Vidmarović ističe snagu građanskog društva i mladih u Iranu

Vanjskopolitički analitičar Branimir Vidmarović upozorava da je slika Irana u javnosti često pogrešna i pojednostavljena. Ističe snažnu građansku svijest, reforme koje dolaze odozdo, mlado i obrazovano društvo te veliku unutarnju raznolikost, osobito u položaju žena.

Novi krug pregovora Irana i SAD-a o teheranskom nuklearnom programu najavljen je za početak idućeg tjedna. Prvi krug održan prije dva dana obje su strane ocijenile vrlo dobrim.

No, nekoliko sati poslije, SAD uvodi nove sankcije Iranu s ciljem ograničavanja izvoza iranske nafte. Trump prijeti i carinama zemljama koje trguju s Iranom. Sve se to događa dok se američka armada gomila u Perzijskom zaljevu.

Hoće li SAD napasti Iran? Ako hoće - Iran, barem tako najavljuje, ima spreman odgovor. Što je u pozadini? Je li samo riječ o nuklearnom programu ili je, kako to obično biva, priča puno šira? 

Vanjskopolitički analitičar Branimir Vidmarović istaknuo je da se cijeli odnos SAD-a prema Iranu promatra prvenstveno kroz sigurnost Izraela, ključnog američkog partnera u regiji. Iran se u toj perspektivi vidi kao glavna prijetnja, a cilj Izraela je dugoročno promijeniti iransko vodstvo i ukloniti svaku mogućnost napada.

- Nije riječ samo o SAD-u i Iranu. Iran je glavna prijetnja za Izrael, koji je glavni američki partner u regiji. I zbog toga većina tih strahova, većina svega što se radi oko Irana, radi se iz perspektive sigurnosti Izraela. Možda SAD ni ne bi ulazio u ovakve operacije da na vlasti u Izraelu nije Benjamin Netanyahu. Vizija Izraela je Iran koji je kompletno prijateljski raspoložen prema Izraelu. Dakle, ona verzija Irana prije revolucije kada su Izrael i Iran imali dobre odnose za vrijeme šaha. Cilj Izraela je preko SAD-a kompletno osakatiti Iran, ne uništiti, razoriti zemlju do temelja, nego promijeniti vodstvo i isključiti bilo kakvu mogućnost napada.

Naveo je da ključnu ulogu ima Donald Trump predsjednik koji njeguje pregovarački stil ponašanja neuračunljivog čovjeka, odnosno ono što se zvalo za vrijeme hladnog rata "Madman teorija" (vanjskopolitička strategija u kojoj vođa pokušava uvjeriti protivnike da je iracionalan, nepredvidiv i spreman na ekstremne poteze (poput nuklearnog rata) kako bi ih prisilio na ustupke).

Iran je zbog ranijeg raskida nuklearnog sporazuma vrlo oprezan, ne želi rat, ali priprema simbolične odgovore, svjestan da su vojni scenariji već razrađeni.

-  Nuklearni program Irana počeo je još za vrijeme šaha, postoje glasine da su Izraelci pomogli razvijati taj program. U svakom slučaju pomogli su s naoružanjem i s razvojem raketnog programa Izraela. Izraelci su nekoć prodavali oružje Iranu. Sada je situacija drugačija i imamo Donalda Trumpa i politiku mira kroz snagu, rekao je.

Dodao je kako su pragmatizam i trgovina dio perzijske tradicije, a Trump to razumije.

Saveznici na papiru i u praksi

Iako Iran formalno ima Kinu i Rusiju, Vidmarović drži da im ta potpora u praksi ne donosi mnogo. Rusija je opterećena Ukrajinom, a Kina se suzdržava. Izrael, osim SAD-a, ima i prešutnu potporu zaljevskih monarhija kojima više odgovara slabiji Iran.

Od savezništva do otvorenog neprijateljstva

Vidmarović je podsjetio da su Izrael i Iran prije Islamske revolucije imali dobre odnose, uključujući suradnju na naoružanju i počecima iranskog nuklearnog programa. Danas je situacija potpuno drukčija, a izraelska strategija ide preko SAD-a, uz politiku Donalda Trumpa koju opisuje kao „mir kroz snagu”.

Iza prosvjeda stoje obični građani

- Iza prosvjeda u Iranu stoje obični građani, potaknuti dubokim ekonomskim frustracijama, rekao je.

Smatra da, iako je Iran još od doba Šaha premrežen izraelskom agenturom, prosvjede nije moguće umjetno stvoriti bez stvarnog narodnog gnjeva, pojačanog američkim sankcijama.

- Mlađi Iranci uzrok problema vide u ajatolahu, ali Iran ima ustavne i parlamentarne mehanizme promjene, uključujući impeachment.

Vidmarović ističe da ajatolah ima čak i veći demokratski legitimitet od Ursule von der Leyen jer ga bira vijeće eksperata izabrano na izborima. Pahlavi bi bio prihvatljiv tek dijelu društva, a promjene su moguće i ustavnim putem.

Naglašava da u Iranu postoji oblik demokracije, iako je nije bilo ni u vrijeme šaha u punom smislu.

- Ustavom su uspostavljeni parlament, vijeća i jasne procedure odlučivanja. Unatoč snažnoj ulozi ajatolaha, postoji tradicija samoupravljanja od lokalne razine do predsjedničkih izbora, u kojima sudjeluju i žene. Ta je demokratska tradicija dublja nego u mnogim regionalnim državama, primjerice Saudijskoj Arabiji. Iransko društvo je mlado i preraslo je ajatolaha, što otvara prostor za promjene, rekao je.

Pogrešna slika o Iranu

Upozorava da većina ima pogrešnu sliku o Iranu, nastalu kroz mitove i pojednostavljene predodžbe.

- Iran je zemlja u kojoj postoji snažna građanska svijest koja se razvija "odozdo"

- Prosvjedi koji se stalno događaju po Iranu govore o tome da građani znaju što ih frustrira, što ih tišti, da znaju to izraziti i da imaju tradiciju, izlaska na ulicu imaju tu hrabrost, svijest da se mogu izboriti. Većina reformi koje se zbije u Iranu od revolucije do danas su reforme najvrjednijeg tipa od odozdo prema gore. Dakle, ulica prisiljava vlast da se promijeni, što u drugim susjednim sličnim zemljama ne postoji. 

Prema njegovom iskustvu, mladi su izrazito znatiželjni i orijentirani prema znanju, ali ograničeni sankcijama, vizama i pristupom znanstvenim sadržajima.

Društvo je demografski mlado, većinu studenata čine žene, a raste i udio doktorandica i zaposlenih u akademskom sektoru, sada čine oko trećinu svih zaposlenika u akademskom sektoru.

Položaj žena varira: od stroge tradicije do vidljive slobode odijevanja.

- Vidio sam miks između tradicije u velu, u crnoj odjeći i slobode gdje djevojke hodaju u kratkim hlačama, gotovo i u pripijenim tajicama, bez pokrivala za glavu. Kroz čitavu regiju imate različite percepcije, različite narode i tradicije, zaključio je.