Zelena tranzicija jedna od glavnih tema predizborne kampanje za europske izbore

Europa se zagrijava brže od prosjeka. To znači više razornih šumskih požara, uništenih poljoprivednih hektara, veća stopa smrtnosti od vrućina.

Ovako sve češće izgledaju polja na jugozapadu kontinenta.

- Ono što danas osjećamo, ubrzava se, za dva desetljeća bit će intenzivnije, a za 4 do 5 desetljaća još izraženije, ali mnogo ozbiljnije nego što smo to do sada mogli vidjeti. Imat ćemo manje vode za piće, za tlo, za poljoprivredu, za biološku raznolikost, uz sve utjecaje koji se mogu predvidjeti za društvo, gospodarstvo i turizam, te sve učestalije požare, upozorava Joao Dias sa Sveučilišta Aveiro.

Kako bi se zaustavile promjene koje se duboko odražavaju na sve, Europska komisija predstavila je 2019., a Europski parlament dvije godine poslije prihvatio tzv. Zeleni plan za smanjenje emisija stakleničkih plinova za više od 50 posto do kraja ovog desetljeća u odnosu na 1990. Cilj je klimatska neutralnost Europske unije do sredine ovog stoljeća. Bio je to njezin središnji projekt.

Stranka Zelenih odmah je primijetila da je Bruxelles pod pritiscima pristao na razvodnjavanje prijašnjih obećanja vezano za klimu.

- Prilično pompozno najavljujete novi cilj - smanjenje emisija stakleničkih plinova za 55% do 2030. No to je daleko od 65%, koliko je, prema mišljenju znanstvenika, potrebno za poštovanje Pariškog sporazuma o klimi. Kako se usuđujete ugroziti taj cilj?, kaže Manon Aubry, zastupnica u Europskom parlamentu.

Zelenim planom najnezadovoljniji su mali poljoprivrednici. Bruxelles je, kako bi ih smirio, prihvatio strategiju "od polja do stola" i strategiju za bioraznolikost kako bi se ojačala uloga poljoprivrednika u lancu opskrbe hranom i tranzicija postala pravednija. No to nije smirilo one koji su se osjetili najviše pogođenima.

Najnoviji val nezadovoljstva izazvalo je prihvaćanje zakona o obnovi najmanje 20% kopnenih i morskih područja do 2030. te svih narušenih ekosustava do 2050.

Sve teže se nose s nabujalim ograničenjima. Ona ih sve više financijski opterećuju.

- Ovdje smo jer je Bruxelles u iduće tri godine odlučio smanjiti novac za poljoprivrednu politiku. Istodobno uvozimo iz drugih zemalja, poput onih iz Sjeverne Amerike, zatim Turske. Oni proizvode pšenicu i poljoprivredne proizvode jeftinim procesom i s pomoću sredstava koja su zabranjena u Uniji, ističe Emmanuel Sanarika, talijanski poljoprivrednik.

Od 2021. prihvaćen je niz inicijativa kako bi se ubrzala zelena tranzicija, no mnogi nisu zadovoljni načinom na koji se provodi i brzinom.

Nedavno su stotine aktivista prosvjedovale protiv proširenja tvornice električnih vozila Tesla u Grünheideu. Ne žele da se sruši 100 hektara šume, što je potrebno za proširenje tvornice.

Nakon 2035. više se neće moći kupiti nova vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem. Broj električnih automobila eksplodirat će u idućih nekoliko godina. No za to treba postaviti mnogo punionica, ali i osigurati rijetke metale. Ondje gdje ih ima, ne žele ni čuti o otvaranju novih rudnika.

- Naša je odgovornost zaštititi naše šume i čiste rijeke. Imamo najčišću vodu u Europi. Vjerujemo da ne bismo trebali imati rudnik na ovom području, kaže Jonas Stalnacke, lokalni vijećnik (socijaldemokrat) u Kiruni.

- Nužno je otvoriti rudnike. Val zelene tranzicije mora biti popraćen valom rudarstva u Švedskoj, poručuje Ebba Busch, švedski ministar energetike, poslovanja i industrije.

Uz prelazak na električna vozila postavlja se pitanje - što s baterijama. One su predviđene za 3 do 4 tisuće punjenja. Nakon toga uglavnom završe u smeću. U Finskoj tvrde da za to nema razloga. Pokazuju svoj novi pogon za recikliranje, trenutačno najveći u Europi. Do 2027. imat će kapacitet prerade od 30.000 tona litijsko-ionskih baterija na godinu.

- Ovo je konačna tekućina koja sadržava metale ekstrahirane iz crne mase. Zatim ih šaljemo natrag u tvornice za proizvodnju novih baterija, objašjava Tero Hollander, direktor Fortumova sektora baterija, Ikaalinen.

Do 2030. plastična ambalaža proizvedna u EU-u trebala bi sadržavati između 10 i 35 posto recikliranog materijala, ovisno o upotrebi.

U skandivanskim društvima duboko je ukorijenjena kultura recikliranja.

- Ovo je deterdžent i na njemu piše: reciklirana plastika iz švedskih kućanstava. Dakle, moguće je da sam nešto reciklirao i to je postalo plastična boca poput ove opet... na pakiranju piše: minus 70% plastike, pa ću je uzeti, kaže Johan Christensen.

Pravila su jasna za sve - nema miješanja otpada. U gradu Motali gradi se, kažu, najveća i tehnološki najnaprednija sortirnica na svijetu koja će moći obraditi 200.000 tona otpada godišnje.

- U ovom novom pogonu možemo sortirati dvanaest vrsta plastike, tako da recikliramo 95% otpada koji primamo, rekao je Mattias Philpsson, direktor, Site Zero Svenka Plastätervinning.

No ni u Skandinaviji zelena tranzicija ne ide kako je zamišljena.

Građevinska industrija na globalnoj razini stvara čak do 40% ukupnih emisija stakleničkih plinova, no Europa reciklira vrlo malo uporabljenog građevnog materijala. Mnoge će začuditi da je i u Danskoj to samo 1 posto.

- Kad odemo u lokalno skladište drva, većinu toga imamo na zalihama. No ponovno korišteni materijali zapravo su rijetki resursi. Moraju se nabaviti, selektivno rušiti, čistiti, staviti na zalihe te ponovno staviti u uporabu, ističe Peter Noye, direktor tvrtke Niras.

Zelena tranzicija bila je jedna od glavnih tema i tijekom predizborne kampanje za europske izbore. Svi se slažu da je Europa predvodnica u čistim tehnologijama. No bez dogovora s industrijom i poljoprivrednicima ne može se ostvariti klimatska neutralnost jer prisilni pokušaji ispunjavanja klimatskih ciljeva samo štete europskom gospodarstvu.

Oni radikalniji traže još strože mjere i nov industrijski model uz dekrabonizaciju industrije i poljoprivrede. Ističu da se Europa ne smije izgovarati da je umorna do zelenih politika. U suprotnom, pitanje je hoće li planirani ciljevi do 2050. biti uopće ostvarivi.