Prodan: Masakri u Srbiji model za rješavanje osobnih frustracija

Sinoć se u Srbiji dogodilo drugo masovno ubojstvo. Osmero ljudi je ubijeno, a više od desetero ranjeno 40-ak kilometara od Beograda. Najmlađa žrtva ima 15 godina.

O tome su u emisiji U mreži Prvog, urednice i voditeljice Mirjane Grahovac, govorili Momir Karin iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, Swea Jelić Tuščić, psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, te stručnjak za sigurnost doc. dr. sc.Tonći Prodan s Odjela za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu. 

Prodan je rekao kako je masakr kojem smo svjedočili kada je ubijeno osmero djece model diljem svijeta za rješavanje nekih osobnih frustracija, što se možda dogodilo i u Mladenovcu.

- Situacija u Beogradu odmah je stavljena na društvene mreže i već nakon nekoliko sati nakon događaja bile su mnoge reakcije u regiji. Jedan je učenik iz Bihaća stavio status da to što se dogodilo u Beogradu je ništa prema tome što on želi napraviti u svojoj sredini, govori.

Dodaje kako je to fenomen koji može izazvati i veću spiralu nasilja osobito na ovom području.

Prodan naglašava da je nakon rata ostalo mnogo oružja. Govori kako u Srbiji ima oko 900 tisuća komada oružja. Kako kaže, to je golem broj, a oružje je lako dostupno.

- Hrvatska je organizirala mnoge kampanje u kojima se apelira da se vrati oružje. Mnogo oružja je vraćeno, ali još je puno oružja ostalo lako dostupno i to je zasigurno jedna od opasnosti, naglasio je.

Način izvještavanja neprimjeren

Jelić Tuščić je rekla kako je ne iznenađuje ova situacija stoga što je način na koji se izvještavalo o prvom događaju bio neprimjeren.

- Trebao se staviti fokus na žrtve i probleme koji dovode do takvih nemilih događaja, a ne na počinitelja. Takva izvještavanja služe kao model nekoj osobi koja je i sama u krizi, naglasila je.

Dodala je kako bi voljela da se okrenemo prema sebi i vidimo što se događa s nama kao društvom i što se događa s djecom.

- Ono što znamo iz američkih podataka o masovnim ubojstvima i nasilju, da za to postoje zajednički faktori. Ljudi koji su to radili imali su raniju traumu u djetinjstvu ili poveznicu s doživljenim nasilje, da je postojao period krize u njihovim životima, istaknula je Jelić Tuščić.

Govori kako se pokazuje kod osoba koje su učinile masovna ubojstva da osim što su imale dostupnost oružju i znale su način kako da učine djelo koje su naumile, one su i prije proučavale slične događaje.

Škole u Hrvatskoj sigurna mjesta

Karin je rekao kako je vrijeme kada se moramo zapitati, razmišljati i suosjećati. Ponovio je da su škole u Hrvatskoj sigurna mjesta.

- U našim školama je jučer bila glavna tema razgovor s djecom. Odgovornost na nama je da kada se nešto takvo dogodi da djeci damo upute što je dobro, a što ne, rekao je.

Prodan smatra kako se problem ne može riješiti uvođenjem zaštitara i detektora metala u škole. Kako kaže, smisao je sjesti i razgovarati, ali ne samo nakon ovakvog događaja, već permanentno.

Djeca su nam sve lošije

Jelić Tuščić kaže da su detektori metala rješenje koje bi nakratko dalo sigurnost roditeljima, ali, kako kaže, to nije prava stvar.

- Trebamo dugoročni plan kako pomoći djeci. Nažalost, kasnimo s tim. Ono što svi govore o prevenciji, to je doista bitno. Djeca su nam sve lošije. I prije pandemije bio je velik porast suicida kod djece, porast anksioznosti i depresije. To je nešto što se vidi, naglasila je. Dodaje kako sve ranije dolaze djeca sa sve većim smetnjama. Govori da ono što je nekada bilo prisutno kod adolescenata, sada je posve normalno kod djece nižih razreda osnovne škole.

- Važno je da kada se nešto događa s djetetom, da roditelj ima kamo doći i koga nazvati. Nažalost, i kada se najgore stvari dogode, roditelji moraju čekati neko vrijeme. Na psihologa se privatno obično čeka 3 mjeseca, a u zdravstvenoj ustanovi 4-6 mjeseci, rekla je.

Prodan je naglasio kako u Hrvatskoj nije moguće doći na legalnu streljanu i tamo dovesti dijete. 

- Otac djeteta je imao oružje, pretpostavljam legalno. To se oružje mora čuvati po svim zakonima u okruženju, tako da ne može biti dostupno nekom drugom, rekao je.

- Slučaj dječaka iz Beograda pokazuje da je bio dobro obučen glede baratanja oružjem, što nije društveno prihvaćeno, istaknuo je.