Prekarni rad postao je normaliziran iako negativno utječe na život

Prekarni rad postao je normalan dio suvremenog života iako nesigurnost negativno utječe na privatni život radnika pa budućnost društva ovisi i o tome može li tržište rada omogućiti uvjete za dostojan rad te sigurniji i stabilniji život, istaknuto je na skupu Instituta za etnologiju.

Oblici prekarnog rada uključuju sezonski, platformski, agencijski i projektni rad, rad u svojstvu zamjena te povremeni rad, a zajednička im je nesigurnost. 

- Prekarnost života i rada je fenomen koji je danas sveprožimajući i normaliziran. On zahvaća brojne radne profile - mnogi od nas su iskusili, a brojne nove generacije možda će još i više iskusiti, poslove koji su kratkotrajni i nesigurni, a to će se neminovno preliti i na njihove osobne živote, kao što se već sada i prelijeva, istaknula je Olga Orlić s Instituta za etnologiju i folkloristiku sklopu znanstvenog skupa "Život i rad u prekarnim vremenima".

Prekarni rad, rekla je Orlić, zahvaća sektor turizma i kulture, znanstvenog rada i poduzetništva, a osim o tim temama, na skupu će se raspravljati i o utjecaju klimatskih promjena na radne uvjete u pojedinim djelatnostima, poput ribarstva, kao i o migracijama i prekarnosti stranih radnika.

Sve to, smatra Orlić, ostavlja trag na naše živote, prvenstveno kroz nemogućnost započinjanja stabilnijeg života - i obiteljskog i samostalnog.

- Ako je rad tako nesiguran, neizvjestan, bilo kakva demografska politika mora uzeti u obzir da budućnost u tom smislu uvelike ovisi o tome kako će se regulirati tržište rada na način da ljudima omogući ono što zaslužuju - dostojanstven rad po normalnim uvjetima, rada koji im omogućuje stabilniji i sigurniji život, poručila je.

Skup je rezultat projekta Prekarna kultura i budućnost rada koji financira Europska unija.

Voditelj projekta Ozren Biti istaknuo je kako se prekarnost u antropologiji ne promatra samo kroz nesigurne i slabo plaćene poslove te eksploataciju radnika, već i kroz društveni položaj radnika koji se osjećaju marginaliziranima i inferiornima. 

Način kako se proizvodi nesigurnost

Jelena Ostojić s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu navela je kako prekarnost nije obilježje pojedinog oblika rada, već način na koji se nesigurnost proizvodi kroz različite radne aranžmane.

Pojasnila je kako se isti mehanizmi u različitim konfiguracijama - eksploatacija, komodifikacija i isključenje, pojavljuju kroz različite oblike rada, ali različitim intenzitetom.

Eksploatacija se očituje kroz intenzifikaciju rada i rast neplaćenog rada, komodifikacija kroz prilagodbu trajanja i organizacije rada tržišnim potrebama, dok se isključenje manifestira kroz ograničen pristup radnopravnoj zaštiti i socijalnim pravima.

- To znači da se nesigurnost proizvodi i institucionalno i tržišno, istaknula je Ostojić.

Maja Breznik s Mirovnog instituta i Fakulteta društvenih znanosti Sveučilišta u Ljubljani govorila je o prekarnosti iz perspektive supereksploatacije, odnosno kako zemlje periferije kroz niže plaće i intenzivniji rad nadoknađuju dio vrijednosti koji se kroz nejednaku globalnu razmjenu prelijeva prema zemljama centra.

Istaknula je da razlike u produktivnosti ne objašnjavaju u potpunosti razlike u plaćama između centra i periferije - iako su se razlike u produktivnosti smanjile, nejednaka razmjena se povećala. 

- Iz toga možemo zaključiti da se globalne nejednakosti neće smanjiti samo povećanjem produktivnosti, već su potrebne i političke mjere - regulacija rada i uklanjanje prekarnosti na globalnoj razini, navela je Breznik.