Stručnjaci o novoj zagrebačkoj žičari: "Tragedija, užasava ružnoćom..."

Nova zagrebačka žičara već duže vrijeme u javnosti izaziva polemike, što zbog financijskog aspekta cijelog projekta, što zbog zgrade donje postaje. Objekt, koji se nalazi južnije od stare zgrade žičare, bliže tramvajskom okretištu, između ostalog je izložen kritikama da je predimenzioniran za svoju lokaciju.

➡️ Zagrebačka žičara uskoro u prometu?

Nije riječ samo o novoj zgradi, već i o njezinom okolišu, koji je u posljednje vrijeme također doživio značajnu transformaciju. Kraj zgrade je izgrađeno veliko parkiralište s kružnim tokom, čime je ovaj prostor dodatno "odzelenjen", što pokazuje i fotografija žičare i parkirališta koja se posljednjih dana proširila društvenim mrežama te izazvala brojne negativne reakcije.

- To što se vidi na fotografiji užasava ružnoćom. Monstruozna građevina, monstruozno prometno čvorište, primjer razaranja otprije formirane sredine, primjer agresije prema okolišu. Arhitektonski katastrofalno, komentira povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević za HRT-ov portal.

Teren je na neki način već pripremio obližnji trgovački centar Meridijan 16, koji je otvoren 2014. godine, a koji je u taj prostor doveo dotad neviđeno mjerilo. Iako problem preizgradnje podsljemenske zone nije nov, pa se i blizu žičare i trgovačkog centra već godinama nalaze nizovi stambenih višekatnica, ova su dva objekta stvar dignula na novu razinu.



Jošić: Tragedija!

- Nedavni prvi prolazak iz grada prema Markuševcu pored donje postaje žičare i njenog parkirališta ostavio me bez riječi. Svjedoci su mi moji studenti koji su bili sa mnom u autu i u obilasku stradalih kuća u Markuševcu. Zatim su mi navirala pitanja jedno za drugim na koje nisam imao odgovore. Poslije bujice negativnih misli rezignirano sam im rekao: tragedija! Tako se ne smije projektirati, a još manje graditi, komentira za HRT-ov portal arhitekt Mladen Jošić, profesor i predstojnik Zavoda za arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.

On objašnjava kako bi se u održivom okolišu trebalo graditi sa što manjim fizičkim (površinom izgrađenosti) i ekološkim otiskom (upotreba materijala koja oslobađa CO2 u atmosferu).

- Novostvoreni prostor oko zgrade donje postaje žičare je neodrživi okoliš i kosi se sa svim principima održivog postupanja i raspolaganja s prostorom. Zauzete asfaltirane površine neuglednih oblika i neprihvatljivih površina parkirališta suprotne su Nacionalnoj razvojnoj strategiji i svim smjernicama održivog razvoja koji provodi EU svojom politikom Zelenog razvoja (Green Deal), a koji RH prihvaća. U ovom slučaju projektanti postupaju s okolišem ili bahato ili s potpunim neznanjem svoje uloge u struci i u provedbi održive razvojne strategije grada i države, smatra Jošić.

- U ovim pitomim medvedničkim brjegovima sitnog mjerila punim prirode sada se pojavljuju arogantne zgrade i okoliš nekontekstualnih mjerila i oblika. Ideja da se zgrada penje na zgradu vjerojatno je razumljiva samo projektantima, komentira Jošić, dodajući - "Prolazak uništenim krajolikom ostavlja bez daha!"

- Dok se društvo bori da prirodu vrati u grad, da smanji temperaturu okoliša, da se obrani od površinskih poplava zbog nepropusnog urbanog okoliša, betoniranje i asfaltiranje prirodnih dolja i brega ne može se prihvatiti, poručuje.



Render bez parkirališta

Donju postaju projektirala je Ana Lovinčić, koja se našla u fokusu javnosti 2017. godine kao projektantica parka u zagrebačkom naselju Savica, koji na kraju nije realiziran. Obratili smo joj se za komentar, no njezin odgovor do zaključenja ovog teksta nismo dobili.

➡️ Prosvjedovali za park i protiv parka na zagrebačkoj Savici - čuvali ih specijalci

Jošić kaže da su postojali mnogo bolji projekti od 2006. na ovamo koji na kraju nisu prihvaćeni, među kojima ističe prvonagrađeni projekt Helene Njirić, a koji, kako kaže, karakteriziraju pitomi kaskadni volumeni kontekstualnog i humanog mjerila koji stvaraju sklad s okolnom prirodom.

On također ističe i kako na renderu zgrade nije bilo parkirališta, "najlošijeg dijela projekta da lakše 'progutamo' preveliku i prepotentnu zgradu".

- Projektanti trebaju čuvati okoliš i graditi zelenu infrastrukturu! Ovaj primjer to ne radi i ne smije biti uzor budućim gradnjama, zaključuje Jošić, a na pitanje smatra li da bi ova žičara s parkiralištem mogla biti uvod u još goru devastaciju podsljemenske zone, a možda čak i Medvednice, Jošić odgovara:

- Nažalost, bojim se da da!


Šimpraga: Zgrada potpuno neprilagođena ambijentu

Prema ovom projektu kritičan je i publicist i aktivist Saša Šimpraga, autor knjige Zagreb, javni prostor te osnivač i voditelj platforme 1postozagrad.

- Temelj svake arhitekture je lokacija. Polazna zgrada je potpuno neprilagođena ambijentu u koji je ušla, a s pripadajućim parkiralištem predstavlja devastaciju. Po tome, nažalost, i nije iznimka s obzirom na okolnu gradnju. Njena arhitektura je pretenciozna, slaba i preglomazna. No, to je tek dio priče budući da se, po medijskim natpisima, radi i o radikalno preplaćenom projektu. Sve to je još jedan pokazatelj kako se Zagreb sustavno uništava pod izlikom napretka, kaže Šimpraga.

Također naglašava "stravičnu neprilagođenost okolišnim, klimatskim standardima".

- A da stvar bude još gora, sve se nalazi na ulazu u park prirode, ističe Šimpraga.

Knežević: Nova zgrada nepotrebna

Snješka Knežević smatra da je novi projekt preskup, da predugo traje te da je utjecaj na okoliš negativan, kakav je i utjecaj skijališta, koji naziva ekološkim krimenom, najvećim koji je učinjen na Medvednici.

- Medvednica je danas u jadnom stanju, na mnogim se mjestima šuma sječe bez obrazloženja i razloga. Uništavaju se šuma i taj brijeg koji su neizmjerno važni za Zagreb. Zagreb i Medvednica su jedinstvo, jedno bez drugoga nije zamislivo, ističe Knežević. To je, dodaje, rabota Hrvatskih šuma, koje ne harače samo na Medvednici, nego su krivi na stanje zagrebačkih park-šuma, kao što su Orlovac, Zelengaj, pa i Tuškanac koji su nedopustivo zapušteni i gdje se periodično sijeku stabla.


- Treba vidjeti u kakvom su stanju te oaze zelenila i mira, koje bismo morali cijeniti kao najveće bogatstvo Zagreba. Njima bi trebao upravljati Grad Zagreb, a nadzirati ih služba zaštite spomenika kulture i prirode koja ih štiti kao kulturna dobara, a ne Hrvatske šume za koje su one samo izvor zarade, kaže Knežević.

Pita se zbog čega je nova zgrada žičare morala biti "supermoderna" i predimenzionirana. Smatra da je bila nepotrebna. Govoreći o staroj zgradi žičare, pita se zašto se ona, a i sama žičara nisu obnovile, a kao povjesničarka umjetnosti zalaže da se ono što smo naslijedili njeguje i obnavlja.

-  I Medvednica i Sljeme i cijelo podsljemensko područje imaju tradiciju. Naselja kao što su Šestine, Gračane, Remete i druga imaju povijest koja seže u srednji vijek, imaju i još očuvanu baštinu, materijalnu i nematerijalnu, kaže Knežević.

-  Dobro se sjećam kako su Zagrepčani žičaru prihvatili s oduševljenjem kad je 1963. otvorena, služila je četrdesetak godina, a onda utvrđeno da se ne može popraviti i da je to preskupo. Žičara pripada našoj novijoj tradiciji, i ona je baština koju se moglo očuvati i ne vjerujem da se nije mogla popraviti. Ova nova žičara pripada osobnim megalomanskim projektima Milana Bandića, podsjećam na "Manhattan", i nije čudo da izaziva tako negativnu reakciju javnosti. Nije samo preskupa, nego je i ekološki skandal, zaključuje Snješka Knežević.