Kakve bi posljedice mogla imati intervencija SAD-a na Iran?

Amerikanci i dalje gomilaju eskadrile borbenih zrakoplova, posebno nevidljivih bombardera koji su stacionirani u bazama na Bliskom istoku i na dva nosača aviona koji su usidreni nadomak Iranske obale.

Gotovo da je ovakva koncentracija američkih snaga zadnji put viđenja 2003. godine, godine prije vojne intervencije zapadnih saveznika na Irak – samo tada nije bilo kopnene vojske i pješaštva za invaziju Iraka.

Jesmo li sve bliže američkoj intervenciji tzv. usklađenim zračnim udarima s izraelskim borbenim formacijama u zraku na Iran i već poznate mete od protuzračne obrane do podzemnih postrojenja za "atomski program" obogaćivana uranija?

O tome su emisiji HTV-a "Studio 4" govorili umirovljeni brigadir Hrvatske vojske Juraj Butorac i politolog, teolog i stručnjak za Bliski istok Vedran Obućina.

- Pregovori odgovaraju objema stranama u ovom trenutku zato što dobivaju na vremenu. SAD ovako dobiva vrijeme kako bi osigurao dolazak većih snaga u zonu operacija, zatim da izgradi zapovjedno-operativnu logističku strukturu koja će davati potporu tim snagama, izgradnju zona odgovornosti i uigravanje procedura te završnu obavještajnu obradu i pripremu posada, ispričao je Butorac.

S druge strane, Iranu to odgovara, ističe, zato što je u prošlom ratu s Izraelom i SAD potrošio značajan dio raketnog arsenala. Kaže da mu je ovo vrijeme pružilo prigodu da obnovi infrastrukturu koja je uništena ili oštećena te da putem zračnog mosta od Kine i Rusije zaprimi nova sredstva ratne tehnike.

Obućina: Mogu se dogoditi razni scenariji

Obućina objašnjava kakve bi posljedice mogla imati američka intervencija na Iran, ne samo za Bliski istok, već i za Europu.

- Ovisi o tome kako bi se izvršio napad, vidjet ćemo hoće li uopće doći do njega. Postoji puno scenarija koji bi se mogli dogoditi. Najgore što bi se moglo dogoditi jest da se zatvori Hormuški tjesnac. Onda bi energetski balans svijeta naglo prestajao postojati, opisao je.

Mnogo brodova je već napustilo Perzijski zaljev, govori, te se orijentira prema alternativnim pravcima. Ističe kako Hormuški tjesnac ne kontrolira samo Iran, nego i Oman, što je, kako kaže, jedna olakotna okolnost.

- Oman je spomenut nekoliko puta kao tajni pregovarač između Irana i SAD, kao što je to bilo prije puno godina. Niz godina je Oman tu bio glavna diplomatska tiha moć, no hoće li uopće doći do toga? To bi na kraju naštetilo samom Iranu, istaknuo je.

Ako bi došlo do blokiranja izlaza nafte i plina, tvrdi kako bi došlo do velike potražnje, porasta cijena, pokušaja da se nametnu druge silnice, no kompanije što se tiče fosilnog goriva ne vole takve situacije.

- One uvijek očekuju ratne situacije i ne reagiraju jako dobro na promjene, kao što nisu reagirale dobro na napad u Venezueli. Kontinuitet i stabilnost je ono što je jako važno za sve naftne kompanije, zaključio je Obućina.

Cijeli razgovor pogledajte u nastavku: