Udruga Krijesnica: Empatija i maksimalna pomoć roditeljima i oboljeloj djeci

Rujan je mjesec podizanja svijesti o malignim bolestima kod djece. Prilika je to da se što šira zajednica upozna s problemima s kojima se suočavaju oboljela djeca i njihove obitelji, razvije empatija i pruži im se podrška. U Studiju 4 o tome je govorila Dunja Lačan iz Udruge Krijesnica.

- Problema je puno, problematika samog liječenja djece od malignih bolesti je dosta kompleksna, ali mi se usmjeravamo na pomoć, podršku obiteljima, širenje empatije, širenje svijesti o malignim bolestima u dječjoj dobi, rekla je.

Dodala je da još uvijek ima dosta predrasuda u smislu da je riječ o neizlječivim bolestima, da se nije moguće kasnije uklopiti u zajednicu, da se gleda na djecu i mlade koji se liječe od malignih bolesti kao na žrtve.

- Mi se zalažemo za suprotan pristup - za empatiju, za osnaživanje i maksimalnu pomoć roditeljima i obitelji djece na liječenju, rekla je.

Kada nastupi bolest, to je obično velik šok za cijelu obitelj, objasnila je Lačan dodavši da u početku, kada se sazna za dijagnozu, treba skupiti hrabrosti za borbu i za liječenje jer se radi o dugoročnom liječenju u trajanju od 6 mjeseci do godinu dana, često i duže.

Na pitanje kako pomažu obiteljima, Lačan je rekla da prate potrebe obitelji i roditelja - nekome u početku treba prostor gdje mogu biti sami da probave informaciju, netko treba od početka razgovor, netko se usmjerava na konkretnu pomoć, netko nema gdje prespavati. Pomažu, dodala je, oko pronalaska smještaja, refundiranja cestarina, budući da dolaze obitelji iz cijele Hrvatske i iz BiH. Nude mnogo konkretnih pogodnosti, one su usmjerene na trenutne potrebe i prilagodbe obitelji, svakome nude sve.

Dio obitelji se sam javi, dodala je, a nekima sami pristupamo, dolazimo s njima u konkretan kontakt na odjelima dječje onkologije, u komunikaciji su s 99% obitelji čija su djeca na liječenju u sklopu dječje bolnice u Klaićevoj.

Sve kreće od predstavljanja, rekla je Lačan dodavši da nude pomoć roditeljima čim saznaju za dijagnozu, dok nekima treba 6 mjeseci da shvate što se događa ili da steknu povjerenje, jer misle da moraju za uzvrat nešto dati Udruzi ili da se moraju učlaniti u Udrugu. U nju s,e dodala je, svi mogu učlaniti i nema skrivenih troškova i obveza.

Žele osnažiti obitelj, pomoći im da ne lutaju po institucijama, olakšavaju im informiranjima, ako negdje zapne s institucijama ili prikupljanju dokumentacije. Govorila je o vrstama psihološke pomoći, nude savjetovanja, razgovore s drugim roditeljima koji su prošli slične situacije.

- Dok traje liječenje, važno je da se sva snaga i energije usmjere na to da se ide kroz dan, da se obavljaju zadaci, da obitelj operativno funkcionira. Emocionalni šok same dijagnoze uzima puno energije, rekla je.

Jednom mjesečno organiziraju grupe podrške za roditelje čija djeca su preminula, Lačan kaže da su to terapijske grupe, 6 mjeseci nakon smrti djeteta, roditelji se mogu uključiti u terapijske grupe, sve im je besplatno, a grupe su zatvorene.

Osvrnula se na radionice "Malo svjetlo nade", one su za djecu školske dobi, poanta je osvještavanje okoline djeteta na liječenju.

- Ima puno potreba, ali to je posao koji daje osjećaj svrhe i zadovoljstva. Mi smo usmjereni na direktno pružanje pomoći, ako treba i u 9 sati navečer, rekla je.

Spomenula je da imaju 3 stana, kada nekoj obitelji trebaju, Udruga brzo reagira.