07:00 / 09.09.2021.

Autor: Studio 4/HRT

'Školifikacija' vrtića - zamke i izazovi

Ilustracija

Ilustracija

Foto: Josip Regovic / PIXSELL

Iako je 250 sati tzv. male škole, odnosno predškole, bilo obvezno i dosad, u praksi se to nije shvaćalo toliko ozbiljno. No, izmjene Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju to bi mogle promijeniti. Tako bi svaki roditelj koji ne upiše dijete u predškolu, zbog toga mogao dobiti i kaznu. 

Prof. Dejana Bouillet s Učiteljskog fakulteta, kaže da je jedno istraživanje pokazalo kako niti predškolske ustanove niti pročelnici zaduženi za obrazovanje ne znaju koliko je djece obveznika predškole,te da kažnjavanje roditelja nije rješenje.

- S druge strane 250 sati predškole definitivno nije dovoljno, pogotovo ako govorimo o djeci koja su u različitim rizicima socijalne isključenosti – ona trebaju minimalno dvije godine kvalitetnog, pristupačnog i inkluzivnog predškolskog odgoja da bi bili spremni za školu. 250 sati je dovoljno ako se radi o djeci koja sve svoje potrebe uspješno zadovoljavaju u obiteljskom okruženju, kaže Bouillet.

Uključivanje učitelja u predškolski odgoj

Dodaje kako smatra da je kažnjavanje najgora moguća opcija kada se govori o odgoju i obrazovanju, te da neće pomoći djeci da dobiju jednake uvjete za “čisti start.“ Ovaj zakon predlaže još neke izmjene kao što je uključivanje učitelja u predškolski odgoj, no Bouillet kaže kako to nije jasno decidirano.

- Točno je da se to nudi kao mogućnost, no ne vidim neku racionalu za takva rješenja, mislim da je to rješenje jako skupo i dugoročno ne osigurava podršku odgojiteljima, kaže i dodaje kako je bez dodatne financijske injekcije to nemoguće provesti.

Smatra kako financije neće sve riješiti - one su u svakom slučaju preduvjet stvaranja boljih uvjeta i kapaciteta. S druge strane, svi mi koji smo angažirani u tom procesu smo odgovorni da štitimo prava djece i da prilikom donošenja bilo kakvih zakona imamo u fokusu njihovu dobrobit, naglađava.

Zamke 'školifikacije' predškolskog odgoja

Još jedna od izmjena koju predlaže Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju su i kriteriji upisa – neka djeca s kroničnim bolestima i zdravstvenim teškoćama, kao i djeca jednoroditeljskih obitelji, bi imala prednost pri upisu. Potencijalni ulazak u predškolske ustanove stvorio je i određeni revolt kod odgojitelja koji traže reciprocitet.

- Ako je svejedno da li se školujemo za školu ili za rani predškolski odgoj, zašto onda uopće postoje dva studija? S druge strane, imamo i nacionalni kurikulum i preporuke Europske Unije, kao i vlastitu nacionalnu strategiju razvoja koja jasno naglašava da 'školifikacija' ranog i predškolskog odgoja nije nešto što bi vodilo kvaliteti i najboljem interesu djeteta, ističe Bouillet. Radi se o složenom problemu koji se, kaže - bez strukturnih i ozbiljnih analiza.

Siromašne općine u neravnopravnoj situaciji

Nedavno je zagrebački gradonačelnik najavio uvođenje trećeg odgojitelja u vrtićke skupine, a Bouillet pozdravlja tu opciju.

- Svaka podrška je dobrodošla, međutim, ne možemo uspoređivati Zagreb sa velikim brojem siromašnih općina gdje također žive djeca koja imaju pravo na standard usluge koju nudi naša metropola, kaže i dodaje kako su takva djeca u neravnopravnoj situaciji, što je suprotno osnovnom načelu Konvencije o pravima djeteta. U vrtićkim ustanovama postoje i asistenti, no Bouillet ističe kako je njihova uloga pomaganje te da oni nemaju kvalifikacije da samostalno vode odgojno-obrazovni proces.

Asistenti ili angažirani, profesionalni odgojitelji 

- Istraživanja potvrđuju da djeca koju odgajaju asistenti na kraju imaju lošija socijalizacijska i obrazovna postignuća nego djeca koju odgajaju kvalificirani odgojitelji. Rekla bih da su najjača snaga našeg sustava angažirani, profesionalni i strastveni odgojitelji, koji zaista daju sve od sebe da u ovim materijalnim okolnostima rade svoj posao najbolje što mogu. U mnogim situacijama je situacija takva da jedan odgojitelj umjesto sa 15 djece radi s puno više njih, što ruši kvalitetu. To je početak i kraj ovog problema, dok mi kao sustav ne nađemo odgovor koji će poštivati definirane standarde, dotle se radi o paušalnim rješenjima, smatra Bouillet.

U vrtić ide tek tridesetak posto malih Roma

Tek tridesetak posto djece pripadnika romske nacionalne manjine uključeno je u dječje vrtiće, što bi se izmjenom zakona trebalo regulirati. Bouillet kaže već postojeće zakonodavstvo nikome ne priječi da realizira najbolji interes djeteta, ali da bi se to dogodilo potrebno je pronaći ona rješenja koja zagovaraju prava djeteta i koja rješavaju konkretne probleme na terenu. 

Bouillet predvodi istraživanje koje radi na modelima odgojno-obrazovnim potrebama djece izložene socijalnoj isključenosti u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. U istraživanju sudjeluje tim stručnjaka sa mnogih učiteljskih fakulteta u RH. Istraživanje se radi u suradnji sa 67 dječjih vrtića a glavni izvor informacija su upravo odgojitelji, koji su i nositelji projekta.

- Već kroz nekoliko mjeseci imat ćemo jasne pokazatelje o potrebama ove djece. Prvi korak je prepoznati djecu koja iziskuju ranu intervenciju, na koju se onda nadovezuje rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Istraživanja ureda UNICEF-a za Hrvatsku su također pokazala da takvu uslugu u Hrvatskoj prima svako osmo dijete koje takvu potrebu iziskuje – to je svakako područje koje iziskuje značajna unaprjeđenja, zaključuje Bouillet.


Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!