Supervizija u socijalnoj skrbi pomaže stručnjacima i žrtvama

Dvije godine provođenja supervizije u sustavu socijalne skrbi pokazuju pomake u emocionalnom rasterećenju stručnjaka i upravljanju konfliktima, rečeno je u utorak na okruglom stolu, na kojem je naglašena i njezina važna uloga u očuvanju kvalitete rada i unaprjeđenju podrške žrtvama nasilja.

Ravnateljica Akademije socijalne skrbi Marija Barilić naglasila je kako supervizija predstavlja profesionalno osnaživanje stručnjaka, a ne njihov nadzor pa je sudjelovanje dobrovoljno, a u dva ciklusa supervizije diljem Hrvatske sudjelovalo je oko 800 stručnjaka.

- Sudjelovanje u superviziji njima predstavlja emocionalno rasterećenje, puno lakše odvajaju profesionalni dio od emocionalnog kada se susretnu s vrlo teškim oblicima nasilja, izjavila je Barilić uoči okruglog stola "Iskustva i izazovi u provođenju supervizije", predstavljajući rezultate evaluacije drugog ciklusa supervizije.

Naglasila je kako su stručnjaci samo ljudi kojima zaista treba profesionalno osnaživanje kako bi mogli pružati kvalitetne usluge onima koji su u potrebi i koji dođu pred njih tražeći pomoć.

Osim navedenog, dodala je Barilić, 82 posto stručnjaka izrazilo je zadovoljstvo supervizijom te bi ju preporučili svojim kolegama, a 71 posto njih voljelo bi nastaviti dalje sa supervizijom u kontinuitetu.

Barilić je također najavila kako početkom idućeg tjedna kreće treći ciklus supervizije, a ciklusi obično traju jednu akademsku godinu kroz 10 susreta.

Supervizija se trenutačno sufinancira sredstvima Europskog socijalnog fonda plus, a Barilić je izrazila želju da ona postane kontinuirana i sustavna za sve stručnjake u sustavu.

S obzirom na to da se okrugli stol održava na Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, poseban dio programa posvećen je ulozi supervizije u radu sa žrtvama nasilja.

Supervizija u radu sa žrtvama nasilja

Irena Sarta iz Vladinog Ureda za ravnopravnost spolova tako je poručila kako je supervizija važna za stručnjake koji se susreću s ozbiljnim životnim situacijama, osobito kada je riječ o nasilju u obitelji i rodno uvjetovanom nasilju, jer im omogućuje refleksiju, razmjenu iskustava i unapređenje znanja, čime se doprinosi i poboljšanju kvaliteti sustava socijalne skrbi.  

Ravnateljica Obiteljskog centra Ivana Šešo u izjavi se osvrnula na sekundarnu ili vikarijsku traumu koju razvijaju stručnjaci koji su svakodnevno izloženi pričama o nasilju, životnoj okrutnosti i svemu što žrtva proživljava, a što dugotrajno utječe na njihov profesionalni alat - empatiju.

Pojasnila je kako zamor empatije i suosjećanja kod stručnjaka može dovesti do promjene kako doživljavaju svijet te do intruzivnih slika, gubitka životnog optimizma i strahova koji se prenose i na, primjerice njihovu djecu, a u tom kontekstu supervizija im pomaže da se nose s time kako bi mogli pomoći žrtvama.

Što se tiče žrtava nasilja, Šešo je navela kako je tijekom 2025. Obiteljski centar psihosocijalnim tretmanom i savjetovanjem obuhvatio više od 3000 žena žrtava nasilja na području cijele Hrvatske.

Govoreći o stereotipnom pitanju koje se postavlja u društvu - zašto žrtva jednostavno ne ode od svog nasilnika, Šešo je istaknula kako je upravo odlazak najopasniji trenutak za žrtvu nasilja te da žrtva tijekom trajanja nasilja gubi energiju, hrabrost i socijalnu podršku, dodavši kako je upravo zato potrebno da žrtve potraže pomoć kako bi se stvorili preduvjeti za odlazak i ponovno sigurno okruženje.