Mađarski parlament odobrio je ulazak Švedske u NATO, čime je otklonjena i posljednja prepreka da zemlja koja je stoljećima bila neutralna postane članica Sjevernoatlantskog saveza. Mađarska je odugovlačila bez konkretnih zahtjeva, ali uz zamjerku zbog švedske kritike smjera demokratskog razvoja zemlje koju vodi Viktor Orban. Koje su okolnosti te mađarske odluke - analizirao je u HRT-ovom "Studiju 4" Ante Letica, stručnjak za sigurnost i vojni analitičar.
Letica je istaknuo kako to nije iznenađenje s obzirom na to da je već Turska pristala da Švedska i Finska uđu u NATO.
"Putinu se dogodila najgora noćna mora"
- Kažu da je vjerojatno riječ o nekoj vezanoj trgovini. Ispod radara je prošla vijest da je Mađarska u procesu pregovora za kupnju nove generacije Gripena. Prema tome može biti i da je tu došlo, uz pritisak SAD-a i nekih zemalja Europske unije, odnosno NATO-a, do te neke vezane trgovine i zato je tako Mađarska postupila, rekao je Letica.
- Orban je u parlamentu rekao da nema nikakvih pritisaka, nego da je Mađarska kao suverena samostalna država odlučila kada, kako i zašto će dati pristanak Švedskoj da uđe u NATO, dodaje.
Kakvu NATO poruku šalje Putinu, kojemu se događa upravo ono što je po svaku cijenu htio izbjeći, dakle, Atlantski vojni savez je došao na same granice Rusije?
- Putinu, se dogodilo ono što možda nije htio i možda je pokušao izbjeći, a to je da na granice, na Baltičkom moru i sjeverne granice Rusije dolazi direktno NATO i to dvije vrlo ozbiljne zemlje s dvije vrlo ozbiljne vojske, s vrlo ozbiljnim kapacitetima koji mogu poslužiti u NATO savezu i koji su već bili korišteni, jer napomenut ću da su i Finska i Švedska u NATO proklamiranoj neutralnosti po posebnim ugovorima s partnerima imali odnose sa NATO-om, sudjelovali u nekim vježbama i sudjelovali u radu NATO-a, iako nisu formalno bili članice NATO-a. Ali Putinu se dogodila najgora noćna mora, kazao je.
Dodaje kako je Putin odbijao NATO sa svojih granica prema Ukrajini, ali je zato dobio NATO na Baltičkom moru, odnosno na sjevernoj granici.
Ne može se zanemariti činjenica da su ove dvije nordijske zemlje odustale od neutralnosti nakon ruske invazije na Ukrajinu, koja traje već treću godinu.
- Finci na njihovu nesreću imaju loša iskustva, vrlo loša iskustva s Rusima 1940. godine prošlog stoljeća i agresije gdje je Staljin uzeo jedan dio finskog teritorija. Tako da oni imaju određenih povijesnih reminiscencija na to. A Šveđani su vidjeli da će ostati sami, da se Putinu ne može vjerovati te da je sigurnije da budu u velikom savezu i tako osiguraju svoju nezavisnu slobodu i daljnji prosperitet, ističe Letica.
Što NATO dobiva sa Švedskom?
Švedska vojska spada u relativno malu vojnu silu, ali iznimno opremljenu sa svojom prilično jakom vojnom industrijom. Imaju 38 tisuća profesionalnih vojnika. Suvremeno naoružanje, proizvode ratne brodove i podmornice. Znamo da često upravo te ratne brodove, ophodne brodove, naručuju i ostale sastavnice NATO-a.
- Švedska nije brojna vojska, međutim ona je na neki način bila u skladu sa švedskim položajem, interesima i ugrozama koje je Švedska možda na neki način predviđala. Ali ima jaku vojnu industriju, ima dobro opremljenu vojsku, topnički i raketni sustavi su odlični, ima odlične specijalne snage i zapravo je to veliki dobitak za NATO, naglašava Letica.
- U sadašnjoj situaciji kad nedostaje oružja i kada se vojna industrija tek obnavlja u Europi, najvažnije je što Šveđani NATO savezu daju brojne vojne baze koje izravno štite baltičke zemlje od eventualnog napada Rusije, dakle i na Litvu i Latviju i Estoniju i na cijeli Baltik, rekao je.
Dodaje kako se već pojavljuje informacija da su neki strateški američki bombarderi, koji mogu nositi ili nose nuklearne glave, već letjeli u Švedsku.
- Prema tome, je li to fake, je li to neka rusko-hibridno djelovanje, vidjet ćemo, ali moguće i to.
"Putinu se ne može i ne smije vjerovati"
Letica smatra kako je hitan sastanak u Parizu sazvan da bi se još jednom poslala poruka Rusiji koja nastavlja aneksiju Ukrajine.
- Švedska je već u procesu primanja u NATO aktivno pomagala Ukrajini, slala je oružje, posebno topničke raketne sustave. Prema tome, to će se samo nastaviti. Što se tiče ovog sastanka, mislim da sama hitnost sastanka govori o zbiljnosti situacije u kojoj se našla Ukrajina i potrebi da Europa na pravi način pokuša odgovoriti i zaustaviti daljnju rusku agresiju na Ukrajinu, naglašava Letica.
Dodaje kako Europa nema zajedničku obrambenu politiku, nema zajedničku vojsku i pitanje je kako Europa može odgovoriti na te izazove.
- Emmanuel Macron je izjavio da će se pomoć nastaviti i intenzivirati, vidimo i naš premijer je to rekao, ali da se razmatra i situacija da se šalju kopnene trupe u Ukrajinu, iako nema konsenzusa među europskim zemljama, rekao je.
- Macron je sam rekao da nema suglasnosti, jednako i češki premijer rekao da Česi o tome ne razgovaraju i da neće slati trupe. Što se tiče toga, to je jedan narativ koji se često spominje o tome da je Rusija prevarena. Da je prevarena 90-ih godina, da su Reagan, pa poslije Bush stariji, pa poslije Bill Clinton, da su prevarili Gorbačova, odnosno Jeljcina i da sad Putin pokušava ispraviti to i da ga sad opet Europa vara, dodaje Letica.
Ističe da je to jedan narativ na tragu ruske propagande i rusko-hibridnog djelovanja, koje je stalno prisutno i koje govori da je zapravo Ukrajina uzrok rata, da je Ukrajina napala Rusiju, da se rat može završiti vrlo brzo kad zapad prestane podupirati Ukrajinu te da zapravo Rusija želi mir, ali Ukrajina je ta koja ga ne želi. Pri tome se ne govori da je taj mir koji Rusija želi, da je to mir pod Putinovim uvjetima.
Putin ima podršku krajnjih desnih snaga u Europi. Letica poručuje kako se Putinu ne može i ne smije vjerovati.
- Europa je imala problema zato što su pojedini europski lideri bili u dobrim i kvalitetnim odnosima s Putinom. Mislim da Europa treba naći pravi način i pravi odgovor, da se Ukrajinu mora dalje podupirati. Rusija ne da ne smije dobiti rat, Rusija mora biti poražena. Ukrajina mora izaći na svoje granice, samo pitanje je kako i kada, s obzirom na to da već i neki političari pa neki vojni analitičari na zapadu govore o nekoj vrsti prekida, neprijateljstva, zamrznutog sukoba, naglasio je Letica.