Život u siromaštvu i gladi

U subsaharskoj Africi živi gotovo 60 % svih ljudi na svijetu koji se nalaze u ekstremnom siromaštvu. Unatoč gospodarskom rastu, kontinent ne uspijeva smanjiti broj siromašnih jer je prirast stanovništva brži od napretka. U najsiromašnijem dijelu Ugande tradicija kojom se bogatstvo mjeri brojem goveda i žena još uvijek oblikuje svakodnevni život.

Na sušnoj i prostranoj visoravni Karamoje, na visini iznad tisuću metara, tradicionalna naselja svjedoče o siromaštvu naroda Karamojong.

Kompleksi obiteljskih kućica sela Nabilatuk zaštićeni su gustom ogradom od trnja kako bi se spriječili napadi divljih životinja ili krađa stoke. Kućice od pruća i slame kratkotrajne su jer ih pojedu termiti.

- Jedna obitelj, jedan novi život se rađa u ovoj kućici i ovdje nastaje jedna obitelj. I sve što ta obitelj ima, nalazi se u ovome domu, kaže misionar Jakoslav Banić.

Hrane nikad dovoljno. Kratke kišne i duge sušne sezone nerijetko znače propast usjeva, a zbog klimatskih promjena suše su postale sve nepredvidljivije i sve češće završavaju glađu.

- Ne sijemo dovoljno hrane, jer ako posadite povrće, osuši se prije nego što sazre, tumači stanovnik Nawanataua Lokoru Markson. 

Kad stanovništvo u Africi živi uglavnom od poljoprivrede, a pogotovo na ovakvom mjestu, onda siromaštvo nije iznimka nego pravilo. To se u Karamoji vidi gotovo na svakom koraku, zemlja se i dalje obrađuje motikom.

Divljih životinja više nema - sve što se kretalo po savani, izlovljeno je. Djeca lukom i strijelom još love samo štakore.

- Karamajong narod jede samo jedan obrok dnevno. To je obično večera. Ako ujutro netko popije čaj, ali obično se jede samo večera da se može lakše zaspati, kaže Banić.

Iako na visoravni pasu tisuće krava, od njih nema velike koristi - rijetko se koriste za meso, a gotovo isključivo znače društveni status i platežno sredstvo pri sklapanju brakova. Tko nema krava, ostaje bez žene. Starješina sela ima šest žena, a ni sam ne zna koliko djece.

Starješina sela Nabilatuk Andrew Iopo kaže da, ako je klan prevelik, moraju dati po kravu svakom muškarcu i ženi, a po ženi ukupno može biti i do 80 krava.

Korijeni te kulture sežu u nomadski način života i neprestane sukobe među klanovima kada je trebalo rađati nove ratnike. Danas poligamija u kombinaciji s velikim brojem djece jedan je od glavnih uzroka siromaštva.

Lokoman John Bosco, ekonom u misiji Nawanatau, ističe kako su ljudi su siromašni jer imaju puno djece, s dvije ili tri žene, a ne mogu se brinuti za sve.

Volonterka u misiji Nawanatau Anđelka Ćotić posvetila se najranjivijima - starijima koji su ostali sami i zaboravljeni. 

Kućicu od pruća i slame sagradile su joj lokalne žene za jedan dan, a stajala je sto eura. Anđelka je takvih već sagradila tridesetak. Među njima i Agumi, oboljeloj od tuberkuloze - majci troje djece, koja se za sebe više ne može sama brinuti, a sada je zahvaljujući pomoći u hrani dobila mogućnost preživjeti i hraniti svoju djecu.

Mnogo je onih koji trebaju novu kućicu. Anđelkini planovi su graditi trajnije kućice od opeke, kako ne bi morala svakih nekoliko godina graditi nove. No one su skuplje, a brzina gradnje ovisit će o donacijama iz Hrvatske.