Cijena rata u Kongu: Sedam milijuna raseljenih, krvave borbe i glad

Posljednja nova eskalacija nasilja događa se na slabo nam poznatom istoku afričke države Kongo. Taj je dio svijeta desetljećima poprište iznimno krvavih sukoba pa i genocida. Situaciju u Kongu, komentirao je za "Agendu svijet" novinar i putopisac Hrvoje Ivančić.

S obale jezera Kivu pruža se gotovo idiličan prizor prema milijunskoj Gomi, nad kojom se uzdiže jedan od najaktivnijih vulkana na svijetu – Nyiragongo.

No, ulice Gome pričaju drugu priču: siromaštvo, nesigurnost i svakodnevna borba za preživljavanje. Život je mukotrpan i u vrijeme mira, a kamoli u ratu, a rat je u Sjevernom Kivuu česta pojava.

Uvriježeno je mišljenje da su ljudi u Kivuu mnogo više zainteresirani za mir od onih u Kinšasi.

- Dogovorite se oko mira kako bi se mogli vratiti svojim kućama. Jako patimo, borbe su odnijele mnogo života, stalno se molimo za mir, rekla je izbjeglica Alice Mwamini.

- Trebamo mir, ne treba nam ništa osim mira. Nemamo struju, nemamo internet. Ništa nemamo, ustvrdio je stanovnik Gome Fiston Bafaluma.

S vulkanskim planinama, magličastim jezerima i zelenim pašnjacima, Sjeverni Kivu ima sve predispozicije da bude raj, ali rat i nasilje pretvorili su ga u pakao. 

Sedam milijuna raseljenih, ofenziva pobunjenika pogoršava situaciju

Sedam milijuna interno je raseljenih, uglavnom na sjeveroistoku, zbog raznih pobunjeničkih skupina koje se bore za kontrolu nad rudnicima vrijednih sirovina, poput koltana i kobalta.

Pritom se iživljavaju nad lokalnim stanovništvom. Prirodno bogatstvo stanovnicima donosi samo nevolje i beskrajnu patnju.

U izbjegličkim kampovima blizu Gome 300 je tisuća izbjeglica, a ofenziva pobunjenika M23 dodatno je pogoršala situaciju. 

- Ako se ništa ne učini, najgore će tek doći. To će se odraziti na ljude u Kongu, ali i na susjedstvo, upozorio je visoki povjerenik UN-a za ljudska prava Volker Turk.

Više od 700 ljudi poginulo je u borbama za Gomu.

U tijeku ofenzive na Bukavuu, prijestolnicu Južnog Kivua, pounjenici su proglasili humanitarno primirje, a život u Gomi vratio se u normalu. Pobunjenici su na stadionu okupili tisuće ljudi.

- Došli smo raditi za ljude. Nismo ovdje da bi krali. Oni koji su od vas krali su pobjegli, nalaze se u Kinšasi, rekao je vođa skupine M23 Cornelle Nangaa.

- Kada su izbili sukobi, nije bilo nikog tko bi nas zaštitio. Nadam se da će nam se M23 smilovati. Ovo što nam se događa nije za božju djecu. Živimo kao životinje, patimo. Nemamo hrane, nemamo vode niti struje. Ne znamo što ćemo jesti, kazala je stanovnica Gome Kavira Aline.

Stotine vladinih vojnika predale se bez otpora

Stotine vladinih vojnika predale su se bez ozbiljnijeg otpora. Slabo plaćeni i demoralizirani, nisu u stanju poraziti razne pobunjeničke skupine koje vladaju velikim dijelom istoka zemlje gdje živi 100 milijuna ljudi.

Mnogi vjeruju da Kinšasa nikada nije ništa učinila za Kivu. 

- Napušteni smo. Vlada bi se trebala brinuti za svoju vojsku. Da su se brinuli za svoju vojsku, do ovog ne bi došlo, ustvrdio je zapovjednik bojne kongoanske vojske John Asderi.

UN tvrdi da pobunjenike M23 podržava oko 4000 vojnika iz Ruande, znatno više nego 2012., kada su nakratko zauzeli Gomu, ali su se morali povući pod međunarodnim pritiskom.

M23 tvrdi da se ne bori za rudno bogatstvo, nego za stabilnost Konga te najavljuje pohod na Kinšasu.

- Niti jedan investitor ne može doći u Kongo. Država je postala opasna. Imate više od 20 zemalja koje sudjeluju u sukobu, istaknuo je Nangaa.

Vlada: Problem je u Ruandi

- Ruandska vojska je ta koja se bori. Postoje jasni izvještaji stručnjaka iz UN-a koji to potvrđuju. Ne možemo se više pretvarati. Problem je u Ruandi, uzvratio je glasnogovornik kongoanske vlade Patrick Muyaya. 

Geneza pobune seže mnogo dalje od 2006. godine, kada su se pobunili tamošnji Tutsiji, koje lokalno stanovništvo često diskriminira i naziva Banjamulenge.

Oni su se u 18. i 19. stoljeću doselili iz Ruande, Burundija i Ugande razvijajući pritom vlastiti identitet. Nakon tri godine pobune pristali su na integraciju u kongoansku vojsku, no 2012. ponovno su posegnuli za oružjem osnovavši Pokret 23. ožujka, koji se posljednjih godina znatnije aktivirao. 

Kongoanskoj vojsci nije pomoglo ni gotovo 300 rumunjskih plaćenika koji su zarobljeni i preko Ruande poslani kući.

- Bio sam instruktor, služio sam u Legiji stranaca u Francuskoj, priznao je jedan od zarobljenih.

Borci M23 zauzeli su i aerodrom u Gomi, onemogućivši time da Kinšasa dopremi vojnike zračnim putem, a između njih su dvije i pol tisuće neprohodnih kilometara uglavnom kroz džunglu.

No, borci Tutsija već su bili u Kinšasi '97. godine, kada su pomogli Josephu Kabili da sruši dugogodišnjeg diktatora Mobutua Sese Sekoa.  

- Vrijeme za djelovanje je sada. Životi milijuna ljudi ovise o tome hoćemo li biti u mogućnosti izaći iz ove kompleksne i izazovne situacije. Milijuni ljudi su u opasnosti, upozorio je predsjednik Kenije William Ruto.

Ruanda i Uganda negiraju umiješanost, ali UN-ovi izvještaji sugeriraju suprotno. Unatoč apelima za mir, sukobi se nastavljaju, a stanovnici Sjevernog Kivua ostaju taoci geopolitičkih igara i borbe za prirodne resurse.

Ivančić: Iza svega je skriven ekonomski interes

Pozadinu sukoba je pojasnio novinar i putopisac Hrvoje Ivančić. Istaknuo je kako se iza rata, unatoč tvrdnjama o zaštiti etničke skupine Tutsija - krije ekonomski interes.

- Kontekst je dosta širok i dubok. Kod Konga je problem odakle početi, ali ako želimo skratiti, mogli bismo reći da se glavne bitke i prijepori vode oko resursa, rudnika i bogatih nalazišta kobalta i zlata. Sve se to događa prvenstveno zbog toga što je središnja država slaba. Govorimo o istočnim regijama koje su oko 1500 km udaljene od glavnog grada. Putevi između istoka i zapada su zapravo nepostojeći. Većina stanovnika istoka zapravo nikad nije bila u glavnom gradu, rekao je.

- M23 je skupina koja je nastala 1990-ih godina. Njihovo prvo ime je bilo CNDP. Nastali su kao pokret za zaštitu etničkih Tutsija. Njihov glavni cilj je zaštita etničkih Tutsije, ali iza svega je skriven ekonomski interes. Krenuli su iz grada Gome u južni grad Bukavu. Prije dvije godine, kada sam bio tamo, Goma je bila u okruženju, ali vladine skupine su uz pomoć saveznika uspjeli potisnuti pobunjenike. Dvije godine nakon toga, pobunjenici ipak uspjevaju ući u Gomu i dalje se počinju širiti, kazao je.