Život ukrajinskih obitelji u izbjeglištvu: "Umorni smo, ali kraj rata se ne vidi"

Dok se za diplomatskim stolom pokušava naći formula mira - rat u Ukrajini i dalje bjesni. To teško pogađa i brojne ukrajinske izbjeglice u Hrvatskoj. No svi su oni danas s ponosom proslavili dan neovisnosti svoje zemlje. Kako tri ratne godine žive ukrajinske obitelji u izbjeglištvu, provjerili smo u Slavonskom Brodu. 

Za stolom pokušava naći formula mira - rat u Ukrajini i dalje bjesni. To teško pogađa i brojne ukrajinske izbjeglice u Hrvatskoj. No svi su oni danas s ponosom proslavili dan neovisnosti svoje zemlje. Kako tri ratne godine žive ukrajinske obitelji u izbjeglištvu, provjerili smo u Slavonskom Brodu. 

Na misi u grkokatoličkoj crkvi u Slavonskom Brodu redovito je i Ukrajinka Hanna. Ove nedjelje s posebnim osjećajima. Dan je ukrajinske neovisnosti.

- Za nas poseban dan... I to je velik dan i to je naše srce. I sreća i bol zbog toga što nemamo mogućnosti biti u svojoj Ukrajini, rekla je Hanna Vyshkvarko iz Zaporižja, Ukrajina.

Tri su ratne godine prošle, a životu u izbjeglištvu ne vidi se kraj. U Hrvatskoj se, kažu, osjećaju dobrodošlima, ali misli su im i dalje u domovini gdje su ostali muževi i dio rodbine. 

- Čekamo mir. Uglavnom za sigurnost mog sina i majke i jako čekamo kad će rat završiti, naglasila je Anna Oguljukova iz Kijeva, Ukrajina.

Zato su s velikim očekivanjima dočekali početak mirovnih pregovora.

- Mi imali veliku nadu glede Trumpa. A sada puno manje nade imamo. Ali svejedno, samo nadu imaš i samo tražiš neki odgovor, rekla je Hanna Vyshkvarko.

- Ja ne vjerujem da rat će završiti jako brzo, ali svaki čovjek mora živjeti svoj život svaki dan, rekla je Anna Oguljkova iz Kijeva.

- Svi smo umorni i fizički i psihički, mentalno...Svi bismo željeli kući, ali nitko sad ne vidi kraj rata, naglasila je Nataliia Bozhko iz Harkiva u Ukrajini. 

Ukrajinu je napustila s jednim koferom, a uspomene čuva u ovom fotoalbumu. Radi " online" za jednu ukrajinsku tvrtku, ali pomoć naše države, kaže, dragocjena je.

- Ako bismo morali plaćati ovaj stan, ja ne bih bila spreman tu živjeti, istaknula je.

Hanna se nada ponovnom zaposlenju na određeno vrijeme u brodskoj Glazbenoj školi.

- Hvala puno Hrvatskoj jer nas je lijepo i od srca primila i dala kruh i mogućnost života bez opasnosti, naglasila je.

Djeca su se snašla u školi i naučila jezik. Iako čezne za domovinom petnaestogodišnja Arina - rado bi ostala.

- Zbog toga što mislim da u Ukrajini ne mogu dobiti tako dobro obrazovanje, naglasila je Arina.

Rat ih je rasuo po svijetu. Dok se dogovori o miru kroje za političkim stolom, a rat i dalje bjesni. Žive u neizvjesnosti i nadi.