U miru nakon rata

16.11.2026.

10:48

Autor: Mario Beganović/HRT

U miru nakon rata
U miru nakon rata
Foto: Mario Beganović / HRT

Rođen je 10-ak kilometara od Vukovara, u rusinskom selu Mikluševci. Prije rata otišao je raditi u Njemačku. Čim se naslutila najava sloma države u krvi, vratio se. Bio je među prvima. Klinac od dvadeset i kusur. U Vukovaru i na Trpinjskoj cesti počeo je i završio rat Zdenka Bikija. Borba za unutarnji mir traje i danas.

VODA LIJEČI

U punoj ribolovnoj spremi, na jezeru Grabovu nedaleko od njegovih Mikluševaca, dočekao nas je Zdenko Biki. Ima sve što mu treba. I ribičke štapove i udice i mamce i mrežu i volju strpljivo bdjeti nad vodom satima. Ima i razlog zašto ovdje dolazi. 

Mene su pitali kako možeš izdržati 100 i više dana na godinu ovdje, uz ovu vodu, na otvorenom dan i noć. Meni ne smeta ni vrućina ni kiša ni komarci. To je čista ljubav prema prirodi. Kada sam ovdje ne trebam popiti lijekove za smirenje. Ovo je moja terapija.

U miru nakon rata

U miru nakon rata

Foto: Mario Beganović / HRT

NOVI POČETAK

Bio je rujan 91. kada je Zdenko, pogođen u kombiju iz neprijateljskog tenka, zadobio ozljede zbog kojih je hitno evakuiran u bolnicu u Zagreb. Izašao je tada iz rata, ali rat još dugo nije izlazio iz njega. 

Gubitak oka, oporavak, nevjerica i bol nakon pada Vukovara, briga za suborce i strah od sutra u nepoznatom gradu. Nije išlo lako, ali držala ga je vjera da će se opet vratiti u Mikluševce i Vukovar. 

Kad se vratio, mir je našao na jezeru. Noći i noći proveo je pod otvorenim nebom rodnog kraja. Napokon na svome. Dođu mi mačke, labudovi, divlje guske. Pomazim ih, nahranim, popričam s njima bolje nego s ljudima. A kad ne mogu biti uz vodu, onda peglam.

Galerija

U miru nakon rata , Foto: Mario Beganović /HRT
U miru nakon rata , Foto: Mario Beganović/HRTU miru nakon rata , Foto: Mario Beganović/HRT

PEGLA JE MOJ KIST

U društvenom domu u centru Mikluševaca, na prvom katu, u prostoriji, zapravo nešto većem sobičku koji gleda na crkvu, Zdenko grije peglu. Ne čekaju ga tri mašine veša koje mora izglačati. Pegla je Zdenku produžena ruka kojom slika čuda u enkaustici. Motiv je jedan jedini – sve što vidi u prirodi. 

To je tehnika, veli on, koju su stari Grci koristili prije skoro 3 tisuće godine. Kod nas se o toj tehnici nije znalo puno. Grci su radili s prirodnim bojama i prirodnim voskom na drvu i kamenu. Mi danas radimo s voštanim bojama na papiru posebne gramaže da se boja koju nanosimo ugrijanom peglom ne skine.

Galerija

U miru nakon rata , Foto: Mario Beganović/HRT
U miru nakon rata , Foto: Mario Beganović/HRTU miru nakon rata , Foto: Mario Beganović/HRT

UČITELJICA ŽIVOTA

A tko me je naučio? Pa Sonja. Sonja Papuga. Jer ja nikad nisam ni pomišljao da ću biti slikar. Mi se odmalena znamo tu iz mjesta. Prije 3-4 godine me je zamolila da joj prevezem njezine slike na izložbu u Zagreb. Gledao sam ih u čudu jer nikada nisam vidio takve slike niti da ih netko radi tako – peglom umjesto kista. Pokazala mi je kako se to radi. Probao sam i jako mi se svidjelo. 

Sonja nam se pridružila u kuhinji gdje njihova udruga Umjetnost u životu ima radni prostor. Zdenka nisam vidjela nakon osnovne škole u koju smo zajedno išli. Nakon 35 godina smo se sreli, pitala može li povesti slike na izložbu i eto, danas imamo još jednog slikara enkaustike. Stil mu se razlikuje od moga, nije copy-paste umjetnik, ima svoj prepoznatljiv rukopis i to radi zaista izvrsno.

Dok ga hvali, Zdenko u krilu mazi Garfielda, mačka kojega je, kao i enkaustiku, udomio i zavolio. Mislim da je on imao tu crtu talenta u sebi oduvijek, samo mu je trebalo nešto da to ispliva na površinu, kaže Sonja. I znam koliko mu to znači i kao psihička terapija nakon svega što je u ratu prošao.

U miru nakon rata

U miru nakon rata

Foto: Mario Beganović / HRT

UMJETNOST SVIMA

Najveća mi je inspiracija priroda i sve što je oko mene dok pecam. To drveće, šipražje, voda koja ih natapa, priroda nosi moje slike i čini ih drugačijima. Probao sam napraviti i slike poput Sonjinih, ali to mi ne leži. Samo je ista tehnika, sve ostalo je drugačije. Kao što smo i mi sami posebni i drugačiji u odnosu na drugog. 

Sonjin najbolji učenik možda jest upravo Zdenko. Ali ona često održava i radionice za djecu. Prvim potezima umjetnosti oslobađa ih svega što klincima danas visi nad glavom – od interneta i društvenih mreža do prenapregnutog kurikuluma koji izaziva frustracije. Mislim da bi svatko trebao probati i vidjeti je li predodređen za neku umjetnost, veli Sonja. Bilo koja umjetnost donosi zadovoljstvo. Napraviti nešto svojom maštom i rukama, tada smo mirniji u duši i srcu.

POVRATAK SEBI

I opet jezero. I voda. I ribički štap. I pogled koji seže dalje od površine jezera i njegove širine. Nije to više pogled unatrag, u ratne dane. Miris neba koje sluti na kišu. Polagani trzaji štapa i najlonske niti flaksa na vodi. Lepet divljih gusaka koje izlijeću iz šaša.

Zdenko je danas zagledan u ono što je tu i sada. Ono što mnogima prolazi kroz prste kao pijesak vremena na kojega se ne osvrću njemu je životni začin bez kojega ne može i ne želi. Danas, nakon što je prošlo toliko godina od rata, svaki dan mi je sve ljepši i ljepši, drugačiji. Nema tmurnih oblaka. Kada mi nešto ne odgovara i kada me nešto guši, ja naslikam sliku. Ili budem u prirodi. I tada sam sretan. Zaista sretan.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!