Vukovar između snage branitelja, provokacija i potrage za nestalima

Na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine emisija "U mreži Prvog" emitirana je iz vukovarskog studija HRT-a. O životu u Vukovaru danas, potrazi za nestalima te ženama - braniteljicama Vukovara govorili su potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, gradonačelnik Vukovara Marijan Pavliček, liječnica i braniteljica, dr. Mirjana Semenić Rutko.

U devet godina mandata ministra Medveda prioritet je potraga za nestalima. 34 godine poslije Domovinskog rata, poslije sloma obrane grada Vukovara i dalje je velika brojka nestalih osoba, hrvatskih branitelja i civila, točno 1740 njih, najviše sa područja grada Vukovara njih 328.

- Želim podsjetiti našu javnost, a posebno naše drage obitelji koji traže svoje najmilije, na napore koje smo činili proteklih devet godina. Zbog protoka vremena sve je manje svjedoka i izvora koji su autentični. bilo je važno kreirati sustav, institucionalno postaviti organizaciju koja će garantirati kontinuirani pristup odnosno kontinuirano traganje za nestalim osobama, rekao je Medved.

Po prvi put 2019. godine donešen je zakon o nestalim osobama.

- Jasno smo propisali nadležnost svih tijela i službi s preciznim oblicima koordinacije. Nakon tog zakona ugradili smo niz poluga, mehanizama novih koji su nam preduvjet za uspješnost u pronalasku nestalih osoba. 323 pronađene osobe, identificirane osobe su odgovor i potvrda naših napora, a samo u ovoj godini njih 43, kazao je Medved istaknuvši najzahtjevniju i najsloženiju lokaciju Petrovačka dola gdje se već tri godine pregledava bivše odlagalište otpada te je uklonjeno preko 150 tisuća kubika materijala i na 18 metara dubine pronađeno 36 žrtava, što upućuje na sekundarnu i djelomično tercijarnu grobnicu, nastalu premještanjem tijela radi prikrivanja tragova zločina.

Navodi kako od 2016. godine nije dobivena niti jedna relevantna informacija koja bi pomogla ubranju procesa potrage te pozva sve koji imaju informaciju da ju s povjerenjem predaju Ministarstvu branitelja kako bi bili još uspješniji u pronalasku nestalih.

Pavliček: "Gledam na to kao čisti vid provokacije"

Svake godine uoči Dana sjećanja na žrtve grada Vukovara stvori se napetosti u društvu kao ovogodišnji incidenti u Splitu, Zagrebu i Vukovar. Incidenata na Dan sjećanja Vukovara nije bilo.

- Gledam na to kao jedan čisti vid provokacije posebice jučer s pokušajem bacanjem vijenca u Dunav. U gradu Vukovaru su hrvati većinski narod, imamo niz nacionalnih manjina, najbrojniji je srpska nacionalna manjina, naveo je Pavliček. 

Gradonačelnik grada Vukovara komentirao je i odgodu izložbe "Srpkinja, heroina velikog rata".

- Oni koji ovdje žive su nakon mog zahtjeva odlučili odgoditi izložbu "Srpkinja, heroina velikog rata" jer su bili svjesni da će doći do dodatne eskalacije građana Vukovara i da treba živjeti i nakon 20. studenog ovdje u gradu i da treba normalno funkcionirati, a ne da, ne daj bože, netko nečije dijete tijekom noći zatuče jer se zove ovako ili onako. I oni odustanu od bacanja vijenca u Dunav kako bi se tenzije smirile. Onda se pojavi neka udruga, apsolutno nebitna među braniteljskim udruga iz Splita koja je čisto pokušala provocirati.

Ističe kako javnost mora biti svjesna je nepojmljivo da netko takav sulud čin želi napraviti dan uoči najveće tragedije hrvatskoj naroda u novijoj hrvatskoj povijesti te takav čin opisuje pokušajem izjednačavanja žrtve i agresora.

Semenić Rutko: "Nismo uopće postavili pitanje trebamo li ostati ili ne"

Semenić Rutko bit će među ženama, hrvatskim braniteljicama koje će po prvi put predvoditi kolonu. "Vukovar moj izbor u dobru i zlu" nije samo rečenica francuskog heroja Jeanna Michela Nicoliera, nego i brojnih Vukovarki i Vukovaraca.

- Ostala sam raditi u Vukovaru, meni je to bilo jedino logično. Ovdje su bili moji roditelji, moja sestra, moj zaručnik moja obitelj kompletna. Ovo je grad u kojem sam odrasla. Puno nas nije uopće postavljalo pitanje trebamo li ostati ili ne. Moj posao je bio u bolnici, na početku sam odlazila na posao i vraćala se, međutim kada se više nije moglo tako, preselila sam se u bolnicu i tamo proživjela zadnja dva mjeseca do pada, izjavila je Semenić Rutko.

Proživjela je osobnu tragediju. U Domovinskom ratu ubijen joj je zaručnik. Bila je i dio 124. vukovarske brigade.

- S njima sam išla na teren, jednom prilikom sam imala eksplozivni udar tada sam bila ranjena mjesec dana u bolnici, ali nekako i tad sam mislila da je moje mjesto ovdje. Možda bi sada s ovoga gledišta to djelovalo čudno ili ne baš adekvatno, ali meni je tada jedino to bilo što sam trebala napraviti, kazala je.

Na području grada Vukovara bilo je oko 440 žena braniteljica.

- Koju god ulogu da su obilježavanje ili iznosile žene bile su potpora svojim suborcima i to je isto tako značajno. One su pozitivne idu naprijed kada mi razgovaramo međusobno nema pogleda nazad, nema vraćanja, naravno ima sjećanja. ali svaka od nas želi za sebe i svoju obitelj napredak i u tome trebamo nastaviti i izdržati to je i moja poruka idemo naprijed izgraditi ovaj grad jer je taj grad to i zaslužio, izjavila je Semenić Rutko. 

Cijeli razgovor pogledajte u nastavku: