Femicid u Hrvatskoj: Brojke šokiraju, sustav još traži rješenja

Alarmantne brojke otkrivaju ozbiljan problem: 18 ubijenih žena prošle godine, tri već ove. Unatoč zakonima i međunarodnim obvezama, sve je više pitanja, gdje sustav zakazuje i zašto nasilje često završava najgorim ishodom?

Ljubičić:  Hrvatska je 2024. napravila važan iskorak u zakonodavstvu

U Hrvatskoj je femicid zakonski definiran kao posebno kazneno djelo, no statistike i društveni kontekst pokazuju da je riječ o ozbiljnom i kompleksnom problemu koji i dalje zabrinjava stručnjake. Kako zakon definira femicid?

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić pojasnila je u HTV-ovoj emisiji "Otvoreno" da je Hrvatska 2024. godine napravila važan iskorak u zakonodavstvu.

- Mi smo 2024. godine uveli kazneno djelo teško ubojstvo ženske osobe koje dolazi kao štetna posljedica rodno uvjetovanog nasilja, istaknula je.

Dodaje kako se definicija temelji na međunarodnim standardima.

- U samom Kaznenom zakonu u Pojmovniku preuzeli smo definiciju iz tzv. Istanbulske konvencije, dakle Konvencije Vijeća Europe o suzbijanju nasilja u obitelji, nasilja nad ženama, poručila je. 

Ključ razumijevanja femicida, naglašava, leži u neravnoteži moći između muškaraca i žena.

- Nad ženama je upravo pitanje nesrazmjera moći muškaraca prema ženama i o nesrazmjernom odnosu koji trpe žene u odnosu na muškarce, dodala je. 

Andrašek: Svjedočimo velikom porastu i ozbiljnosti problema 

Podaci pokazuju da se femicid najčešće događa u bliskim odnosima. Koordinatorica Autonomne ženske kuće Zagreb Valentina Andrašek upozorava na zabrinjavajuće brojke. 

- Prošle godine zapravo od 18 ubijenih žena, 12 je ubijeno od strane intimnih partnera, a svih 18 od strane bliskih osoba, kazala je.

Dodaje da takvi podaci upućuju na ozbiljnost problema.

- Znači, zaista svjedočimo jednom velikom porastu i ozbiljnosti ovog problema. Dakle, imamo zapravo uzlazni trend, istaknula je. 

Ipak, napominje da usporedbe među državama treba uzeti s oprezom zbog različitih metodologija prikupljanja podataka.

Šešo: Konzervativni val jača seksizam

Ravnateljica Obiteljskog centra Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Ivana Šešo upozorava da brojke same po sebi već jesu alarmantne, bez obzira na trend.

- Ja moram reći da je i jedna ubijena žena previše, poručila je. 

Ističe da je i 2024. godine zabilježeno 18 slučajeva femicida, što pokazuje ozbiljnost situacije, iako ne govori nužno o stalnom rastu.

Šešo uzroke vidi u širem društvenom kontekstu, posebno u jačanju konzervativnih i patrijarhalnih obrazaca.

- Konzervativni val koji je zahvatio cijelu Europu došao je i do Hrvatske i tu imamo jačanje jednog seksističkog pristupa i razmišljanja o ženama, naglasila je. 

Upozorava i na opasne obrasce iz prošlosti.

- Žene su jako dugo vremena bile doživljavane kao vlasništvo, gdje je muškarac imao pravo odlučiti o njihovom životu i o tome hoće li umrijeti, ponovno je prisutan, dodala je.

Posebno zabrinjavaju rezultati istraživanja među mladima.

- Ispada da su naši mladići konzervativniji po pitanju toga što je uloga žene u društvu od generacije 70-ih godina, rekla je. 

Takav stav, upozorava, može dovesti do opravdavanja kontrole i nasilja u odnosima.

- Žena ponovno treba biti submisivna, pokorna, gdje onda muškarac ima pravo kontrole i, ako nije drugačije naučen, rješavanja sukoba nasiljem, poručila je. 

Stručnjaci upozoravaju da Hrvatska, unatoč sve strožem zakonodavstvu, i dalje nema sustavnu i kvalitetnu edukaciju o nasilju i ravnopravnosti spolova, posebno među djecom i mladima. Upravo se u tome vidi jedan od glavnih razloga zašto nasilje nad ženama i dalje ostaje ozbiljan društveni problem.

Nedostaje prevencija, zakon se ne provodi dovoljno

Andrašek ističe da je problem višeslojan, od društvenih trendova do slabosti sustava.

Ne postoji prava prevencija, ne postoji prava edukacija. S druge strane, imamo prilično dobro zakonodavstvo jer ga stalno mijenjamo i pooštravamo kazne, ali ga ne implementiramo dovoljno, naglasila je. 

Upozorava da odgovornost leži na onima koji upravljaju društvom.

- Na onima koji vode društvo je da osiguraju kvalitetnu implementaciju, ali i edukaciju, i da pošalju jasne poruke protiv seksizma i nasilja nad ženama i djevojčicama, rekla je. 

Dodaje kako je u društvu vidljiva sve jača tradicionalizacija i konzervativizam, ali naglašava da se takvim trendovima može aktivno suprotstaviti.

O nasilju se u školama govori premalo

Jedan od ključnih problema je izostanak sustavne edukacije u školama.

- Koliko ja znam, govori se vrlo malo, odnosno gotovo nikako. Ne učimo dječake i djevojčice o nasilju u obitelji niti o ravnopravnosti spolova, naglasila je Andrašek.

Takav nedostatak znanja, upozoravaju stručnjaci, ostavlja prostor za ponavljanje nasilnih obrazaca u odrasloj dobi.

Ljubičić ističe da je problem i u načinu na koji se o nasilju govori, često se zanemaruje partnersko nasilje.

- Kada stručne osobe govore o nasilju u obitelji, uglavnom se fokusiraju na nasilje nad djecom, dok se o partnerskom nasilju jako malo govori, istaknula je. 

Upozorava da djeca svakodnevno promatraju odnose u obitelji i iz njih uče.

- Upravo taj model partnerskog nasilja djeca gledaju i usvajaju. Zato su očekivane rodne uloge u odnosima iznimno važne, dodala je. 

Naglašava i važnost obrazovnog sustava.

- Odgojno-obrazovni sustav od najranije dobi mora razvijati ustavno načelo ravnopravnosti spolova i vrijednosti iz Zakona o ravnopravnosti i Zakona o suzbijanju diskriminacije, poručila je. 

Nedostaje stručnjaka, ali sustav postoji

Šešo naglašava da postoje određeni pomaci, ali i dalje nedovoljni.

- Ključna riječ je odgojno-obrazovni sustav. Mi u socijalnoj skrbi radimo edukacije i senzibilizaciju djece i mladih o rodno uvjetovanom nasilju i nasilju u vezama, rekla je.

No problem je ograničen doseg.

- Nas nema dovoljno da obuhvatimo sve škole. Zato bi te edukacije trebale biti implementirane u obrazovni sustav, kazala je. 

Dodaje kako škole već imaju stručne djelatnike koji bi mogli provoditi takve programe.

- Sve škole imaju stručne djelatnike koji mogu savladati kurikulum i odgajati generacije da budu svjesnije i hrabrije, dodala je. 

Uloga obiteljskih centara

Obiteljski centar, osnovan 2023. godine, ima drugačiju ulogu od Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Šešo pojašnjava ključnu razliku. 

- Hrvatski zavod za socijalni rad ima javne ovlasti i odlučuje o pravima korisnika, dok je obiteljski centar savjetodavno-tretmanska ustanova, rekla je. 

To znači da centar pruža podršku bez konflikta uloga.

- Kod nas korisnik može doći na roditeljsko, individualno ili partnersko savjetovanje, edukaciju ili se jednostavno obratiti za pomoć,naglasila je. 

Sustav uključuje i širu mrežu podrške.

- Imamo razvijenu mrežu psihosocijalne podrške za žrtve nasilja, mobilne timove i surađujemo s civilnim društvom kako bismo obuhvatili što veći broj žrtava, rekla je. 

Zašto žene ne prijavljuju nasilje i kako im sustav može pomoći

Unatoč razvijenijem zakonodavnom okviru i postojanju institucija pomoći, stručnjaci upozoravaju da velik broj žena u Hrvatskoj i dalje ne prijavljuje nasilje. Razlozi su složeni - od straha i srama do nepovjerenja u sustav, a posljedice mogu biti kobne.

Autonomna ženska kuća Zagreb već desetljećima pruža pomoć ženama koje su preživjele nasilje, još od vremena kada sustav zaštite nije bio razvijen.

Andrašek ističe kontinuitet rada.

- Djelujemo već 35 godina i cijelo vrijeme radimo istu stvar – pružamo podršku i pomoć ženama koje su preživjele nasilje, istaknula je. 

Pomoć je dostupna kroz više kanala.

- Imamo savjetodavni telefon na broj 116 016, dostupan radnim danom, gdje žene mogu potpuno anonimno i povjerljivo dobiti savjet, dodala je. 

- Pružamo besplatnu pravnu pomoć, psihološku pomoć kao i smještaj u tajno sklonište, kazala je.

Unatoč tome, broj prijava i dalje je nizak.

- Manje od 20 posto žena i dalje prijavljuje nasilje, poručila je. 

Razlozi neprijavljivanja nasilja, ističe Andrašek, duboko su ukorijenjeni i često nevidljivi na prvi pogled.

- Nasilje vrlo rijetko započinje fizičkim nasiljem. Najčešće počinje prisilnom kontrolom, izolacijom, posesivnošću, istaknula je. 

- Takvi obrasci postupno dovode do psihološkog sloma žrtve. 

- Dok nasilje eskalira, žene su već u strahu, osjećaju sram, zbunjene su i krive same sebe, naglasila je. 

Poseban problem je način na koji sustav ponekad reagira.

- Kada žene prijave nasilje, ispituje ih se što su učinile da bi do nasilja došlo ili im se ne vjeruje. Jasno je da u takvim okolnostima neće prijaviti nasilje, dodala je. 

Zbog toga je cilj organizacija pomoći širi od same prijave.

- Pružamo podršku kako bi žene, bez obzira na to žele li prijaviti nasilje ili ne, dobile zaštitu i izašle iz nasilne situacije, rekla je. 

Upozorava i na ozbiljnost posljedica.

- Svaki oblik nasilja, pogotovo kada prijeđe u fizičko, može završiti femicidom, poručila je. 

Dvostruka traumatizacija kroz sustav

Ljubičić upozorava da žene često prolaze dodatnu traumu kada pokušaju ostvariti zaštitu kroz institucije.

- Tada govorimo o institucionalnoj diskriminaciji, kada ne postoji rodno senzitivni pristup, istaknula je.

Naglašava važnost prve reakcije sustava, posebno policije.

- Policijski službenici prvi dolaze na teren i moraju prepoznati tko je žrtva, a tko počinitelj, te postupati sa senzibilitetom, dodala je. 

Ljubičić ističe da su međunarodni i europski standardi jasni – bez edukacije nema kvalitetnog odgovora na nasilje.

- Mora postojati rodno senzitivni pristup, a za to je potrebna sustavna edukacija svih stručnih osoba, naglasila je.

Kao primjer navodi i dobre prakse iz Europe.

- Belgijski zakon o prevenciji femicida povezuje postupanje svih institucija, posebno sudova, upravo kroz takav pristup, kazala je. 

Cilj je jasan - ohrabriti žene da prijave nasilje i osigurati im sigurnost kroz cijeli postupak.

- Žrtva se mora okuražiti i ohrabriti za prijavljivanje nasilja i za prolazak kroz sustav, rekla je. 

Mediji pod povećalom: Senzacionalizam, govor mržnje i odgovornost u izvještavanju 

Način na koji mediji izvještavaju o nasilju nad ženama i femicidu ima snažan utjecaj na društvo, ali i na same žrtve i njihove obitelji. Stručnjaci upozoravaju da su ključni problemi senzacionalizam, otkrivanje identiteta žrtava i normalizacija nasilja kroz javni diskurs, osobito na internetu.

Ljubičić ističe da su donesene jasne smjernice za medijsko izvještavanje, no praksa često odstupa.

- Izdali smo medijske smjernice i etički kodeks te sklapali sporazume s medijskim kućama o načinu izvještavanja, rekla je. 

Unatoč tome, problemi su i dalje prisutni.

- Ono čemu svjedočimo je prvenstveno senzacionalizam i odavanje podataka žrtve, poručila je. 

Posebno upozorava na dugoročne posljedice takvog izvještavanja.

- Sve što je zabilježeno na internetu trajno ostaje dostupno, a obitelji, posebno djeca, nose teret tih teških javnih istupa, rekla je. 

Drugim riječima, neodgovorno izvještavanje ne pogađa samo žrtvu, već i njezinu okolinu, često godinama nakon događaja.

Jedan od najozbiljnijih problema vidi se u komentarima ispod medijskih članaka, gdje se često relativizira ili opravdava nasilje.

 Šešo upozorava da problem nije samo u umanjivanju nasilja, već u njegovoj normalizaciji.

- Nismo u problemu s minimaliziranjem problema, nego s normaliziranjem određenih rodno uvjetovanih obrazaca ponašanja, naglasila je. 

Takvi sadržaji posebno su izraženi u online prostoru.

- Od komentara do uvreda, to su strahoviti sadržaji koji se prelijevaju u stvarni život, kazala je. 

Naglašava i važnost konteksta mladih.

- Online prostor je igralište naših mladih i to je za njih stvarni život, istaknula je. 

Problem, ističe Šešo, nije samo u korisnicima nego i u platformama koje ne reguliraju sadržaj dovoljno učinkovito.

- Kao cijela Europa nemamo rješenje i nismo riješili odgovornost nositelja platformi koji bi trebali jasno definirati da takve stvari neće tolerirati, poručila je. 

Time se otvara pitanje šire društvene odgovornosti, od medija do tehnoloških kompanija - u suzbijanju govora mržnje i nasilnih obrazaca.

Unatoč kritikama, stručnjaci naglašavaju da mediji imaju ključnu ulogu u oblikovanju javne svijesti.

- Mediji mogu biti korektor društvene svijesti, poručuje Šešo.

To znači odgovorno izvještavanje, bez senzacionalizma, uz zaštitu žrtava i jasno osuđivanje nasilja.

Poruka ženama - pomoć postoji

Na kraju, stručnjaci upućuju jasnu poruku ženama koje trpe nasilje.

- Nisu same, pomoć postoji i mogu je potražiti,  Andrašek naglašava. 

Dodaje da pomoć može biti dostupna na više razina.

- Mogu se obratiti policiji u slučaju akutnog nasilja, ali i savjetodavnom telefonu gdje će dobiti sve potrebne informacije, dodala je. 

Cijelu emisiju možete pogledati u nastavku: