Od Roosevelta do Trumpa: Koliko su američki predsjednici koristili veto?

Crvena kapa s natpisom „VETO” na stolu u Ovalnom uredu postala je simbol strategije kojom američki predsjednik Donald Trump namjerava odgovoriti na uvjerljivu pobjedu demokrata na međuizborima. 

Nova demokratska većina u oba doma Kongresa otvara razdoblje političkog sukoba u kojem će Bijela kuća pokušati zaustavljati zakone, a demokrati koristiti svoje ovlasti za nadzor predsjedničke administracije.

Trump je u razgovoru s novinarima otvoreno najavio da će se koristiti predsjedničkim vetom kako bi prisilio demokrate na pregovore. Procjenjuje da bi nakon mjesec ili dva odbijanja zakona demokrati sami mogli zatražiti dogovor s Bijelom kućom.

Takva strategija dolazi nakon velikog republikanskog poraza na američkim međuizborima. Demokrati su osvojili najmanje 54 od 100 mjesta u Senatu, uključujući dvojicu nezavisnih senatora koji glasaju s njima. Prebrojavanje glasova još traje u tijesnim utrkama na Aljasci i u Mississippiju.

U Zastupničkom domu zasad imaju 253 mjesta, znatno više od 218 potrebnih za većinu, dok rezultati još nisu proglašeni u dvadesetak izbornih jedinica. Posebno su odjeknule pobjede demokratskih kandidata za Senat u Kansasu, prvi put od 1932., te u Teksasu, prvi put od 1988. godine.

Veto kao Trumpovo glavno oružje

Trump je još prije izbora, suočen s nepovoljnim anketama za republikance, počeo isticati ono što naziva svojom konačnom predsjedničkom ovlasti – vetom. Prema američkom Ustavu, predsjednik može odbiti zakon koji su usvojila oba doma Kongresa. Za potpisivanje ili vraćanje zakona uz pisano obrazloženje ima deset dana, ne računajući nedjelje.

Predsjednik ne može uložiti veto samo na pojedine dijelove zakona, nego ga mora prihvatiti ili odbiti u cijelosti. Kongres može nadglasati predsjednički veto dvotrećinskom većinom u oba doma. Ako su svi članovi nazočni i glasuju, za to je potrebno 67 glasova u Senatu i 290 u Zastupničkom domu.

S trenutačnih 54 mjesta u Senatu demokrati bi za nadglasavanje veta trebali potporu najmanje 13 republikanskih senatora. U Zastupničkom domu, uz sadašnjih 253 mjesta, nedostajalo bi im još 37 glasova.

Andrew Proctor, predavač američke politike na University College London, upozorava da demokrati nemaju dovoljno mandata ni u jednom domu kako bi samostalno nadglasali predsjedničke vete. Zbog toga smatra da je izgledna ozbiljna zakonodavna blokada.

Koliko su američki predsjednici koristili veto?

Trump se tijekom prvoga mandata relativno rijetko koristio pravom veta. Uložio ga je deset puta, a Kongres je uspio nadglasati samo jedan, onaj na zakon o obrambenom proračunu za 2021. godinu. Svih deset veta uslijedilo je nakon što su demokrati 2018. preuzeli većinu u Zastupničkom domu.

U drugom mandatu Trump je dosad uložio dva veta, oba 29. prosinca 2025., na zakone povezane s vodovodnim projektom u Coloradu i zemljištem plemena Miccosukee na Floridi. Za usporedbu, Bill Clinton uložio je 37 veta, George H. W. Bush 44 tijekom jednoga mandata, a Ronald Reagan 78 tijekom dva mandata.

Rekorder je Franklin D. Roosevelt, koji je u četiri mandata uložio čak 635 veta. Kongres ih je nadglasao samo devet. Zanimljivo je da je Roosevelt tijekom svih svojih mandata imao stranačku većinu u oba doma Kongresa. Veto mu nije služio samo za sukob s političkim protivnicima, nego i kao sredstvo pritiska unutar vlastite stranke.

Među predsjednicima s najvećim brojem veta bili su i Grover Cleveland, s 584, Harry Truman s 250 te Dwight D. Eisenhower sa 181 vetom.

Demokrati uzvraćaju najavama istraga i sudskih poziva

Iako Trump može blokirati donošenje zakona, predsjednički veto ne može zaustaviti kongresne istrage, nadzor nad administracijom ni odluke Kongresa u proračunskom procesu. Demokrati već najavljuju da će se koristiti tim ovlastima.

Robert Garcia, koji bi trebao preuzeti predsjedanje nadzornim odborom Zastupničkog doma, administraciji je putem društvene mreže X poručio da pripremi odvjetnike. Senator Ron Wyden, očekivani predsjednik senatskog odbora za financije, svoju je poruku sveo na jednu riječ – sudski pozivi.

Takve najave upućuju na mogućnost opsežnih istraga rada Trumpove administracije nakon što novi saziv Kongresa preuzme dužnost.

Može li demokratska većina pokrenuti Trumpov opoziv?

Jedna od najvažnijih ovlasti Kongresa jest mogućnost pokretanja postupka opoziva predsjednika, no njegova smjena zahtijeva znatno širu političku potporu. Za izglasavanje optužnice u Zastupničkom domu dovoljna je obična većina, koju demokrati sada imaju. Međutim, za osudu i smjenu predsjednika potrebna je dvotrećinska većina u Senatu.

Uz 54 senatora koji pripadaju demokratskom klubu, za osudu bi im trebalo najmanje 13 republikanskih glasova, pod pretpostavkom da svih 100 senatora sudjeluje u glasovanju. Iskustvo iz Trumpova prvog mandata pokazuje koliko je teško osigurati takvu potporu.

Trump je dvaput bio opozvan u Zastupničkom domu, ali ga je Senat oba puta oslobodio. Čak i nakon napada na Kapitol 2021. za opoziv je glasalo deset republikanskih zastupnika, a za osudu sedam republikanskih senatora.

Demokratsko vodstvo zasad ne pokazuje namjeru da odmah pokrene novi postupak, iako, prema anketi koju navodi Politico, polovica Amerikanaca podupire opoziv. Trump je za CBS News izjavio da ga takva mogućnost ne zabrinjava te ustvrdio da bi opoziv politički naštetio Demokratskoj stranci.

Podijeljena vlast i mogući zastoj u donošenju zakona

Politički sukob Bijele kuće i Kongresa mogao bi imati posljedice i za američko gospodarstvo. David Kelly, glavni globalni strateg JPMorgan Asset Managementa, u izjavi za CNBC ocijenio je da bi podijeljena vlast mogla donijeti umjereniji gospodarski rast, sporiju inflaciju i manje neizvjesnosti.

JPMorgan je još prije izbora procijenio da bi zakon kojim bi se ograničilo širenje infrastrukture umjetne inteligencije teško mogao dobiti dovoljno glasova za nadglasavanje Trumpova veta.

Novi Kongres počet će s radom 3. siječnja 2027. godine. Do tada republikanci zadržavaju većinu u sadašnjem sazivu, a nakon toga slijede dvije godine u kojima će Trump za provedbu dijela svojeg zakonodavnog programa morati pregovarati s demokratima.

Hoće li predsjednički veto postati sredstvo za postizanje kompromisa ili izvor dugotrajne političke blokade, ovisit će o spremnosti obje strane na dogovor.