Traume od strujnog udara, za HRT govori majka stradalog dječaka

Šesnaestogodišnjak koji je na Uskrs teško stradao od strujnog udara nakon što se popeo na vagon u blizini kolodvora u Slavonskom Brodu, na intenzivnom je liječenju u zagrebačkoj bolnici u Klaićevoj i čeka ga dug i težak oporavak.

Prije sedam godina, gotovo na istome mjestu dogodila se slična nesreća. O traumatičnom iskustvu i dugotrajnom liječenju tada trinaestogodišnjeg dječaka za HRT govori njegova majka, kao još jedno upozorenje djeci i njihovim roditeljima o opasnosti koju donosi smrtonosna igra. 

Kad je na Uskrs čula vijest o nesreći na kolodvoru u Slavonskom Brodu, Đurđicu Suton preplavile su emocije. Na sličan je način prije sedam godina od strujnog udara stradao njezin tada 13-godišnji sin. I on se penjao na vagon.

- Strašno je kad ti dođe policija na vrata i kad ti kaže da je tvoje dijete tako stradalo, i dođeš u bolnicu i vidiš ga zamotanog od glave do pete, kaže Đurđica.

Molila se, kaže - "Bože, samo da ga ne boli". Njezin sin imao je nekoliko operacija presađivanja kože. Dva mjeseca je bio u Klaićevoj bolnici.

Slijedio je dugotrajan psihofizički oporavak. 

Veliki bolovi, veliki stres, i za dijete i roditelje

- To su veliki bolovi i veliki stres. I za dijete i roditelje - svi mi imamo posljedice možda od toga, dodaje Đurđica. 

- Psihološka pomoć nakon medicinske je važna. Dakle važno je prihvatiti sva svoja životna iskustva, naglašava Davorka Čavar Lovrić, klinička psihologinja iz OB Slavonski Brod.

Izvući pouke

- Treba djeci govorit. Možda ne bi bilo loše u školama. Tamo negdje sedmi osmi razred objasnit da je to opasno, dodaje Đurđica.

- Visoki napon od 25 tisuća volti. Zona opasnosti je dva metra. Nije potrebno dodirnuti žice da bi netko nastradao, upozorava zamjenik voditelja dionice kontaktne mreže Slavonski Brod Damir Grubišić.

Edukacija je važna, ali i roditeljska uloga 

Ne možemo zamisliti što sve adolescenti mogu smislit kao novi izazov. Naravno edukacija u svemu konkretnom.. Ali ono što je bitno je - biti prisutan, ponavlja psihologinja Čavar Lovrić.

S djecom razgovarati - i slušati ih. Đurđica je toga itekako svjesna. Voljela bi da iz njezina iskustva drugi uče. Jer ono što je proživjela ne želi nikome.