Pravnica Munivrana: Ženi najveća opasnost prijeti u vlastitom domu

Maja Munivrana, profesorica na katedri za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, rekla je kako je prošle godine bilo nešto više od šest tisuća prijava za prekršaj nasilja u obitelji, dok je osuđeno nešto više od pet tisuća počinitelja. 

- Moramo uzeti te podatke zajedno s podacima za kaznena djela, pri čemu broj osuđenih osoba za nasilje u obitelji kao kazneno djelo, dakle za teže oblike nasilja u obitelji, je porastao u prošloj godini. Tu su podaci i o porastu broja nasilja među bliskim osobama, dakle prijetnji tjelesnih ozljeda, pa u konačnici i teškog ubojstva ženske osobe, istaknula je Munivrana u središnjem Dnevniku.

Govoreći o mogućnostima prevencije, prvo je upozorila da nasilje postoji u cijelom društvu, ali da su žene posebno ugrožene upravo u vlastitom domu.

- Naravno da je nasilje nemoguće potpuno iskorijeniti, međutim, je li ga moguće u određenoj mjeri prevenirati, i na koji način? Apsolutno je iluzorno očekivati da ćemo iskorijeniti u potpunosti nasilje. Ono što treba istaknuti je da nasilja u društvu općenito ima puno, ali ono što treba istaknuti je da ženi prijeti najviša opasnost od nasilja, pa i od onih najtežih oblika nasilja, ženi prijeti u okviru vlastitog doma i od članova obitelji i bliskih osoba, rekla je Munivrana.

"Femicid ne dolazi iznenada"

Upravo zato posebnu pozornost treba posvetiti najtežim oblicima nasilja prema ženama. Femicid, istaknula je, često ne dolazi iznenada, nego mu prethodi niz događaja i ponašanja koji mogu biti znak upozorenja.

- I kada je riječ o najtežim oblicima nasilja prema ženama, pogotovo o teškom ubojstvu, ubojstvu ženske osobe, moramo reći da je femicid zapravo jedan od najpredvidljivijih zločina, kazala je.

Objasnila je i na što bi institucije trebale posebno obraćati pozornost. U slučajevima femicida, kaže, često postoji prethodna povijest nasilja, a nasilje s vremenom eskalira.

- U slučajevima femicida u pravilu imamo povijest nasilja u okviru obitelji i od strane bivših partnera. Imamo jednu eskalaciju nasilja, bilo u intenzitetu ili učestalosti. Često imamo prijetnje smrti i pokušaje gušenja te osobe. A istraživanja pokazuju da je najveći rizik od femicida upravo nakon što žrtva napusti nasilnika, i to u prva 3 mjeseca nakon napuštanja nasilne veze, objasila je Munivrana.

Zbog toga smatra da nije dovoljno reagirati tek kada se dogodi najteži oblik nasilja. Potrebna je kontinuirana edukacija o čimbenicima rizika, ali i kvalitetnija procjena opasnosti u svakom pojedinom slučaju.

- Mislim da su to faktori o kojima treba kontinuirano provoditi edukaciju. Policija ima obrasce za provođenje procjene rizika, no jasno je da procjene rizika treba provoditi na svim razinama i da treba ulagati velika sredstva u edukaciju, ali i praćenje femicida, institucionalno praćenje od strane interdisciplinarnog tima koji bi svaki slučaj femicida proučavao kako bi se uočilo da li je došlo do propusta koje je bilo moguće spriječiti i na taj način djelovalo u budućim potencijalnim slučajevima.

Zakon se mijenja, ali problem je njegova primjena

Govoreći o kaznama za počinitelje nasilja, istaknula je da je Hrvatska posljednjih godina napravila niz izmjena kaznenog zakonodavstva. Kao jednu od najvažnijih promjena izdvojila je uvođenje femicida kao zasebnog kaznenog djela.

- Mi smo dosta mijenjali naše zakonodavstvo kazneno i tu smo učinili niz iskoraka, počevši od onog što je možda u javnosti najviše vidljivo, a to je uvođenje femicida kao zasebnog kaznenog djela, što je, vidimo, trenutno i trend, ne samo u zemljama u okruženju, nego i u okviru Europske unije, govori Muravina.

Podsjetila je i da su povećane neke kazne, a uskoro bi trebala biti uvedena i mogućnost izricanja doživotnog zatvora. No, upozorava da sama promjena zakona ne znači nužno i promjenu u praksi.

- Ali taj normativni optimizam najlakše je promijeniti. Mislim, naravno da za to treba postojati politička volja i neki stručni tim, ali najlakše je promijeniti zakon. Ono što je problem i što se pojavljuje u svim ovim slučajevima je primjena tih zakona u praksi, istaknula je.

Problem vidi i u izricanju uvjetnih osuda za nasilje u obitelji, osobito kada nisu praćene drugim mjerama kojima bi se zaštitila žrtva i ograničilo ponašanje počinitelja.

- Kada je riječ o nasilju u obitelji, imamo jako puno, i općenito imamo jako puno uvjetnih osuda koje često nisu praćene dovoljnim mjerama, posebnim obvezama koje se mogu izreći počinitelju, ili sigurnosnim mjerama kao što je udaljenje iz zajedničkog doma, upozorila je Muravina.

Nailje se tretira raličito

Koliko se takve mjere rijetko koriste pokazuje i podatak koji je iznijela – udaljenje počinitelja iz zajedničkog doma u kaznenom postupku prošle je godine izrečeno svega četiri ili pet puta.

Na kraju je upozorila i na problem različitog tretiranja nasilja, odnosno činjenicu da se isto ponašanje može promatrati kroz prekršajni i kazneni postupak. Razlika se pritom često temelji na procjeni intenziteta i težine nasilja.

- Također, ono što je istaknula Ženska mreža također jučer, ja se moram s tim složiti, a to je dvostruki kolosijek kojim se prekršaj tretira i kao nasilje u obitelji tretira i kao prekršaj i kao kazneno djelo, pri čemu je distinkcija u procjeni grubosti, intenzitetu i težini kršenja, što često dovodi do krivih procjena, zaključila je.