. Najbolji uspjesi se postižu na početku liječenja.
Primjećuje i da mlađe generacije danas otvorenije razgovaraju o mentalnom zdravlju te se sve češće samostalno odlučuju potražiti stručnu pomoć, što smatra pozitivnim pomakom u odnosu na ranija razdoblja. Ergović smatra da se društvo mora odmaknuti od podjele na zdrave i bolesne, zdravstvene djelatnike i pacijente, te osobe s dijagnozom promatrati prije svega kao ljude.