Učitelji u područnim školama više neće biti prepušteni sami sebi

Više od tisuću je malih područnih škola i odjela u Hrvatskoj. Nerijetko u njima učitelji predaju u kombiniranim razredima u kojima zajedno sjede učenici prvih, drugih, trećih i četvrtih. No, za takav rad na fakultetu buduće učitelje, baš i ne educiraju, nego se snalaze sami. No, nešto će se ipak promijeniti.

"Prvi razred, vi ćete ponoviti slovo koje smo danas učili. Treći razred radi zbrajanje i oduzimanje, a četvrti Petar malo ponavljamo vrste riječi". Tako to u mnogim područnim školama izgleda. Rad s dva, tri ili četiri razreda odjednom mnogim je učiteljima svakodnevica. Vole svoj posao, ali to je teško. Posebice zato što na ih fakultetu za takav način rada nisu pripremili.

- Mi učitelji u kombiniranim razredima snalazimo se kako znamo i umijemo. Pratimo literaturu, razgovaramo sa starijim kolegicama i jednostavno se snalazimo što najbolje znamo i umijemo, kaže Tatjana Boltužić, učiteljica Područne škole Farkašić, OŠ Mladost iz Lekenika.

- Moj prvi susret u ovoj školi je bio takav da sam odmah drugi dan došao kod naše pedagoginje u našu matičnu školu i rekao da dajem otkaz jer se ne snalazim u četverorazrednoj kombinaciji, prisjeća se Tihomir Pleša, učitelj Područne škole Vojakovački Osijek, OŠ Ljudevita Modeca iz Križevaca.

Da tim učiteljima nije lako, priznaje i profesorica Vesna Budinski s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Napominje kako se ti učitelji snalaze sami, jer su na fakultetu stjecali djelomično praktična metodična znanja, ali ne i samu hospitaciju i takvo izvođenje nastave.

Upravo će područna škola učitelja Tihomira Pleše postati vježbaonica, a on će nakon 30 godina rada u kombiniranim razredima - biti mentor. U njegovu vježbaonicu dolazit će učitelji Učiteljskog fakulteta kako bi vidjeli metodičku artikulaciju rada u takvim odjeljenjima, najavila je Budinski.

A učiteljica Željana Mrvoš, iz Područne škole Lanišće, OŠ Vazmoslav Gržalja iz Buzeta, ima recept za sve one koji će se možda već od jeseni naći, kao ona prije 15 godina, u razredu s učenicima različite dobi. Najbolja je, kaže - dobra priprema i organizacija.

Dobro je što mediji godinama upozoravaju na specifičnost posla ovih učitelja, dobro je što je netko kao prof. Budinski prepoznala važnost takve vrste nastave, dobro je što imamo male područne škole koje za mala mjesto život znače i dobro je što će se buduće generacije učitelja za to pripremati, a ne samo čuti da takve škole postoje.