16:07 / 10.04.2018.

Autor: T.V./D.N./HRT

Karelija - ožiljak u finskoj nacionalnoj psihi

-

-

Foto: - / -

Regije koje se nalaze u graničnim područjima pojedinih zemalja uvijek su izloženije povijesnim mijenama. Takav je slučaj i s Karelijom, podijeljenom između Finske i Rusije.
Regije koje se nalaze u graničnim područjima pojedinih zemalja uvijek su izloženije povijesnim mijenama. Takav je slučaj i s Karelijom, podijeljenom između Finske i Rusije. U nekim njezinim dijelovima granica se od sredine 14. stoljeća do iza Drugog svjetskog rata mijenjala čak osam puta! Posljednji put na štetu Finaca, nakon ruskog prisvajanja pozamašnog dijela finskog teritorija. Zašto je Karelija ožiljak u finskoj nacionalnoj psihi, u reportaži Dragana Nikolića.

Rusija je finska višestoljetna sudbina. Muzej u gradu Imatri govori o životu Finaca pod ruskim carem, ali i o ratovima koje je neovisna Finska vodila protiv Sovjeta čak dvaput u Drugom svjetskom ratu. Mi smo dio Europe i Europske unije. Ali uvijek ćemo imati na umu da je Rusija naš susjed. To je realnost, istaknuo je Jarmo Ikavalko, Muzej veterana Imatra.

Zbog blizine granice sve je glasnija ideja da se u nekim školama u Kareliji  umjesto službenog švedskog kao drugi jezik uči – ruski. Danas je Karelija, koja se proteže od obala Bijeloga mora do Finskog zaljeva, podijeljena gotovo 800 kilometara dugom granicom, između dvije finske i dvije ruske regije. U ruskome dijelu nalaze se i dva najveća europska jezera, Ladoga i Onjega.

Karelijska kultura duboko je utkana u finsko nacionalno biće. U Kareliji je nastala Kalevala, ep iz 19. stoljeća na kojemu je izgrađen finski identitet i želja za neovisnom državom. Onima koji su tih godina u nacionalnom zanosu poletjeli previsoko, Karelija je bila uporište za planove o Velikoj Finskoj. Već 1918. neki naši političari i vojnici, uključujući i maršala Mannerheima, željeli su osvojiti veći dio Karelije, sve do Bijeloga mora i jezera Onjega. Bilo je ondje Karelijaca koji su govorili finski. I 1930-ih bilo je takvih ideja, objašnjava Ikavalko.

Sve snove o Velikoj Finskoj uništili su Sovjeti u tzv. Zimskome ratu, koji je počeo napadom na Finsku 1939. Nakon tri i pol mjeseca ratovanja potpisom na mirovni sporazum iz Moskve Finci su izgubili većinu Karelije (11 posto dotadašnjeg teritorija i 30 posto predratnih ekonomskih resursa). U izbjeglički zbjeg bez povratka krenula je gotovo osmina tadašnjeg ukupnog finskog stanovništva, u evakuaciji neviđenih razmjera u tadašnjoj Europi. Otprilike 400 tisuća ljudi moralo je pobjeći iz Karelije, poput mojih djeda i bake, i roditelja... Netko je izračunao da polovina današnjih finskih obitelji potječe iz Karelije, priča odvjetnik Kari Silvennoinen.

U još jednom ratu sa Sovjetima, boreći se na strani nacističke Njemačke, Finska je '41. ponovno osvojila i Viipuri (danas ruski Vyborg), uz okupaciju dijela ruske Karelije, ali samo na tri godine. Pariški mirovni ugovor '47. u konačnici je potvrdio finski gubitak drugog najvećeg grada u zemlji te njegova industrijskog zaleđa. Kao i kanala Saimaa, koji je povezivao središnju Finsku s Finskim zaljevom. Danas su još živi neki od ljudi koji su živjeli u bivšoj finskoj Kareliji. To je pitanje uvijek nostalgično, romantično, sentimentalno... Nakon sedamdeset godina ono je, međutim, samo dio sjećanja. Uvijek kažem, to je kao i djetinjstvo - svježe je samo u uspomenama, ističe bivša finska predsjednica (2000. - 2012.) Tarja Halonen.

Kari Silvennoinen rođen je s finske strane granice, obitelj je početkom Zimskog rata izbjegla iz danas ruske Karelije. Odvjetnik koji je pred Europskim sudom za ljudska prava pomagao onima koji su htjeli povrat tamošnje obiteljske imovine, u Rusiju više ne može putovati. Nakon što je objavio knjigu o sovjetskim ratnim zločinima protiv Finaca, prije pet godina, naime, uhićen je u Moskvi. Dvije noći provedene u zatvoru, nakon toga deportacija Aeroflotovim zrakoplovom. Mnogo finskih obitelji posjeduje zemlju u Rusiji. Bilo je puno slučajeva protiv ruske države na tamošnjim sudovima. Znali smo da ćemo ih izgubiti, objašnjava odvjetnik. 

Ironično, nemali je broj Rusa koji danas posjeduju nekretnine diljem finske Karelije. Kupovali su u godinama prije zapadnih sankcija Kremlju, plaćali lokalnom stanovništvu i više od tržišne cijene. U Laapeenrantu, najveći grad finske Južne Karelije, koji je od Sankt Peterburga udaljen isto kao i od Helsinkija, u kupnju ili turističko razgledavanje  godišnje je znalo dolaziti i do 700 tisuća njih. Bila je pogreška dopustiti Rusima kupnju nekretnina. Finci su trebali imati ista prava u Rusiji. Oni to pravo nemaju, naglašava Silvennoinen. 

I zbog odredbi o pograničnoj zoni, koja je na ruskoj strani široka 25 kilometara. Granični prijelaz u okolici Imatre najfrekventniji je na cjelokupnoj finsko-ruskoj granici. I za vrijeme nekadašnjeg hladnog rata bilo je ondje nužne suradnje, iako je ruska pogranična zona počinjala već na 120 kilometara odavde. S novim hladnim ratom dokinuta je ideja o euroregiji Kareliji, prvoj između EU-a i Rusije na kopnu, osnovanoj još 2000. Prekogranični turizam bio je jedan od njezinih sidrišta. Kategorija turista koje Rusi nazivaju nostalgičarima danas se može kretati unutar granične zone uz posebnu, besplatnu dozvolu, koju nabavljaju turoperatori. Isto vrijedi i za individualne strane turiste. Mnogi Finci rado posjećuju nekadašnje bojišnice u Kareliji. Moj Lions klub, primjerice, jedanput godišnje organizira posjet tim bojišnicama, kaže Jarmo Ikavalko. 

Karelija odavno nije tema u finskoj dnevnoj politici, naporima nekih izbjegličkih udruženja usprkos. Cijela priča završava na nacionalromantizmu, povratak izgubljenih dijelova Karelije pod okrilje Finske ionako bi bio ekonomski neodrživ (procjenjuje se da bi gospodarska obnova tog teritorija trajala najmanje deset godina i stajala 30 milijardi eura, a izazov bi bio i što napraviti sa sadašnjim ruskim stanovništvom). Službeno se o tome posljednji put razgovaralo početkom 1970-tih. Neslužbeno, i tijekom Jeljcinove kremaljske ere, u vrijeme najvećeg ruskog ekonomskog poniranja. Moskva je navodno bila voljna prodati Fincima oduzeti dio Karelije za protuvrijednost današnjih 13 i pol milijardi eura. Jeljcin je ponudio Kareliju tadašnjem predsjedniku Koivistu. Ali Koivisto je smatrao da je cijena previsoka. Zapravo se bojao Rusije. Mislio je da će ako nešto platimo, opet izbiti rat oko tog dijela Karelije, ističe odvjetnik Silvennoinen.

Na početku svojeg prvog predsjedničkog mandata 2000. pitanje Karelije Putinu je navodno spomenula i Tarja Halonen, ali on je opet navodno uzvratio kako je ono opasno za raspravu. Prva finska predsjednica ni danas ne želi potvrditi te glasine. Svi realni političari uglavnom će raspravljati o temama koje će donijeti promjene nabolje. Ne o onima za koje unaprijed znate da će odgovor druge strane biti negativan, kaže Halonen.

Većina Finaca misli da Karelija jest pitanje za raspravu, ali naši su političari u strahu od Rusa još od razdoblja finlandizacije. Čak i danas stajalište političara je finlandizirano, objašnjava Silvennoinen.

Gotovo utopijska inicijativa vezana je inače uz četvoricu Silvennoinenovih bogatih klijenata Finaca. Htjeli su početak gradnje Sjevernog toka iskoristiti, naime, za pokretanje pitanja povratka Karelije Finskoj. U zamjenu za to nudili su odustajanje od rudarenja u podmorju Baltičkog mora, na predviđenoj trasi plinovoda. Pregovarali smo dva do tri tjedna. Vjerujem da su Rusi kontaktirali svoje odvjetnike ovdje u Finskoj i drugdje u EU. Tada su shvatili da će ionako dobiti spor. Objavili su cijelu priču u Rusiji. Mi smo htjeli da to bude tajno. Ali oni su to objavili i to je postala velika vijest. Odmah nakon što me ruski kolega nazvao i obavijestio o tome, znao sam da su šanse propale, prisjeća se odvjetnik Silvennoinen.

Najstariju finsku turističku atrakciju, golemi slap najveće finske hidrocentrale, one u Imatri, razgledavaju danas i ruski turisti. Samo sedam kilometara dalje, preko granice, ruski je grad-prijatelj Svetogorsk. Kada su pomicali granicu u Kareliji na štetu Finaca Sovjeti su imali samo jednu misao vodilju - strateška zaštita tadašnjeg Lenjingrada. Današnji Sankt Peterburg odavno ne živi u strahu od i dalje neutralne Finske, a jedna velika povijesna nepravda ipak polako pada u zaborav. U zemlji tisuću jezera danas se karelski jezik slabo čuje, govori ga jedva 5000 Finaca.

Tko zna što će se dogoditi s cijenama nafte… Možda bude revolucije… Ako se Ruska Federacija uruši, dobit ćemo Kareliju natrag, smatra Kari Silvennoinen. Živimo s onim što imamo. U svakodnevnom životu znam reći - morate igrati kartama koje imate, ne se nadati da ćete dobiti neke od prethodnih karata, dodaje Tarja Halonen.

Karelija je tijekom povijesti oduvijek bila mjesto susreta Zapada i Istoka. Da, nikada nije pripadala samo jednoj državi, ali za Fince ima veću simboličku vrijednost nego za Ruse. Vrijeme možda liječi rane, ali povijesni ožiljci s ove strane granice ostaju.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!