Kako žive Kijevljani dok rat ulazi u petu godinu?

Četiri godine od početka ruske invazije, život u Kijevu i dalje se odvija pod sjenom rata. Ukrajinci priželjkuju kraj sukoba, ali zasad nema vidljivog pomaka u mirovnim pregovorima.

HRT-ova novinarka Elizabeta Gojan javila se iz Kijeva.

Nakon što svjetski i europski čelnici zapale svijeće za poginule, pomole se i ponovno rasprave kako pronaći izlaz iz rata, s padom mraka 24. veljače Kijev, kao i cijela Ukrajina, vraća se svojoj sumornoj ratnoj stvarnosti.

Uzbune, skloništa, hladnoća do smrzavanja i tek pokušaj preživljavanja ostaju svakodnevica već pune četiri godine.

Od 9,5 milijuna raseljenih Ukrajinaca, najmanje polovica raseljena je interno. U toj internoj kućanstvima koji su interno raseljeni, više od trećine je sa invaliditetom, više od polovice ima kronične bolesti.

Kada se razmišlja o tome kako ljudi preživljavaju ove ratne zime koja je najhladnija do sada, hladnoća iscrpljuje i Ukrajince navikle na ledane zime. Vjetar iz stepe pojačava tih minus 20 na minus 25.

Prema podacima humanitarnih organizacija samo prošle godine ponovno je drugi ili treći put raseljeno 450.000 Ukrajinaca. Očekuje se da će ove godine ponovno biti raseljeno njih još najmanje 350.000. 

Mnogi su potrošili svoje ušteđevine i nemaju za hranu. Neki se rizično odriču izdvajanje novca za grijanje, izdvajanje novca za lijekove pri ovim temperaturama.

Ranjive raseljene osobe prijavljuju prosječni mjesečni prihod od samo 4742 ukrajinske hrivnje, što je oko 88 eura. a troškovi najma od 6.000 ukrajinskih hrivnji, dakle oko 120 eura. Tu su i ostali bitni novci za hranu, za lijekove.

Oni koji ne mogu preživjeti, pouzdaju se u rad humanitarnih organizacija. 

- Olina s kojom sam razgovarala, koja je 2022. pobjegla iz-za Sivke u regiji Harkiv kaže "moram platiti najam, moram platiti dokumente, moram platiti lijekove za mog sina, živjelo nas je 12 u jednoj kući, od toga sedmero je djece", kazala je Gojan.

Humanitarne organizacije naravno pomažu koliko mogu.

Ispod jednog od kijevskih mostova Caritas redovito pruža pomoć, ne samo katoličkim vjernicima, nego i prognanima i beskućnicima. 

- Kao što vidite iza mojih leđa, mi se brinemo da ljudima osiguramo i dostavimo topli obrok kako bi nešto pojeli. Kada u Kijevu nema struje, dovozimo ljudima deke i svjetiljke kako bi imali barem malo svjetla u stanu. Ljudi uistinu cijene našu pomoć i podršku, vrlo su zahvalni, pogotovo zato što se tako ne osjećaju usamljeno. Mnogo im znači to što im ipak netko dođe, pa makar samo dva puta u tjednu, i pruži pomoć. Osim toga, pomažemo samcima, ako im treba pomoći kupiti krevet kako ne bi spavali na podu ili ako treba nešto dopremiti starijim osobama koje su same, rekao je otac Andrij iz Caritasa u Kijevu.