Simončić: Energane na otpad rješenje za Zagreb, ali politika ih koči

Spalionice otpada već desetljećima izazivaju rasprave - od toga koliko su ekološki prihvatljive do ekonomske isplativosti, a građani često strahuju od štetnih emisija. Dok pojedine zemlje energiju dobivenu spaljivanjem koriste za grijanje gradova, u Hrvatskoj su slični projekti nailazili na niz prepreka.

O svemu ovome u emisiji HTV-a Studio 4 govorio je Viktor Simončić, samostalni savjetnik za zaštitu okoliša.

- Danas se spalionice otpada više ne rade, one su se radile prije 40-ak i više godina kada se cijeli otpad slao u energane - spalionice. Danas se rade energane na gorivo iz otpada, objasnio je Simončić.

U energane ne ide sve, nego ono što se materijalno ne može ili ne isplati preraditi. Simončić objašnjava da se ne može zato što nedostaje tvornica da se to preradi, a ne isplati se zato što je to puno veći trošak nego da se koriste druge sirovine.

"Nemamo energanu zbog neodgovorne politike"

- Otpor prema energanama događa se zato što je to najlakša priča za neodgovornu politiku. Odgovorna politika bi morala misliti unaprijed. Godine 1990. smo u Zagrebu imali sve gotovo za izgradnju spalionice. Tada bi to bila spalionica jer se tada nije radilo gorivo za energane. Imali smo sve gotovo, čak i lokaciju. Imali smo industriju. Tada su naše tvornice radile iste te energane po cijelom svijetu. Tada smo znali da mi bez energane na otpad u Zagrebu ne možemo riješiti problem Zagreba. Nažalost, došlo je do promjene vlasti i kako vrlo često bude to kod nas, sve ono što je prethodnik napravio "ne valja" pa su rekli - idemo drugačije. Vidimo da to drugačije ne funkcionira - primjer je brdo Jakuševec, istaknuo je Simončić.

Smatra kako će Jakuševec zauvijek ostati smetlište te da će Zagrepčani usred grada izgubiti nevjerojatno kvalitetan prostor. Simončić naglašava da se to jednoga dana treba sanirati. Sanacija je moguća ako se otpad preradi. Energana u Zagrebu pomogla bi da Zagrepčani dobiju vrlo kvalitetan, ekološki, napredan prostor u gradu.

Ekoloških rizika pri izgradnji energane gotovo pa i nema, smatra Simončić, jer se one danas rade tako da se rizici izbjegnu. Također, Europska unija propisuje standarde kako to mora izgledati. Primjerice, kada bi Zagreb htio napraviti energanu na svoj način, ne bi mogao jer mora poštovati vrlo stroge standarde.

Glavno pitanje ostaje - zašto se u Zagrebu ne izgradi energana?

- Prvenstveno, zbog politike. Tehnička akademska zajednica je također neodgovorna kao političari. Nitko od njih nije rekao da nama treba energana. Bivši ministar Slaven Dobrović je studente učio kako su energane najbolje rješenje za otpad. Kada je postao političar, postao je najveći borac protiv energana. Dakle, akademske zajednice nema, rekao je Simončić.

"Postoje mnoge dobrobiti energane"

Dobrobiti energane su, kaže, mnoge; od grijanja gradova, električne i toplinske energije do novih radnih mjesta.

- Imamo vrhunsku industriju, proizvodimo vrhunsku opremu, industriju koja 85 posto toga izvozi u Švicarsku, Njemačku... gradimo centre za gospodarenje otpadom. Nismo iskoristili svoj potencijal. Platili smo veliku kaznu zbog toga što se naša politika želi sviđati Bruxellesu. U nekoliko navrata sam predlagao da za takve projekte koje imamo, koji su loši, da se tuži Europska unija. Dakle, mora biti prilagođeno nama - našoj kupovnoj moći ljudi, znanju i mentalitetu, zaključio je Simončić.

Cijeli razgovor možete pogledati u nastavku: