Hitrec: Djeca znaju manje, slabije se snalaze, a imaju bolje ocjene

Kako se bliži kraj školske godine i razdoblje upisa u srednje škole, tako raste stres i pritisak na učenike, ali i njihove roditelje i nastavnike.

Marija Roth, psihologinja u X. gimnaziji u Zagrebu, u emisiji Otvoreno rekla je kako upisi u srednje škole donose za učenike veliki stres i pritisak, kakav je nekad bio primjeren osobama koje rade u velikim tvrtkama.

- Mi kao društvo, i roditelji, imamo velika očekivanja od djece jer imamo kulturološko nasljeđe da dijete koje nije upisalo dobru školu možda neće uspjeti u životu. Velik broj roditelja ima velika očekivanja. Često se zbog jedne ocjene koja nije 5.0 stvara pritisak da učitelj možda onemogućuje karijeru ili uspješniji život mladoj osobi. Škole same ne stvaraju stres, ali jesu pod stresom, rekao je Antonio Jurčev, glavni tajnik Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola.

Kazao je kako je zadaća ravnatelja zaštititi učitelje, a da bi svako dijete trebalo dobiti ocjenu koju zaslužuje.

Sve više srednjih škola koje imaju prijemne ispite

Suzana Hitrec, predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, rekla je kako nekoliko gimnazija u Zagrebu i ove godine ima prijemne ispite.

- Ove godine se povećao broj gimnazijskih odjela, ali se nije povećao broj učenika u osmim razredima pa je pretpostavka da će se moći lakše upisati u gimnaziju, rekla je.

Naglasila je kako raste broj srednjih škola koje imaju prijemne ispite upravo zbog toga što ima veliki broj učenika s uspjehom 5.0.

- Treba naglasiti da su to ispiti koji su unutarnje, subjektivno vrednovanje. Mogu pomoći kao vatrogasna mjera, a prava mjera bi bili ispiti vanjskog vrednovanja koji se provode od Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje, rekla je Hitrec.

Kazala je kako se državna matura pokazala kao jako dobar model, iako su u početku mnogi bili protiv.

- To je pravedniji sustav. Otklonio se pritisak roditelja na školu koji je prije bio uoči državne mature, rekla je Hitrec.

Antonio Jurčev rekao je kako je lani bilo oko 10 posto osmaša s prosjekom 5.0.

- Možemo debatirati je li to previše ili premalo. Trebalo bi možda usporediti s drugim zemljama EU-a. Nema idealnog rješenja. Po europskim zemljama imamo različite prakse. Kao društvo se moramo dogovoriti na koji način želimo organizirati opis djece u škole, rekao je.

Smatra da bi se očekivanja trebala smanjiti.

-  Da bi djecu trebalo uvjeravati da nije uspjeh samo otići u elitnu gimnaziju. Vidimo da promjenom društvenih okolnosti strukovne škole dobivaju sve značajnije mjesto. Plaće su bolje u zanimanjima koje proizlaze iz strukovnih škola, rekao je.

Smatra da bi nacionalni ispiti bili pošteniji te bi se njima smanjio pritisak na škole i nastavnike.

- Ne bi cijelo drugo polugodište osmog razreda imali pritisak da se te ocjene povećaju. Možda je nekad kasno sjetiti se u svibnju i očekivati da se u mjesec dana može korigirati ocjena iz 4 u 5, rekao je Jurčev.

Djeca manje znaju, a imaju bolje ocjene

Marija Roth, psihologinja, rekla je kako su lani u X. gimnaziji u Zagrebu svi učenici prošli s odličnom ocjenom.

Naglasila je kako se od djece traži perfekcionizam, uz koji idu anksioznost i izgaranje.

- Danas imamo djecu koja imaju menadžersku bolest. Upravo zbog tog stava i pljeska na izvrsne ocjene, perfekcionizam postaje dio njihova identiteta. Tako ih roditelji vide, hvale ih prijateljima i obitelji, ako im to uzmemo, kao da smo im uzeli identitet, rekla je.

Hitrec je rekla kako je u strukovnoj školi u kojoj ona radi srednja ocjena 4,2. Smatra da to nije realno za niti jednu školu.

- U svim školama se povećala srednja ocjena, u vrijeme COVID-a i nakon toga. Nastavnici su popustljiviji, naši kriteriji su pali. Vidim da djeca manje znaju, slabije se snalaze, osobito u složenijim zadacima, a imaju bolje ocjene. Prilagodili smo se novijim generacijama da manje tražimo za visoke ocjene, rekla je Hitrec.

Istaknula je kako djeca i mladi žive u kulturi uspoređivanja koja je prisutna u svakom segmentu njihova života.

- Nije sve u tome da se upišu. Mnogi se bore s tim zahtjevom. Neki se upišu, ali ne mogu pratiti program. Naš sustav je trom i teško se prebaciti iz jednog programa u drugi i onda imamo nesretnu djecu i nesretne roditelje, rekla je Hitrec.

Raste broj izostanaka i psihosomatskih bolesti

Roth je upozorila kako raste broj izostanaka.

- Učenici koji ne mogu pratiti taj tempo izostaju da bi se pripremili za ispit, a onda se teško vratiti u školu. Raste i broj i djece koja zbog psihosomatskih bolesti ne mogu dolaziti u školu, zaštitu nalaze u svojoj sobi, koja je sigurno mjesto, rekla je psihologinja.

- Ako dijete prestane uživati u aktivnostima u kojima je prije uživalo, to je signal za nešto. Ako se žali na bolove u trbuhu, česte glavobolje, isto je signal. Ponekad je djetetu lakše otići u bolest, nego se suočiti s tim da neće moći nastaviti s uspjehom koji je imao u osnovnoj školi, rekla je Roth.