Papa Franjo danas će iz rimske bolnice Gemelli, gdje se mjesec dana liječi od obostrane upale pluća, obilježiti 12. godišnjicu izbora za poglavara Katoličke Crkve. Iako i dalje prima terapiju kisikom, njegova prognoza više nije neizvjesna te postoji nada da će se uskoro moći vratiti u Vatikan.
O njegovu zdravstvenom stanju, ali i papinstvu u širem kontekstu, u Rimu je naša Kristina Pešić razgovarala s legendarnim bivšim vatikanskim dopisnikom Reutersa, Philom Pullellom. Pullella je vijesti iz Vatikana prenosio četiri desetljeća. Bio je na više od 120 putovanja s trojicom papa, među njima i Franjom.
Transparentnost o zdravlju bez presedana
Pullella je istaknuo da je ova hospitalizacija drugačija od prethodnih jer se ne radi o planiranoj operaciji, već o dugotrajnom liječenju.
– Papa Franjo odlučio je biti potpuno otvoren o svom zdravstvenom stanju. Primjer toga bio je i liječnički izvještaj koji je spomenuo čak i gušenje vlastitom povraćotinom – nešto što nikad prije nije objavljeno na taj način. Time su željeli pokazati da nemaju što skrivati, rekao je Pullella.
Kako se Franjo razlikuje od prethodnih papa?
Govoreći o usporedbi s prethodnicima, Pullella je podsjetio da je
papa Ivan Pavao II. bio prvi Slaven na čelu Crkve i prvi papa nakon 455 godina koji nije bio iz Italije, dok je Benedikt XVI. bio drugačiji po svom teološkom pristupu.
– Da je Franjo bio izabran 2005. godine, vjerojatno bi se smatrao nasljednikom Ivana Pavla II. No, budući da je došao nakon
Benedikta XVI., njegovo papinstvo djelovalo je mnogo radikalnije. Osim toga, bio je svjestan da je izabran u poodmakloj dobi, pa je počeo donositi odluke koje su mnogi smatrali hrabrima i progresivnima, smatra Pullella.
Papa koji mijenja pravila igre
Na pitanje po čemu će papa Franjo ostati zapamćen, Pullella ističe njegovu neposrednost i komunikacijski stil.
– On je papa koji izravno komunicira s ljudima, bez posrednika i protokola. Uvijek naglašava važnost periferije – nije posjećivao velike zapadne metropole poput Londona, Pariza ili Berlina, već je fokus stavio na rubne dijelove svijeta. Njegovi posjeti regijama često su skretali pozornost na probleme koji su do tada bili zanemareni, objašnjava Pullella.
Dodaje i zanimljiv osobni detalj iz iskustva s papom Franjom:
– Kad sam ga zamolio za intervju, nisam prošao kroz uobičajene diplomatske kanale. Poslao sam pismo preko povjerljivog izvora, a papa me osobno nazvao da mi kaže da pristaje. Čuo sam kako lista svoj raspored i pita: "Odgovara li vam 4. srpnja?" Možete li zamisliti da predsjednik neke države sam zove novinara i dogovara intervju bez prisustva medijskog tima? To je nečuveno, ali pokazuje njegovu sigurnost i način rada, zaključuje Pullella.
Papa Franjo svojim stilom vođenja Crkve i pristupom ljudima ostavlja jedinstven trag u povijesti Katoličke Crkve, a njegova neposrednost i otvorenost za mnoge su znak modernog papinstva.
