Muzejski eksponati kojima se u Zagrebu liječilo, operiralo i spašavalo živote

U Muzeju grada Zagreba otvorena je izložba posvećena Jakobu Hlavki, Čehu koji prije 130 godina osnovao kao 27-ogodišnji kirurški mehaničar otvorio obrtničku radionicu za izradu i popravak kirurških instrumenata. Tijekom četiri desetljeća od obrtničke radionice nastala je tvornica koja je nacionalizirana 1945. godine, ali radi i danas. Na put u povijest kirurških instrumenata možete do 26. travnja 2026.

Kliješta, skalpeli, vijci... Ovim instrumentima liječnici su u Zagrebu operirali prije više od sto godina. A nastali su u tvornici koju je osnovao jedan Čeh.

- Početak seže u 1896. godinu, s dolaskom Jakoba Hlavke u Zagreb. On je uočio potrebu u razvoju zdravstva u Hrvatskoj, gdje još nije postojao proizvođač instrumenata i opreme za medicinske ustanove. Naučio je zanat, krenuo je već kao 13-godišnji dječak, odmah nakon osnovne škole, u naukovanje u Grazu. A onda se nastavio usavršavati u Stuttgartu, Beču, Bonu i Parizu. S tim znanjem se vratio. Razmišljao je i zaključio da u Zagrebu još uvijek nema nikoga tko bi pokrio potrebe rastućeg zdravstva. Bolnice se grade, bolnice treba opremati. On dolazi i počinje s radom, kaže Silvija Brkić Midžić, Koautorica izložbe, upraviteljica Hrvatskog muzeja medicine i farmacije HAZU.

- Jakob Hlavka je bio vrlo zanimljiva ličnost, koji je zapravo od malih nogu, od brusača noževa, do vrhunskog tvorničara instrumenata i opreme za operacijske stolove i sale, rekao je Vladimir Hlavka, Umirovljeni neuropatolog, unuk Jakoba Hlavke.

- Ali naišao je na teškoće. Odmah tadašnji načelnik za zdravstvo u Hrvatskoj vladi nije mu bio sklon pa je izdao zabranu da liječnici ništa ne kupuju kod Jakova Hlavke. Dakle, odmah je naišao na probleme, ali nije se obeshrabrio. Počeo se reklamirati i razvijati proizvodnju te obučavati majstore, paralelno radeći i marketing, dodaje Brkić Midžić.

- Bio je neumoljiv u svojim zahtjevima, perfektan u suradnji s ljudima i uvijek je, kako se kaže, mak na konac, nikad nije prepustio ništa slučajno, ističe  Hlavka.

- Između dva svjetska rata kreće uzlet i razvoj tvrtke, u kojem gradi dvije zgrade, otvara novu prodavaonicu, u tvornici radi 65 majstora iz različitih struka. 1939. prepušta vođenje tvrtke sinu Dragutinu, koji je liječnik, i preuzima upravljanje do 1945. kada dolazi do društvenih promjena i oduzimanja imovine iz ideoloških razloga. Iz Hlavkine tvornice izrasta „Instrumentarija“. 1951. osniva se tvornica Instrumentarija koja gradi vlastitu zgradu u Rapskoj. Od 2005. u Sesvetama nova tvornica, gdje se transfer znanja, entuzijazma i poduzetništva nastavlja, rekla je Brkić Midžić.

Ovi instrumenti nisu samo muzejski eksponati. Njima se u Zagrebu liječilo, operiralo i spašavalo živote. Izložba „Od Jakoba Hlavke do Instrumentarije“ nije priča o instrumentima, već o gradu koji je 130 godina stvarao znanje, preciznost i tradiciju, i o ljudima koji su taj razvoj nosili, navodi Janko Debeljak, novinar.

- Sjećam se izuzetno ponosno svoje prezime i obožavam ga. Među ovim instrumentima sjećam se jako dobro. Prije desetak godina sam bila u traumi sa slomljenom rukom i škare su mi rezale gips na kojem je pisalo Hlavka. Rekli su da to nisu za uzimanje doma jer su najbolje škare koje imaju u bolnici. Osjećala sam se jako dobro, rekla je Iva Hlavka, praunuka Jakoba Hlavke.

- I ja imam iskustvo iz traume. Nisam pitala da li mogu uzeti doma, ali su mi rezali gips sa škarama od dide. Uvijek sam željela postati liječnica, i gledajući ove instrumente uživam u tome sladostrasno, rekla je Darja Hlavka, praunuka Jakoba Hlavke.

- Kad sam počela studirati medicinu, još su na Zavodu za anatomiju u Zagrebu bili veliki mramorni stolovi s natpisom Jakob Hlavka. Bilo mi je jako drago i svi su znali da je to moj pradjed. Stolovi su ostali na istom mjestu i za moju kćer kad je krenula na studij, ističe Petra Hlavka Margetić, praunuka Jakoba Hlavke.

- Kriterije skupljanja ne određujemo strogo. Najčešće se dobivaju instrumenti na poklon od liječnika. Najdraži eksponat je otorinolaringološki stol, specifična kreacija Jakoba Hlavke, rekla je Stella Fatović-Ferenčić, koautorica izložbe, upraviteljica Zavoda za povijest i filozofiju znanosti i zamjenica voditelja Hrvatskog muzeja medicine i farmacije HAZU.

Kad ste gledali njegovu drugu stranu, kao djed, nedjeljni ručkovi kod njega u Ilici 24 uvijek su bili svečani. Njegova supruga, tata, sestra, brat, supruga i ja dolazili smo. Jakob Hlavka je pokazao drugu stranu, bio izvrstan djed, zabavan, duhovit i poučan, dodaje Vladimir Hlavka.

- Bio je uvijek spreman uključiti se sa svojim znanjem i vještinama te pomoći napredovanju medicinske znanosti i službi zdravlja pacijenata, podsjeća Brkić Midžić.

- Mi smo ga iz milja zvali Jakica. Napravio je puno toga u našoj mladosti, imao pozitivan utjecaj, kao što mogu imati unuci o svom djedu, zaključuje Vladimir Hlavka.