Članovi splitske planinarske udruge Dinaridi i ove su godine organizirali Put Oluje. Preko Dinare prema Kninu hodaju branitelji, pripadnici Hrvatske vojske, planinari, i to istim putovima kojima se išlo u oslobađanje Lijepe Naše. S njima je na kraju još jedne etape bila i HTV-ova ekipa.
Pregazit će ovi ljudi 150 kilometara u čast junaka Domovinskog rata. A prate stope onih koji su prošli ratni pakao na Dinari. Put Oluje - sedmodnevni je edukativno-pješački pohod. Da se pamti - to mu je smisao, rekla je javljajući se za središnji Dnevnik HTV-a Ivona Ramadža Čolić.
U Kijevu, jednom od simbola Domovinskog rata, razgovarala je s gostom Dnevnika, jednim od organizatora Puta Oluje, hrvatskim braniteljem Darkom Gverićem Čerčom, podsjetivši da sudionci Puta dnevno prijeđu 20-ak kilometara, a ruta je već dvadesetak godina ista, a cilj 5. kolovoza i kninska tvrđava, simbol pobjede u Domovinskom ratu.
- Ovo je, kao što vidite, jedna specifična priča, genijalna priča koja na svoj način promovira vrijednosti Domovinskog rata. U sedam dana mi prođemo sve važne otporne točke Domovinskog rata na Dinari i sva mjesta stradavanja u Domovinskom ratu, rekao je.
Krenulo se u organizaciju i zbog generacija rođenih nakon rata. A i takvi sudjeluju u ovoj hodnji. Svaka etapa, kažu sudionici Puta, izazove vrtlog emocija.
Darko Gverć Čerčo objasnio je zašto mu je veljača 1992. bila među najtežim trenucima.
- Jedna od brojnih akcija izviđanja završila je tako, upali smo naime u neprijateljsku zasjedu. Nakon dva dana izvukli smo se, imali smo dvoje ranjenih i koristim ovu prilku da pozdravim sve Kijevljane s kojima sam imao čast biti u Domovinskom ratu, rekao je gospodin Gverić.
Složio se s time da je Oluja zapravo počela na Dinari.
- Dinara je kičma i okosnica Domovinskog rata, ona je kao nekakva riblja kost - imamo tu srednju kost kao Dinaru i ogranke s kojih smo se kasnije spuštali u oslobađanje Domovine, rekao je.
Mnogi ovdje rutu Puta Oluje poznaju kao svoj džep. Jer većini ovo nije prvi put. Zakleli su se hodači - zaboraviti žrtvu branitelja neće, a do svoje riječi i drže, zaključila je Ivona Ramadža Čolić.