Struga Banska: Obilježena 34. obljetnica pogibije hrvatskih redarstvenika

U mjestu Struga Banska, u općini Dvor, u subotu je obilježena 34. obljetnica pogibije trinaestorice hrvatskih redarstvenika i jednog nestalog redarstvenika u obrani tog mjesta, u srpnju 1991. godine, na početku srpske agresije na Hrvatsku.

Sudionici obilježavanja okupili su se kod Spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima i civilima iz Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata, odakle su se u svečanom mimohodu uputili prema Spomen obilježju poginulim i nestalim redarstvenicima, gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće.

Uz obitelj poginulog redarstvenika Mile Blaževića Čađe i sudionike obrane Struge Banske, počast je odao i župan Ivan Celjak, koji je predvodio izaslanstvo Sisačko-moslavačke županije i njenih gradova i općina, objavila je županija.

Svoje izaslanike poslali su i potpredsjednici Vlade, ministri unutarnjih poslova i hrvatskih branitelja Davor Božinović i Tomo Medved.

Počast poginulima odali su su i ravnatelj policije Nikola Milina, saborska zastupnica Marijana Petir, načelnici hrvatskih policijskih uprava, udruge proizašle iz Domovinskog rata i brojni stanovnici Pounja.

Banovina i Pounje su 26. srpnja 1991. bili mjesto strašnog zločina, podsjeća Policijska uprava sisačko-moslavačka.

Toga dana, prije 34 godine, velikosrpski agresor pokrenuo je operaciju kodnog imena "Žaoka", namjeravajući do 27. srpnja zauzeti Hrvatsku Banovinu i Pounje. No, u tome im se ispriječila Struga Banska, mjesto koje su branili hrvatski redarstvenici i pripadnici ZNG-a - Gromovi. Hrvatski branitelji nadljudskim su snagama pružali otpor brojnijem neprijatelju, koji je u svom napredovanju koristio živi štit od 39 Hrvata zarobljenih iz spaljene Zamlače.

Brutalno ih goneći pred sobom, agresor je palio kuće, zlostavljao mještane uz prijetnju strijeljanjem, do krvi tukao zarobljene civile, pritom neprestano pucajući sa svih strana. Uvidjevši da bi Struga Banska mogla biti osvojena, a ljudi u živom štitu ubijeni, hrvatski redarstvenik Mile Blažević zvani Čađo, a za njim i Željko Filipović iz Dugog Sela odlučili su žrtvovati svoje živote i tako zaustaviti daljnje napade agresora toga dana na Hrvatsko Pounje.