Letica: Pregovori su paravan, odluka o napadu na Iran je donesena

Sigurnosni stručnjak Ante Letica analizira zašto pregovori SAD-a i Irana ne donose rezultate, kakva je stvarna uloga iranskog nuklearnog programa te zašto smatra da je odluka o vojnoj opciji već donesena. Govori i o regionalnim posljedicama te širem geopolitičkom nadmetanju velikih sila na Bliskom istoku.

Drugi krug pregovora između Sjedinjenih Država i Irana, kao i trilateralni razgovori SAD-a, Ukrajine i Rusije u Abu Dhabiju, nisu donijeli konkretne pomake. Prema sigurnosnom stručnjaku Anti Letici, bivšem obavještajcu, to i nije iznenađenje. U razgovoru za "Studio 4" istaknuo je da je pitanje iranskog nuklearnog programa već godinama ključno sigurnosno pitanje, ali i da se ne svodi samo na obogaćivanje uranija.

– Radi se i o iranskom raketnom programu, projektilima srednjeg i dugog dometa, ali i o ulozi Irana kao pokrovitelja militantnih skupina poput Hezbollaha, Hamasa i šiitskih milicija u Iraku, upozorio je Letica.

Iran kao regionalni remetilački faktor

Letica smatra da bi Iran možda bio spreman na ograničene ustupke, poput predaje dijela obogaćenog materijala, ali da suštinskog odustajanja od nuklearnih ambicija neće biti.

– Odluka o napadu na Iran donesena je još prije. Pregovori se vode reda radi, dok se iza kulisa priprema vojna opcija, kao što smo vidjeli i tijekom ranijeg 12-dnevnog rata, rekao je. Dodaje da Washington i Tel Aviv Iran doživljavaju kao temeljni izvor nestabilnosti na Bliskom istoku i državu koja otvoreno dovodi u pitanje postojanje Izraela.

Rušenje režima iznutra? 

Prema Letici, cilj američke i izraelske politike nije samo zaustavljanje nuklearnog programa, nego i slabljenje teokratskog režima u Teheranu. No upozorava da se režim ne može srušiti isključivo zračnim udarima.

– Bez stvaranja kritične mase unutar samog Irana i bez prisutnosti vojnih snaga na terenu, što trenutačno nije realno, režim se ne može urušiti. Zračni udari mogu ga oslabiti, ali ne i srušiti, smatra Letica. U tom kontekstu sankcije, osobito one usmjerene na zemlje koje trguju iranskom naftom, vidi kao sredstvo dodatnog pritiska kojim se nastoji potaknuti unutarnje nezadovoljstvo.

Arapske zemlje protiv Irana, ali i protiv napada

Jedan od ključnih razloga zašto vojna akcija još nije pokrenuta, prema Letici, jest stav arapskih zemalja i zemalja Zaljeva.

– Saudijska Arabija ne podržava teokratski režim u Iranu, ali jednako tako ne želi izraelsko-američki napad. Te zemlje nisu dale dopuštenje za korištenje svog zračnog prostora, što je ozbiljna prepreka, rekao je.

Širi geopolitički kontekst: Kina i Rusija

Letica upozorava da se pritisak na Iran ne može promatrati izolirano od globalnih odnosa snaga. Posebno ističe ulogu Kine, koja je nedavno posredovala u približavanju Irana i Saudijske Arabije. Jedan od ciljeva je i ograničiti utjecaj Kine i Rusije u regiji. Pritom ne treba zaboraviti ni zaustavljeni proces Abrahamovih sporazuma između Izraela i arapskih zemalja - koji je zakompliciran Hamasovim napadom i ratom u Gazi.

Mogući scenarij udara

Ako dođe do vojne akcije, Letica smatra da ona ne bi bila ograničena samo na nuklearna postrojenja. Ciljevi bi bili i raketne baze, skladišta, komunikacijski sustavi i infrastruktura projektila dugog dometa koji predstavljaju prijetnju ne samo Izraelu nego i američkim ciljevima u regiji, zaključio je.

Atentat u Rusiji i sigurnosne pukotine

Letica upozorava da se rat u Ukrajini sve više pretvara u dugotrajni rat iscrpljivanja, u kojem se diplomatski razgovori formalno nastavljaju, ali bez stvarnog učinka na terenu. Dok se pregovori opisuju kao „produktivni“, ruski napadi na energetsku infrastrukturu ne prestaju, a tisuće civila ostaju bez grijanja, plina i struje, i to pri ekstremnim zimskim temperaturama. Takvo djelovanje, naglašava, ima obilježja ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Posebno zabrinjava, ističe Letica, najnoviji atentat na visokog dužnosnika ruske obavještajne zajednice u Moskvi. Činjenica da je riječ o jednom od ključnih ljudi vojne obavještajne strukture pokazuje ozbiljne propuste u sigurnosnom sustavu Rusije. Takvi atentati, koji se ponavljaju posljednjih godina, upućuju na duboku infiltraciju i ozbiljne probleme unutar ruskih službi.

Letica ne isključuje ni mogućnost unutarnjih obračuna, podsjećajući da su i ranije visoko pozicionirani vojni i sigurnosni dužnosnici stradavali u sumnjivim okolnostima. Upozorava da upravo izvršitelji režimskih odluka često postaju najveća prijetnja samom režimu kada rat jednom završi.

Prema Letici, gotovo je sigurno da će Moskva odgovoriti na atentat, i to najvjerojatnije novim udarima na civilne ciljeve ili kritičnu infrastrukturu u Ukrajini. Takav obrazac ponašanja već je viđen i, kako kaže, ne upućuje na skori prekid sukoba, nego na njegovo dodatno zaoštravanje.

Komentirajući najavljene promjene u vrhu ukrajinskih oružanih snaga, Letica kaže da su one očekivane. Protuzračna obrana, osobito zaštita gradova i ključne infrastrukture, ostaje jedna od najvećih slabosti Ukrajine. Smjene u zapovjednom lancu, smatra, pokušaj su povećanja učinkovitosti, no bez dodatnih sustava, projektila i potpore saveznika u realnom vremenu, rezultati će biti ograničeni.