Vladika Jovan Ćulibrk: Hram kao prostor susreta, slobode i identiteta

Razgovor s vladikom Jovanom Ćulibrkom donosi duboko promišljanje o značenju osvećenja hrama, ulozi hrama u suvremenom društvu i duhovnoj dimenziji čovjeka, uz pregled njegovog iznimnog životnog i intelektualnog puta.

Vladika Jovan Ćulibrk, pakračko-slavonski episkop Srpske pravoslavne crkve, jedan je od vodećih stručnjaka Srpske pravoslavne crkve za Holokaust. Istodobno je koordinator Odbora Srpske pravoslavne crkve za Jasenovac, predstavnik SPC-a u Jeruzalemu te član posebne komisije pri Vatikanu koja raspravlja o svetosti Alojzija Stepinca.

Rođen je u Zenici, porijeklom iz Bosanske Gradiške. Studirao je književnost u Banjaluci, a diplomirao južnoslavenske jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Paralelno je pratio alternativnu scenu tadašnje Jugoslavije, pišući kao glazbeni kritičar za brojne magazinske publikacije.

Pravoslavnim svećenikom postaje 1993. godine, a kasnije predaje slovenski i srpski jezik i književnost u Bogosloviji Svetog Petra Cetinjskog na Cetinju. Od 2011. godine vodi Kancelariju Odbora za Kosovo i Metohiju Svetog arhijerejskog sabora u Pećkoj patrijaršiji, istodobno obnašajući funkciju sekretara Odbora.

Do imenovanja za pakračko-slavonskog episkopa 2014. godine, Ćulibrk je uređivao časopis Svetigora, pokrenuo radio stanicu Radio Svetigora te bio dobitnik prestižnih nagrada, među kojima su nagrada Matice srpske za istraživački rad o Milošu Crnjanskom i nagrada Golda Meir u Jeruzalemu, gdje je magistrirao historiografiju Holokausta u Jugoslaviji.

Od 29. ožujka 2021. godine, na Sveučilištu Ben Gurion u Beer Ševi, od Zaklade izraelskog predsjednika Jichaaka Navona primio je plemićku titulu „Vitez od Ladina“.

U emisiji Romana Bolkovića 1 na 1 vladika Jovan govorio je o slojevima i značenju osvećenja hrama – od teoloških temelja do pitanja što se osvećenjem zapravo mijenja: prostor, zajednica ili sam čovjek. Posebno se osvrnuo na osvećenje hrama u Pakracu te razmatrao predstavlja li taj čin završetak fizičke gradnje ili početak stvarnog, duhovnog života hrama.

Razgovor se proširio i na ključne pravoslavne teme: poimanje kosmosa kao hrama, tijela kao hrama Duha Svetoga, te ulogu hrama u digitaliziranom i fragmentiranom društvu. Vladika je govorio i o mjestu hrama u kolektivnom pamćenju naroda koji prolaze kroz povijesne rane, selidbe i nesigurnosti. Objasnio je kako se vidljiva gradnja hrama povezuje s nevidljivom gradnjom u čovjeku, kao i zašto su liturgijska ljepota, ikonografski jezik i tišina hrama presudni za unutarnju transformaciju.

Dotakao se i šire kulturne baštine – svoje dugogodišnje uloge u očuvanju knjige, arhiva i rukopisa – te istaknuo važnost Myriobiblia svetog Fotija za razumijevanje bizantske kulturne tradicije. Kroz cijeli razgovor vladika Jovan ponudio je promišljenu, sustavnu i duboko duhovnu analizu hrama kao prostora susreta, slobode i identiteta, govoreći iz perspektive jedne od najistaknutijih figura suvremenog pravoslavlja.

U nastavku pogledajte emisiju: