Slijedi nekoliko ključnih podataka o Nicolasu Maduru, predsjedniku Venezuele kojeg su prema predsjedniku SAD-a Donaldu Trumpu u subotu uhitile američke snage. Trump, koji Madura optužuje da je vođa narko kartela, mjesecima ga je pritiskao da ode s vlasti.
Maduro je rođen u radničkoj obitelji 23. studenog 1962. Otac mu je bio sindikalni vođa. Radio je kao vozač autobusa kada je vojni časnik Hugo Chavez vodio neuspjeli državni udar 1992.
Zauzimao se da se Chaveza pusti iz zatvora i bio je žestoki pristaša njegove ljevičarske agende. Nakon što je Chavez izabran za predsjedika 1998, Maduro je postao zastupnik u parlamentu, a kasnije predsjednik parlamenta i ministar vanjskih poslova.
Chavez ga je imenovao svojim nasljednikom i nakon njegove smrti Maduro tijesno pobjeđuje na predsjedničkim izborima 2013.
Uslijedio je gospodarski kolaps zemlje uz hiperinflaciju i nestašice osnovnih proizvoda. Optuživan je za namještanje izbora i kršenje ljudskih prava, uključujući nasilne obračune s prosvjednicima 2014. i 2017. kada su milijuni Venezuelanaca emigrirali u inozemstvo.
SAD je Madurovoj vladi uveo teške sankcije, optužujući ga za korupciju što je on uporno odbacivao. Na treći predsjednički mandat prisegnuo je u siječnju 2025. nakon izbora 2024. koje su oporba i međunarodni promatrači ocijenili nepoštenima. Tisuće ljudi koji su prosvjedovali nakon proglašenja izborne pobjede su zatočene.
Na represivni karakter Madurove vlade ukazala je i dodjela Nobelove nagrade za mir 2025. čelnici venezuelanske oporbe Mariji Corini Machado.
Prije Madura Amerikanci uhitili Noriegu, predsjednika Paname
Godine 1989. SAD su, po nalogu tadašnjeg predsjednika Georgea Busha, izvršile vojnu invaziju na Panamu kako bi uhitile generala Manuela Noriegu, tadašnjeg vladara zemlje i bivšeg američkog obavještajnog suradnika. Noriega je bio tražen zbog trgovine drogom i pranja novca.
U operaciji „Just Cause“ sudjelovalo je oko 27.000 američkih vojnika. Službeno je poginulo oko 500 ljudi, dok nevladine organizacije navode da je broj žrtava bio višestruko veći. Noriega se nakon dvotjednog skrivanja u vatikanskom veleposlanstvu predao 3. siječnja 1990.
Invazija na Panamu smatra se posljednjom američkom vojnom intervencijom u Latinskoj Americi prije aktualnog uhićenja i izvođenja iz zemlje venezuelskog predsjednika Nicolása Madura. Noriega je kasnije osuđen na 40 godina zatvora na Floridi, a kazna mu je smanjena zbog dobrog ponašanja.
Do smrti 2017. bio je pritvaran u SAD-u, Francuskoj i Panami zbog trgovine drogom, pranja novca i represije nad političkim protivnicima tijekom vladavine od 1983. do 1989.