Derenčinović: Europski standardi sve prisutniji u hrvatskom pravosuđu, ali izazovi ostaju

Hrvatska 6. studenoga obilježava 30. godišnjicu punopravnog članstva u Vijeću Europe. Pristupanje toj organizaciji bilo je važan korak u međunarodnom pozicioniranju mlade hrvatske države, koja se time obvezala na primjenu europskih standarda zaštite ljudskih prava u vlastitom pravnom sustavu.

Tri desetljeća poslije u Zagreb dolaze visoki predstavnici Vijeća Europe i Europskog suda za ljudska prava. Obljetnica je prilika za osvrt na prijeđeni put, ali i za propitivanje učinkovitosti europskih mehanizama zaštite ljudskih prava u vremenu ratova, sigurnosnih izazova i političkih pritisaka.

O postignućima Hrvatske, aktualnim izazovima i ulozi europskih institucija u zaštiti temeljnih prava u minutama središnjeg Dnevnika govorio je Davor Derenčinović, sudac Europskog suda za ljudska prava.

Europski sud suočen s izazovima suvremenog doba

Derenčinović je istaknuo da se Sud danas bavi gotovo svim ključnim izazovima suvremenog društva, od klimatskih promjena i ratnih sukoba do novih tehnologija i sigurnosnih prijetnji.

- Teško je pronaći temu iz suvremene europske povijesti kojom se Sud na neki način nije bavio. Među njima su klimatske promjene, ruska agresija na Ukrajinu, nezakonito odlaganje otpada, umjetna inteligencija i manipulacije izbornim procesima. Pred Velikim vijećem trenutačno je i predmet koji se odnosi na instrumentalizaciju migracija na granicama s Bjelorusijom, rekao je Derenčinović.

Govoreći o provedbi sudskih odluka, naglasio je da se države razlikuju u stupnju izvršavanja presuda, pri čemu je Hrvatsku izdvojio kao pozitivan primjer.

- Postotak izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u Hrvatskoj dosta je visok. Isplate naknada podnositeljima zahtjeva u pravilu funkcioniraju vrlo dobro, dok je za potpuno izvršenje pojedinih presuda potrebno više vremena, objasnio je.

Hrvatska ostvarila napredak, ali prostora za poboljšanje ima

Osvrnuvši se na 30 godina hrvatskog članstva u Vijeću Europe, Derenčinović je istaknuo značajan napredak u zakonodavstvu i sudskoj praksi, osobito u primjeni europskih standarda zaštite ljudskih prava.

- Uvedeni su kompenzacijski i preventivni mehanizmi za povredu prava na suđenje u razumnom roku, a poboljšan je i dijalog između Europskog suda i hrvatskih sudova. Hrvatski sudovi sve češće u obrazloženjima svojih odluka primjenjuju standarde Europskog suda za ljudska prava, no prostora za poboljšanje još ima, kazao je.

Posebno se osvrnuo na aktualnu situaciju s Ustavnim sudom, upozorivši na moguće posljedice njegova otežanog funkcioniranja za zaštitu prava građana.

- Ustavni sud jedan je od naših najvažnijih partnera. Kada bismo zbog njegova otežanog funkcioniranja ili nefunkcioniranja morali preispitati stajalište da je ustavna tužba učinkovito pravno sredstvo, to ne bi bilo dobro ni za sudove, ni za državu, ni za građane. Posljedice bi bile reputacijske i financijske, ali i u pogledu pristupa vladavini prava, upozorio je Derenčinović.

Obrazovanje kao temeljno ljudsko pravo

Govoreći o 250. obljetnici Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je godinama predavao, Derenčinović je podsjetio na njegovu dugu povijest i doprinos hrvatskom društvu.

Pritom je naglasio da ulaganje u obrazovanje nije samo pitanje razvoja, nego i ostvarivanja temeljnih prava.

- Danas se često govori o društvu znanja i potrebi ulaganja u njega. To nije samo efektna politička fraza, nego ljudsko pravo. Pravo na obrazovanje utvrđeno je Konvencijom kao jedno od temeljnih ljudskih prava, istaknuo je.

Derenčinović o poništenju presude Stepincu

Osvrnuo se i na reviziju presude blaženom kardinalu Alojziju Stepincu, uoči znanstvenog skupa koji organizira Hrvatsko katoličko sveučilište.

Naglasio je da je izvorni postupak bio opterećen ozbiljnim povredama temeljnih načela kaznenog prava.

- Presuda nije zadovoljavala temeljne standarde kaznenog prava, od zabrane povratnog djelovanja zakona do prava na obranu. Stepinac nije imao dovoljno vremena za pripremu obrane, nisu ispitani svjedoci koje je predlagao, a upitno je bilo i pravo na žalbu. Da se danas takav predmet nađe pred Europskim sudom za ljudska prava, utvrdili bismo brojne povrede. Poništenje presude znači da se smatra kao da nikada nije ni donesena, zaključio je.