Letica: Putin pokušava prodrijeti u europsko jedinstvo

Od početka tjedna ne prestaje novi val silovitih ruskih napada u Ukrajini, a i retorika između Moskve i Zapada sve je oštrija. Kakva je ratna strategija Rusije uoči približavanja hladnijih, zimskih mjeseci; treba li Europa biti zabrinuta, osobito nakon što se pokazala njezina ranjivost kad je riječ o sabotažama plinske infrastrukture; kakva je poruka sa sastanka ministara obrane članica NATO-a; koliko su opasne prijetnje nuklearnim oružjem; koliku političku težinu imaju odluke Ujedinjenih naroda te hoće li se Srbija opredijeliti nakon jučerašnjeg izvješća Europske komisije, u kojem će smjeru dalje – prema Rusiji ili Europi.

O tome su U mreži Prvog govorili Robert Barić s Fakulteta političkih znanosti, Ante Letica, stručnjak za sigurnost i obavještajnu djelatnost, te geopolitički analitičar Zoran Kusovac. Emisiju je uredila Jelena Mikovčić.

Profesor Barić rekao je da "ovo nije početak kraja".

- Ovaj napad je pažljivo planiran. Vi ne možete udare projektilima takve magnitude pripremiti za 48 sati. To se priprema barem tjedan-dva unaprijed. Vi morate napraviti planove, dovesti snage, postaviti ih, pripremiti udare koji će slijediti. To je dio šire ruske strategije kroz vojne, diplomatske, kroz prijetnje diplomatskim oružjem koje nisu realne. Putin želi ove zime nekako završiti sukob jer on ne ide kako ide. Ono što je trebao biti brzi blitzkrieg početkom godine se pretvorio u dugotrajan sukob koji Rusija zapravo gubi i za koji nije spremna. I jednostavno to je dio njegove strategije da podijeli Zapad, da izravno pregovara s Washingtonom jer je to Putinova ocjena da će tako Washington prisiliti Ukrajince da pristanu na većinu njegovih zahtjeva. I da, naravno, primiri ove elite. Jer ono što sam više puta govorio - to je patrimonijalni stil vladavine, on nije neograničeni vladar. Njegov autoritet je sad narušen. I bez obzira na to što su neki već počeli povlačiti paralele s Nikitom Hruščovom i njegovim 70. rođendanom, kad je vrlo brzo svrgnut, za sada je Putinova popularnost važan dio stabilnosti režima i nastoji kroz sve ovo naći krivce. Ova ratna partija, siloviki su sad zadovoljni tim potezima. To je sve unaprijed napravljeno da se, ako je moguće, prekine rat sada i da Rusija dobije značajne dobitke, a u najmanju ruku da dobije primirje i zamrznuti sukob, da bi mogao obnoviti vojsku i za godinu-dvije krenuti dalje. Ali rat neće završiti čak i ako Putin padne. A to još nije sigurno, bez obzira na sve prognoze, istaknuo je.

Dodao je da se ne smije zaboraviti da u ruskoj javnosti "još postoji potpora vođenju rata", ali ne potpora mobilizaciji. Rusi su jako loši na bojištu, što se sada vidi. Ukrajinska ofenziva se usporila. 

Hibridne operacije

Letica smatra da su napadi na energetske objekte dio te zločinačke strategije Putina, njegova vojnog rukovodstva.

- Da teroriziraju građane Ukrajine, da ih plaše, da im slabe moral. S druge strane, tako, razbijanjem energetskog sustava u Ukrajini, što je, nažalost, u jednoj dobroj mjeri uspio, on slabi i moć Europe. Njemačka između 20 i 30 posto električne energije uvozi iz Ukrajine. Njemačka je već u problemu s plinom, kao i Europa, u problemu s naftom. I još kad bude s električnom energijom, Njemačka će biti u jako teškoj situaciji, kao i EU. Treći razlog je što on pokušava napraviti te neke prodore u europsko jedinstvo. Vidimo što se događa u Italiji, u Mađarskoj, što se događa u Bugarskoj i još nekim drugim zemljama. On želi izbaciti neke zemlje i izravno s Washingtonom pregovarati o miru i time očekuje neke benefite za sebe u Ukrajini. To je vrlo opasna igra. Evo, pomalo ostaje bez te struje. Ukrajinci ostaju bez struje i bez vode. Bez novca koji su dobivali za izvoz električne energije. Mislim da je to jedan od ciljeva ovih masovnih raketnih napada, naglašava.

- To su hibridne operacije, operacije od utjecaja. Rusi su vrlo jaki i aktivni na tom području. Takav hibridan način djelovanja prisutan je u Europi, dodao je.

Gdje je tu Hrvatska?

- Premijer i predsjednik, koji jednakopravno upravljaju obavještajnom zajednicom, odnosno službama, ako imaju nekih saznanja da postoji informacija o ugrozi nacionalne sigurnosti, posebno vanjskog faktora, obavještajno-subverzivnog djelovanja, on ima pravo i obvezu da o tome izvijesti Sigurnosno-obavještajnu agenciju, ili jedan ili drugi, zavisno tko ima ta saznanja, da izvijesti Sigurnosno-obavještajnu agenciju i da ona poduzme mjere svoje nadležnosti da provjeri te podatke. Da utvrdi je li to tako, ali o tome, uz zarez, izvještava onog drugog, predsjednika ili premijera, zavisno tko je podnositelj. Nije dobro, ja sam o tome govorio, nažalost sve se ostvaruje, da u ovom trenutku kaosa u svijetu, mogućnosti trećeg svjetskog rata, neki kažu da je već počeo, samo ne onaj u najgorem obliku, da dva najodgovornija čovjeka u državi i njihovi sljedbenici da ne razgovaraju, nemaju nikakvog kontakta. Bilo bi bolje da se to radi na Vijeću za nacionalnu sigurnost, da se o tome priča na koordinaciji obavještajne zajednice ili koordinaciji domovinske sigurnosti. Ovako kad je to izašlo u novine, kad je to u medijima, to je vrlo opasno, rekao je Letica.

Sjedi li Srbija na dva stolca? 

Kusovac je rekao da "oštra pljuska iz Bruxellesa" neće na kratki rok natjerati Srbiju da se odluči u kojem smjeru želi ići.

- Vučić to u ovom trenutku, niti može, niti želi napraviti. Vučić prije svega, a ne Srbija, jer on je taj koji je dominantan politički faktor u Srbiji i on je taj koji postavlja svaki politički narativ, i njega su dosad bespogovorno slušali njegovi sljedbenici iz koalicije s kojom on vlada. No nakon zadnjih izbora njegov rezultat je na prvi pogled vrlo dobar, no ta njegova sljedba više nije tako homogena i njemu prijete, čak i unutar Parlamenta, ekstremni desničari, koje po svojoj prilici ne kontrolira, tj. kontrolira ih u daleko manjoj mjeri nego što ih kontroliraju strane obavještajne službe, prije svega iz Rusije. Tako da on ima unutarnji problem, da svaki korak koji bi napravio prema Zapadu, će dobiti odgovor iznutra. Njemu ističe rok za formiranje nove vlade, 30. listopada, i to će možda biti rješenje kojim će on pokušati odgoditi bilo kakvu odluku i onda će reći Zapadu: "evo vidite, ja to u ovom trenutku ne mogu napraviti, smatra. 

- Što se tiče bliskosti Srbije i Rusije, a to je još jedan od mitova kojim se unutar Srbije operira, u gospodarskom smislu, Srbija ima 20 puta veću razmjenu u EU-om, nego što ima s Rusijom. Ali jednostavno u Srbiji vlada novostvoreni mit u atmosferi kompletne dominacije medijima i javnim diskursom, ne radi se tu o nikakvom vjekovnom prijateljstvu, a koji je pojačan od kad je počela ruska invazija na Ukrajina. To je dalje pojačano time što su Srbi uvjereni da su nepravedno izgubili ratove 90-tih zato što u Srbiji nikad nije postojao unutarnji dijalog, nikad se nije Srbija suočila sama sa sobom i svojom ulogom u ratovima, i za prosječnog Srbina rat u Hrvatskoj započinje Olujom kad su Ustaše protjerale nedužne Srbe, za prosječnog Srbina rat na Kosovu počinje bombardiranjem '99. kad je NATO bez ikakvog razloga bombardirao miroljubivu Srbiju i dok god se Srbija ne suoči sa svojom prošlošću ona neće moći imati ni realan stav prema ratu u Ukrajini, naglasio je.