Anđela Jeličić Krajcar: Franjo je pripremio put, Lav XIV. nastavlja tim smjerom

Teologinja Anđela Jeličić Krajcar u emisiji Jedan na jedan govorila je o nasljeđu pape Franje, reformama koje je proveo u Vatikanu, ulozi siromašnih i žena u Crkvi te objasnila zašto između pontifikata Franje i pape Lava XIV. vidi snažan kontinuitet.

Anđela Jeličić Krajcar (Pula, 1972.) diplomirala je teologiju u Rijeci, a specijalizirala biblijske znanosti na Papinskom biblijskom institutu u Rimu kao prva žena iz Hrvatske na tom studiju. Predavala je na Teologiji u Rijeci, sudjelovala u znanstvenim projektima i novom prijevodu Biblije te doktorirala 2023. na Papinskom sveučilištu Gregoriana.

Akreditirana je novinarka pri Tiskovnom uredu Svete Stolice, izvještava iz Vatikana i surađuje s hrvatskim medijima. Aktivna je i kao glazbenica te vanjska predavačica u sjemeništu Redemptoris Mater u Puli.

Teologinja Anđela Jeličić Krajcar gostovala je u emisiji Jedan na jedan Romana Bolkovića, gdje je govorila o nasljeđu pape Franje i reformama koje je proveo tijekom svojega pontifikata. Istaknula je kako će se stvarni učinci njegovih poteza moći procijeniti tek nakon određenog vremenskog odmaka.

Uobičajeno je da jedan pontifikat valoriziramo tek nakon što prođe dosta vremena od smrti samoga pape, jer tek s odmakom možemo vidjeti koliko su zaživjele određene reforme, dokumenti ili pothvati koje je taj papa poduzeo, odnosno promjene koje je donio. Zato sam rekla da će pontifikat pape Franje trebati vrednovati za dvadesetak godina, objasnila je.

"Izabran je kao papa diskontinuiteta"

Govoreći o ulozi pape Franje nakon pontifikata pape Benedikta XVI., Jeličić Krajcar istaknula je kako je njegov izbor imao jasnu svrhu.

- Papa Franjo dobio je jedan vrlo važan zadatak nakon Benedikta XVI. Izabran je kao papa diskontinuiteta. To znači da je morao napraviti odmak od onoga što su prije njega radili Benedikt XVI. i Ivan Pavao II., ali ne odmak u sadržaju, nego u stilu i načinu rada. Dok su Benedikt i Ivan Pavao II. imali sporiji i svečaniji ton u svemu što su činili, papa Franjo sve je silno ubrzao, rekla je.

Dodala je kako je pritom mijenjao način upravljanja Crkvom.

- Promijenio je strukture i u mnogim je stvarima sebi preuzeo ulogu osobe koja će koncentrirati moć u svojim rukama kako bi mogao donositi određene rezove i promjene. No te promjene nisu bile nešto što je on izmislio. One su bile zacrtane još dokumentima Drugoga vatikanskog sabora. Međutim, zbog iznimno složene strukture Crkve i njezine administracije te se promjene nisu ostvarivale dovoljno brzo. Papa Franjo preuzeo je na sebe zadatak da napravi rezove kako bi se one napokon mogle provesti. Koliko će biti uspješne, pokazat će vrijeme. Upravo će se ta njegova prodorna crta moći vrednovati tek za dvadesetak godina, kada vidimo koliko su reforme doista zaživjele, rekla je.

Promjene u Vatikanu i veća uloga žena

Na pitanje gdje su njegove reforme bile najvidljivije, Jeličić Krajcar izdvojila je promjene u Rimskoj kuriji i upravljanju Vatikanom.

 Možemo reći da su najveće promjene provedene u Rimskoj kuriji i u samom sustavu Države Grada Vatikana. Papa Franjo učinio je nešto što je prije njega bilo gotovo nezamislivo – postavio je žene na čelo dikasterija i na iznimno odgovorne položaje unutar Vatikana. To je velika promjena u smislu vidljivosti žena i odgovora na zahtjeve koji postoje još od Drugoga vatikanskog sabora da se njihova uloga vrednuje kao znak vremena, istaknula je.

Financije, transparentnost i zaštita ranjivih

Govoreći o drugim područjima reformi, naglasila je kako je papa Franjo snažno inzistirao na transparentnosti vatikanskih financija.

Radio je velike rezove u financijama, tražio je iznimnu transparentnost i osnivao tijela koja će ubrzati promjene te omogućiti veću financijsku odgovornost. Istodobno je napravio velike iskorake na području zaštite ranjivih osoba i borbe protiv zlostavljanja, rekla je.

Posebno je istaknula simboličke geste pape Franje.

- Njegove simboličke geste, kojima je siromašne, marginalizirane i osobe u potrebi stavljao u središte pozornosti, bile su iznimno važne. Na vrlo snažan način vratile su izvornu evanđeosku poruku Isusa Krista, odnosno poruku samoga Evanđelja, u središte poslanja Crkve, zaključila je.

"Franju i Lava povezuje iskustvo Latinske Amerike"

Govoreći o poveznicama između pontifikata pape Franje i pape Lava, Anđela Jeličić Krajcar istaknula je kako između njih postoji snažan kontinuitet, ponajprije zbog iskustva Latinske Amerike i naglaska na čovjeku na društvenoj margini.

- Spojnica je vrlo velika. To je jedan mentalitet koji je oblikovao i jednoga i drugoga papu, ali na različite načine. Papa Bergoglio bio je iz Argentine, ondje je odrastao i promatrao razvoj teologije oslobođenja te je dobro znao koliko je važna teologija naroda. Papa Lav u Latinsku Ameriku dolazi kao misionar i ondje vrlo konkretno provodi tu potrebu da se narod stavi na prvo mjesto, da se radi na pitanju pravednosti, zaštite siromašnih, pomoći marginaliziranima i svima kojima je pomoć potrebna. Kada gledamo samu srž Evanđelja, oni su zapravo na istoj liniji. U središtu su Evanđelje, Isus Krist i čovjek do kojega ta evanđeoska poruka mora doći, rekla je.

"Stavljanjem siromašnih u središte izazvao je strukture moći"

Na pitanje zašto je upravo naglasak na siromašnima izazvao toliko reakcija tijekom pontifikata pape Franje, Jeličić Krajcar odgovorila je da je time doveo u pitanje ustaljene obrasce moći.

- Papa Franjo izazvao je kulturu moći, odnosno strukture moći. Kada govorite o siromašnima, govorite o ljudima koji su na rubu društva, koji nemaju društvenu, političku ni ekonomsku moć. Za mnoge su oni nebitni, a papa Franjo kaže da su upravo oni najvažniji. Govorio je da se samo iz njihove perspektive, iz perspektive periferije, može stvarno sagledati sve, pa tako i poslanje Crkve. Naravno da to mnogima nije odgovaralo jer je izazvao sve one koji su bili na pozicijama moći, rekla je.

Dodala je kako su neki s podcjenjivanjem gledali na takav pristup. Pomalo su čak neki i prezirali taj njegov stav jer je relativizirao, ne potpuno, ali na određeni način, diplomaciju i sve ono što je označavalo moć, privilegiju ili neku privilegiranu kastu, odnosno klasu, istaknula je.

"Crkva nije jedno mišljenje"

Govoreći o različitim strujama unutar Crkve i reakcijama koje su pratile pontifikat pape Franje, Jeličić Krajcar naglasila je da je pluralizam sastavni dio crkvene tradicije.

- Postoji pluralizam. On postoji i u Svetom pismu, u Bibliji. Nikada nemate samo jedno mišljenje koje mora vrijediti za sve. Uvijek postoje nijanse i različita mišljenja. Istina koju Crkva naviješta jedna je simfonija različitih glasova koji zajedno moraju činiti zajedništvo i dati cjelovitu sliku, rekla je.

"Franjo je u središte stavio čovjeka"

Istaknula je kako je jedna od najvažnijih odlika pontifikata pape Franje bio drukčiji pastoralni pristup.

- Papa Franjo tražio je ono što se naziva discernimento, odnosno razlučivanje. Umjesto dogmatske isključivosti, koja bi postavila pravilo i prepustila ljudima da se s njime sami snalaze, krenuo je iz pastoralne perspektive. Polazio je od čovjeka, od složenosti njegove životne situacije, i tražio pastoralno razlučivanje svakog konkretnog problema. Nisu svi bili spremni dati toliko prostora takvom pristupu niti staviti po strani određenu jednoobličnost mišljenja, rekla je.

Zaključila je da je papa Franjo upravo zbog toga u središte svojega djelovanja stavio konkretnog čovjeka kazavši: "U središte je postavio čovjeka i složenost njegove životne situacije, nad kojom je tražio pastoralnu blizinu i pastoralno razlučivanje".

Više pogledajte u videoprilogu: