Ustavni sud prihvatio tužbu Grabundžije koji traži zastupničku mirovinu

Ustavni sud prihvatio je tužbu bivšeg ministra prometa i veza u vladi tzv. SAO Krajine Savana Grabundžije (68) kako bi ostvario zastupničku mirovinu s obzirom na to da je bio izabran za zastupnika u Vijeće općina Sabora u sazivu koji je trajao od 30. svibnja 1990. do 7. rujna 1992. godine.

Ustavni sud je 26. rujna jednoglasno donio odluku kojom je prihvatio ustavnu tužbu koju je podnio Grabundžija iz Pančeva, Republika Srbija, a u kojoj je naveo kako su mu dosadašnjim presudama i rješenjima povrijeđena prava zajamčena Ustavom RH i da je diskriminiran po nacionalnoj osnovi.

Ustavni sud ukinuo je dva rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) iz 2019. godine kojima je Grabundžiji odbijen zahtjev za zastupničku mirovinu te presude Upravnog suda u Zagrebu iz 2020. i Visokog upravnog suda RH iz 2021. kojima se obratio i žalio. Uz to, Ustavni sud je njegov predmet vratio HZMO-u na ponovni postupak.

Ustavni sud je ocijenio da upravna tijela i upravni sudovi "nisu u razmatranom slučaju naveli ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za svoje odluke, odnosno nisu obrazložili svoje odluke na način koji bi otklonio sumnju u arbitrarnost postupanja i odlučivanja" te da su u svojim postupanjima Grabundžiji povrijedili pravo na pravično suđenje.

Naime, Grabundžija je kao zastupnik SKH-SDP-a devedesetih godina izabran u Vijeće općina Sabora RH koje je tada okupljalo predstavnike lokalnih zajednica. Grabundžija nije bio na svim sjednicama Hrvatskog sabora održanim od 27. prosinca 1990. do 7. rujna 1992. jer je u tom razdoblju s ostalim predstavnicima Srba na sjednice prestao dolaziti.  

Slučaj se vraća HZMO-u, Grabundžija i dalje ima saborsku mirovinu

Vijeće je napustio u siječnju 1991. i pridružio se političkim strukturama samoproglašene paradržave SAO Krajine, gdje je ubrzo postao ministar u njezinoj vladi. Upravna tijela i upravni sudovi utvrdili su da Grabundžija ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na mirovinu upravo zbog toga što nije bio na  sjednicama, dok Ustavni sud smatra da se neprisustvovanje sjednicama Sabora ne može izravno vezati za obnašanje dužnosti zastupnika.

Pritom je Ustavni sud naveo i kako mjerodavni zakon izostanak sa sjednica Hrvatskog sabora ne propisuje kao razlog prestanka mandata te da je i sam Hrvatski sabor utvrdio da je Grabundžija obnašao dužnost zastupnika od 30. svibnja 1990. do 7. rujna 1992., što je bio prvi saziv Sabora, dakle dvije godine, tri mjeseca i osam dana.

Sudu je u tom slučaju ključno i donošenje novog Ustava kojim su mandati zastupnika postali neobvezujući. Također, u obrazloženju je navedeno kako Ustavni sud nije razmatrao navodnu povredu članka 14. Ustava, odnosno diskriminaciju po nacionalnoj osnovi, jer je ustavnu tužbu prihvatio zbog povrede prava na pravično suđenje.

Odluku je donijelo vijeće kojim je predsjedala sutkinja Ingrid Antičević Marinović, a u njemu su još bili i suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Josip Leko, Davorin Mlakar i Miroslav Šumanović. S obzirom na to da se slučaj vraća HZMO-u, Grabundžija i dalje ima mogućnost ostvariti pravo na saborsku mirovinu.