Kakvu hranu jedemo i zašto je toliko bacamo?

Svjetski je dan hrane. Baš kao što je automobilu potrebno gorivo da bi vozilo, tako je i našem tijelu potrebna hrana za svakodnevno funkcioniranje. 

Što se danas može čuti o hrani? Da ne znamo što točno jedemo, koliko je ono što kupujemo toksično, koliko prerađena hrana izaziva ovisnost, a do nedavno smo bili zbunjeni i time što baciti u biootpad, a što ne.

Crveni križ otvorio Banku hrane

Znamo i da je skupa, cijene su odletjele u nebo - pa smo tako kilogram odojka lani plaćali čak euro i pol manje nego danas, a najviše su porasle cijene jaja. Unatoč tome, hranu bacamo. Iako višak uvijek možemo, u najmanju ruku, donirati. Crveni križ nedavno je otvorio Banku hrane, između ostalog, i iz tog razloga.

- Banka hrane je nadogradnja postojećeg sustava gdje apeliramo na širu javnost, na sve pravne subjekte, ali i na fizičke osobe, da se uključe u doniranje hrane. Kada govorimo o fizičkim osobama, ovaj projekt za svoj cilj ima i sprječavanje bacanja hrane. Statistika kaže da se u Hrvatskoj po čovjeku baca 75 kilograma hrane, što je zaista impozantna brojka nad kojom se moramo svi zajedno zamisliti, ističe Petar Penava, ravnatelj Crvenog križa u Zagrebu.

Zašto toliko hrane trpamo u svoje hladnjake?

Zamisliti se možemo i nad time - zašto toliko hrane trpamo u svoje hladnjake? Može nam se - izbor je velik, jer što ako baš pred spavanje poželimo pojesti nešto slatko? Ili možda ipak slano? Ne, kiselo! Kupit ćemo od svega po komad - jer toliko brzo živimo da prije odlaska u dućan ne stižemo razmisliti što nam doista treba.

Hranu možda trpamo u hladnjake i nesvjesno - jer oni su, baš kao i tanjuri, s godinama sve veći, a mi ne volimo da su prazni. Dodajte u jednadžbu i malo našeg mentaliteta - kada su u pitanju svadbe i ostale proslave - "samo da nečega ne nedostaje" - i dobijete ovakve brojke:

- U RH se godišnje baci oko 300.000 tona hrane. Ono što je zanimljivo, više od 50% se baci hrane u kućanstvima. Sva hrana koja se proizvede, 30% hrane se baci. Prema istraživanju najviše se baca korjenasto povrće, onda nekakvi pekarski proizvodi, onda tek kasnije ostale sirovine i npr. u kućanstvima se najviše baca hrana koja je zgotovljena, koja je napravljena pa sad višak npr. ostane. Ili npr. one namirnice gdje piše "najbolje upotrijebiti do" ili "upotrebljivo do", kad izađe rok trajanja, to potrošači onda bace, kaže Anet Režek Jambrek, Prehrambeno-biotehnološki fakultet.

Umjesto da ju bacite, hranu ako je ispravna danas možete predati nekom drugom, a da se ne maknete iz stana. Na Facebook stranici Sharing is caring nerijetko se nađe ponuda nekoga tko je skuhao previše za ručak pa nudi nekome tko nije. Tu su i razni savjeti na društvenim mrežama.

Je li ono što jedemo kvalitetno i zdravstveno ispravno?

Hrana na policama dućana je kvalitetna i zdravstveno ispravna jer imamo dobre mehanizme kontrole, no apsolutne sigurnosti nema, tvrdi profesorica Nada Vahčić.

- Ovo što smo svjedoci da se nešto možda ponekad izuzme s tržišta i dolazi do opoziva tog proizvoda, to je samo zapravo dokaz dobre kontrole. Znači da netko ipak periodično kontrolira, i ako nešto izmakne kontroli, da se na vrijeme povuče, pojašnjava Nada Vahčić, Prehrambeno-biotehnološki fakultet.

Prehrambeni aditivi nužni u industriji hrane

Ako ste se pitali kako izgleda provjera hrane, svjedočili smo provjeri kvalitete meda na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu. U medu se ponekad tijekom kontrole nađe više šećera nego što bi trebalo, no to se čini bezazleno naspram nekih drugih toksina koje konzumiramo, a koji mogu uzrokovati alergije, trovanje i ostale štete za organizam.

- Ovo što ljudi govore, ima puno prehrambenih aditiva, ima puno pesticida. Prehrambeni aditivi se nužno moraju koristiti u industriji hrane jer ne možete dobiti neki prehrambeni proizvod koji će vam trajati X dana i koji će biti dobre boje, okusa, mirisa, teksturalno stabilan, ako nešto ne dodate. Ista stvar vam je i s pesticidima, nema velike industrijske poljoprivrede bez upotrebe pesticida. Neki mali OPG, koji proizvodi sam za sebe, on može malu površinu ručnu oplijeviti, ali velika polja moraju se koristiti pesticidi, ističe prof. Vahčić.

No ako je poštivano vrijeme karence, odnosno vrijeme od primjene pesticida do njihove potpune razgradnje i ako ste povrće i voće dobro isprali, sigurni ste - kaže profesorica Vahčić. A što se bacanja hrane tiče, ima jednostavnu poruku.

- Skuhaj onoliko koliko misliš da ćeš pojesti, eventualno skuhaj jedan tanjur više i to je to!, poručuje prof. Vahčić.