Onkološki i kronični bolesnici najviše ispaštaju

- Pacijenti su se susreli s ograničavanjem zdravstvene zaštite. Neki od njih su se i sami ograničili u obliku toga da nisu dolazili na preglede koji su bili zakazani, ali ipak su u bolnice donijele odluku da će ograničiti sam pristup bolnicama, odnosno da će odgoditi sve već zakazane dijagnostičke terapijske postupke, rekla je za Studio 4 dr. Jasna Karačić iz Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.

➡️ Čelnica liječnike udruge: Impresivan broj liječnika ispao iz pogona

➡️ Sve o koronavirusu

To se, dodala je Karačić, i nije pokazalo najboljim za pacijente kojima je pomoć trebala - koji su bili kronični bolesnici, kojima su se razvile komplikacije i onkološki bolesnici koju su najviše ispaštali u ovo doba, jer se "možda nije na vrijeme otkrilo nešto što se moglo spriječiti". Istaknula je kako tek sada zbrajamo te posljedice.

- Dogodilo se to da je strah blokirao zdravstveno osoblje koje nije znalo kako se točno postaviti u toj situaciji, i iz svog vlastitog straha za pacijenta da spriječi zarazu, isto tako su bili u strahu i da se oni sami ne zaraze. Naravno da je strah od nepoznatog najjači - koji je u ovome slučaju prevladao, kazala je Karačić.

- Isto tako smo imali priliku vidjeti kako i hitne situacije nisu završavale dobro i na način na koji su trebale, da smo imali smrtne slučajeve. Zapravo se nije moglo reagirati na vrijeme - što iz straha, što iz ne znanja - ali u svakom slučaju, za pacijente to nije bilo dobro, dodala je.

Upravo iz tog razloga, kazala je Karačić, mnogi pacijenti se i sada boje kako će odraziti njihova zdravstvena zaštita, hoće li uopće moći doći u bolnicu te hoće li se odgoditi ono što je već zakazano.

- Zapravo, to ne znaju ni sami pacijenti, ali isto tako ne znaju ni same ustanove ni vodstvo ustanova koje im ne zna reći mogu li se pripremati na već dogovorene zahvate ili da se to ipak odgodi, rekla je dr. Karačić.

Komunikacija je osnovni problem

- Komunikacija je osnovni problem s kojim se svi susrećemo, ne možemo tu generalno reći - neke ustanove su fantastično reagirale u samoj krizi, omogućili su izravni kontakt pacijenata i specijalista u bolnicama gdje su mogli komentirati nalaze i mijenjati terapiju direktno sa svojim liječnicima obiteljske medicine. Međutim, neke ustanove ipak to uopće nisu napravile, komunikacija je bila jako loša te smo opet svjedočili tomu da su pacijenti čekali u redovima da bi se samo upisali na nešto ili podignuli svoj nalaz, rekla je Karačić.

Na taj su način, istaknula je, riskirali zarazu stojeći u redu kojem nije bilo distance, niti drugih mjera zaštite. Smatra da stoga treba "pohvaliti ustanove koje su se vodile svim ovim modernim tehnologijama."

- Treba takav način rada uvesti u jedan sustavni način, koji će, i kada nije u pitanju COVID-19, biti pristupačan pacijentima, rekla je Karačić.

Problem pacijenata iz ruralnih područja

Istaknula je i kako pacijenti koji nisu iz velikih gradova, koji se nalaze u ruralnim područjima - imaju mnogo veći problem u ostvarivanju zdravstvene zaštite.

- Mogli smo vidjeti pacijente u malim sredinama koji su bili upućivani da naprave test u gradovima koji su bili i 50 km daleko od njihova mjesta prebivališta pa su se potom morali vraćati u ambulante. Tu se gubilo puno vremena i isto tako je bila upitna sigurnost samih pacijenata koji su se morali prešetavati iz jedne ustanove u drugu, rekla je Karačić.

Ljeti se situacija donekle stabilizirala, no dolaskom jeseni i hladnijih dana - broj novozaraženih opet raste.

- Definitivno sada treba uvesti pravila na koji način će se ponašati građani kada dođu u zdravstvene ustanove, i isto tako za zdravstveno osoblje kako se ponašati, kazala je Karačić i dodala:

- Još uvijek imamo situaciju da kada pacijent nazove liječnika ili hitnu pomoć - da postoji puno upitnika nad glavama ljudi kad moraju doći ili u kućni posjet ili kad moraju izaći na teren u hitnim situacijama: morali li tu biti epidemiolog, da li pacijent mora imati negativan test. Još uvijek je mnogo upitnika s kojima se susreću i pacijenti i zdravstveni djelatnici. A u ovakvim kriznim situacijama upitnika ne smije biti. Moramo uvijek točno znati u kojem se trenu kako ponašati.

Prešućivanje kontakata

Epidemiolozi su kazali kako je dio rasta novozaraženih zbog prešućivanja kontakata - jer nisu svi zaraženi voljni reći tko su sve njihovi kontakti. Za pretpostaviti je da se neki boje primjerice gubitka posla.

- U tome ima istine, jer nisu svi građani odgovorni u svome ponašanju ni prema sebi, ni prema drugima. Isto tako, nemaju svi istu razinu edukacije u kojoj znaju koliko je to potencijalno opasno. Možda se nije s njima na dobar način razgovaralo da ih se potakne da govore istinu o tome gdje su se točno kretali, s kim su bili u kontaktu, rekla je Karačić te istaknula kako je to važna stvar o kojoj se nije vodilo dovoljno računa.

- Podizanje svijesti o važnosti toga, tu se zakazalo definitivno. To je trebalo puno bolje iskomunicirati, jer onda bi ljudi možda ipak malo odgovorniji kada bi ih se upozorilo na sve moguće posljedice koje jednim takvim neodgovornim ponašanjem mogu izazvati, rekla je Karačić.

Strah ne smije prevladati razum

Na pitanje kako pronaći balans između straha i zdravog razuma, dr. Karačić je odgovorila:

- Strah ne smije prevladati razum. Određena doza straha koja je prisutna je dobra, jer ipak vas drži da morate voditi računa i biti odgovorni. Međutim, strah nas ne smije blokirati u bilo kojem svakodnevnom radu - niti zdravstvene djelatnike, niti pacijente. Pacijenti se ne smiju bojati doći u bolnicu na kontrole, trebaju poštovati sve mjere našeg stožera, poručila je dr. Karačić.

- Isto tako i zdravstveni djelatnici moraju znati na koji se način zaštititi, da im se osigura potpuna oprema koja im treba i da pruže pacijentima svu potrebnu zaštitu, jer ne želimo gledati scenarije da porastu druge bolesti, da porastu komplikacije, zaključila je Karačić.