Psihologinja Gordana Buljan Flander: Službe u vrijeme pandemije ne mogu raditi kao prije

Pandemija, pa zatim potresi i u Zagrebu i u Petrinji - 2020. je bila godina jedne velike krize. Trebalo je živjeti i odrastati u toj godini. Sve to ostavilo je traga na mentalnom zdravlju mnogih, pa tako i djece i mladih.

U vrijeme krize djeca su izložena većem zanemarivanju i zlostavljanju, iza zatvorenih vrata. Službe zadužene za zaštitu djece u vrijeme pandemije nisu u mogućnosti odrađivati svoj posao kao prije – tako se povećava stopa nasilja i prema ženama i prema djeci, a to nitko ne vidi. Važno je da susjedi i rodbina reagiraju i ne okreću glavu, te da obavijeste nadležne službe, istaknula je u razgovoru za "Dobro jutro, Hrvatska"  prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, osnivačica i ravnateljica poliklinike za djecu i mlade grada Zagreba te osnivačica udruge za pomoć zlostavljanoj i zanemarivanoj djeci.

Posvetila se istraživanju o mentalnom zdravlju upravo mladih i djece kao najranjivije društvene skupine.

Sve više seksualno zlostavljane djece

-Zlostavljanje djece u 2020. je 43 posto veće u odnosu na 2019. godinu, kaže Buljan Flander te dodaje: "Zadnjih par mjeseci nam dolazi sve više seksualno zlostavljane djece – ne samo uživo, nego i online. U povećanju je i slanje i prosljeđivanje seksualno eksplicitnih sadržaja – puno više nego prije pandemije".

Kako bi se takve situacije spriječile i kontrolirale, savjetuje roditeljima da što više budu uz svoju djecu.

- Promatrajte njihovo ponašanje, i razgovarajte o svemu – nema tabu teme. Budite ih spremni čuti, saslušajte ih i vidite kako se osjećaju. Normalno je da se u ovakvoj situaciji svi lošije osjećamo, napominje.

Smatra kako tinejdžeri imaju posebne gubitke u ovoj situaciji, koji se ne smiju zanemariti – gubitak druženja, mature, pozdravljanja s prijateljima kod prelaska u školu, i slično.

- Bitno je da im priznamo te gubitke. Moramo im se zahvaliti što su svoj život stavili na čekanje, priznati da im nije lako, te pronaći način kako im nadoknaditi te gubitke – ako možemo, zaključuje Buljan Flander.

- Mislim da je to zaista važna tema i da su naša djeca i mladi, kao i roditelji, imali tešku prošlu godinu – a ni početak ove godine nije puno lakši. Jako je važno govoriti o mentalnom zdravlju, i koliko god je to donijelo puno teških tema, dobra stvar je da se počelo puno više govoriti o tome. Nadam se da će i nakon ove pandemije mentalno zdravlje biti prioritet, kazala je Buljan Flander za emisiju "Dobro jutro, Hrvatska".

Kaže kako je veliki uzorak istraživanja provedenog na više od preko 22.000 zagrebačke djece, kao rezultat pokazao kako 9 posto djece ima značajno povišene razine anksioznosti ili depresivnosti, a ponekad i jednog i drugog. Čak 14 posto djece ima simptome iz kruga posttraumatskog stresnog poremećaja.

- Naša djeca i mladi, kao i mi, više od godinu dana žive u situaciji produljenog stresa. Nekome su to stresni, a nekom traumatski događaji. Zagrebačka djeca su imala i jedno i drugo – tim su više u riziku da imaju razne teškoće mentalnog zdravlja, objašnjava Buljan Flander.

Nedostatak slobodnih aktivnosti i škole

Istraživanje se bavilo pitanjem količine rizika od razvijanja određenih psiholoških poteškoća, koje su to poteškoće konkretno, te ima li razlike između dječaka i djevojčica.

- Zanimalo nas je koja su iskustva djece s potresom te njihova iskustva s pandemijom - u smislu broja oboljelih i izoliranih članova obitelji, te jesu li oni sami oboljeli, kaže Buljan Flander. Ističe kako oni koji su nakon potresa imali takvo iskustvo da su morali iseliti i nisu se mogli vratiti kući, imaju tri puta veći rizik za teškoće. Oni koji su imali oštećene domove, imaju dva puta veći rizik. Dakle, djeca koja imaju višestruke traume su i u većem riziku.

Kod traumatskih događaja, vidljive su promjene u ponašanju – najčešće dječaci više reagiraju u smislu agitiranosti, agresivnosti i povišene pobuđenosti. Djevojčice se više povlače u sebe, te izbjegavaju druženje.

- Kod nas smo primijetili da su nakon potresa djeca imala smetnje spavanja, prehrane, bojala su se ostati sama kod kuće i sama spavati. Također preko 70 posto djece izražava strah od neuspjeha, a oko 50 posto ima smetnje u koncentraciji – to je normalno, jer ovakvi stresovi i nedostatak podrške poput slobodnih aktivnosti i škole, uzrokuju psihičke teškoće te razne smetnje u ponašanju, objašnjava Buljan Flander.

Kako pojačati otpornost na sve što se događa oko nas?

- Mi smo već nakon prvog potresa počeli raditi na jačanju otpornosti, jer nam nije cilj da liječimo simptome kasnije, nego da jačamo otpornost već u vrijeme samog suočavanja sa stresnim i traumatskim događajima. U školi ima puno stručnih službi koje rade s djecom, a ono što je za djecu važno je održati rutinu i strukturu što je više moguće. Na roditeljima je težak zadatak da na bilo koji način osiguraju strukturu djetetu, kao i da mu osiguraju kretanje, ističe Buljan Flander te dodaje kako je važno djeci omogućiti da izraze svoje emocije koje su jedan od faktora otpornosti.