Dekanić: Ne bih se čudio da Kina tajno sudjeluje u pregovorima

Aktualna energetska kriza razlikuje se od onih iz 20. stoljeća, a njezin intenzitet velikim dijelom proizlazi iz načina na koji se informacije šire, rekao je energetski stručnjak Igor Dekanić u emisiji Intervju tjedna Hrvatskog radija.

Govoreći o stanju na tržištu energenata i prometu kroz Hormuški tjesnac, Igor Dekanić upozorio je na niz nejasnoća koje dodatno pojačavaju percepciju krize.

- Pitanje je za koga je Hormuški tjesnac zatvoren. Prema nekim izvorima, neki tankeri prolaze, a ja sam gotovo uvjeren da kineski tankeri prolaze. U jeku smo svojevrsne energetske krize, ona je bez sumnje prouzročena novim ratom na Bliskom istoku i po tome je slična svim onim iz 1970-ih i 1980-ih, ali ova je nešto drugačija, rekao je.

Uspoređujući današnje okolnosti s povijesnim krizama, naglasio je da se intenzitet poskupljenja često pogrešno interpretira.

- Svi govore da je ovo najveća kriza u povijesti, ali po intenzitetu poskupljenja energenata kriza je mnogo manja nego one u 20. stoljeću kada je nafta poskupjela dva ili tri puta. Danas je taj intenzitet mnogo niži, ali ono što je novo u današnjoj krizi je kompletna globalizacija i hiperinformatiziran svijet, istaknuo je.

U takvom okruženju, dodaje, ključnu ulogu imaju informacije i način na koji se interpretiraju na tržištu i u javnosti.

- Osnovni energenti više se ne prodaju u dugoročnim trgovačkim angažmanima između država i kompanija, nego se cijene formiraju na robnoj burzi. Informacije su to što čini ovu krizu intenzivnijom nego prije. S druge strane, navika današnjeg svijeta je da je sve pomalo prenaglašeno. Svi vole superlative i od toga žive mediji, politika i gospodarstvo. Informacija i njezino isticanje čine suštinu ove krize, rekao je.

"Rat je svima već teret, velik dio zaliha oružja je potrošen"

Unatoč snažnom medijskom i političkom fokusu, Dekanić smatra da stvarni poremećaji u opskrbi zasad izostaju.

- Još uvijek nismo imali nijednu krizu opskrbe, nije bilo zrakoplova koji nisu poletjeli, iako su stalno najave da će se letovi otkazivati. Drugim riječima, temelji nisu takvi, ali dojam je da se radi o najvećoj krizi u povijesti, upozorio je.

Osvrnuo se potom i na reakciju europskih institucija, ocijenivši je pretjeranom.

- Europska unija je u panici, a objektivno nafta i plin koji idu Hormuškim tjesnacem - 90 posto ide u Aziju. Prema tome, u Kini bi trebala biti panika, a ne u Bruxellesu. Kina vjerojatno jako utječe na ovu krizu, rekao je.

U tom kontekstu, dodaje, nije isključena ni aktivna, iako nevidljiva diplomatska uloga Pekinga.

- Ne bih se iznenadio da jednog dana izađu memoari da su kineski diplomati i visoki predstavnici tajno u Pakistanu, sudjeluju u pregovorima ili barem brifiraju one koji će sjesti za pregovarački stol, kazao je.

Govoreći o posljedicama sukoba, posebno je istaknuo da je ova kriza specifična po tome što je pogođena i energetska infrastruktura.

- Djelomično je oštećena naftna infrastruktura za proizvodnju i izvoz nafte i plina. Po tome je ovo prva takva kriza. U svim dosadašnjima se uglavnom ratovalo oko vojnih postrojenja i nitko nije dirao infrastrukturu za proizvodnju, osim Sadama Huseina kada je gubio Kuvajt, tada je zapalio bušotine, rekao je.

To, kako ističe, otvara i pitanje brzine oporavka nakon eventualnog završetka sukoba.

Na kraju se osvrnuo na moguće trajanje rata i izglede za njegovo okončanje, ocijenivši da sukob postaje sve veći teret za sve uključene strane.

- Rat je svima već teret. Velik dio zaliha raketa i dronova je potrošen. Pitanje je koliko je nova ratna proizvodnja intenzivna jer ipak nismo u Drugom svjetskom ratu, nego smo na kraju 30-godišnjeg vrlo mirnog razdoblja ekonomske ekspanzije. Svim stranama je u interesu što prije izaći iz ovog rata, ali da se proglase pobjednikom, rekao je.

- Vjerujem da će pregovori uroditi plodom, ne brzo, to će relativno dugo trajati, od primirja do novih bombastičnih izjava, ali ona najsnažnija sila koja najdiskretnije utječe na to je Kina, ali i Indija. Kriza će završiti kao i sve druge, dogovorom. Ipak mislim da neće trajati godinama, zaključio je Dekanić.