Plin veći problem za Europu nego nafta

Eskalacija energetske krize možda izaziva veće probleme na europskom tržištu plina, zbog ovisnosti kontinenta o Rusiji, nego u uvozu nafte, smatraju čelnici u energetskoj industriji.

Cijene plina počele su snažno rasti na europskim tržištima još prošle godine, potaknute valom potražnje koji je pokrenuo oporavak gospodarstva od pandemijske krize, posebno u Aziji, i niskim zalihama u pojedinim europskim zemljama.

Rusija ima najviše dokazanih rezervi prirodnog plina u svijetu i isporučivala je oko 651,3 milijuna prostornih metara plina dnevno, od čega gotovo 90 posto u Europu. Polovina europskih pošiljki odlazila je u Njemačku, Italiju, Francusku i Bjelorusiju.

Prošle godine ruske su tvrtke dodatno otežale situaciju na europskom tržištu smanjenim isporukama u očekivanju dozvole za plinovod Sjeverni tok 2, koji je trebao udvostručiti pošiljke ruskog plina u Njemačkoj.

Nakon ruske invazije na Ukrajinu krajem veljače Berlin je zaustavio projekt, a EU je najavio da do 2030. želi biti neovisan o ruskom plinu. Europske zemlje sada pokušavaju nabaviti ukapljeni plin ponajprije iz SAD-a, Alžira i Katara.

Sudionici panela na konferenciji CERAWeek u Houstonu upozorili su da će nabava ukapljenog plina biti teška zadaća.

- Jednostavno nema dodatnog LNG-a koji bi ušao u mrežu, riješio manjak plina i podmirio potrebe Europe u idućoj godini - a u Aziji je bilo hladno i Azija nema alternativu, rekao je Michael Smith, osnivač i izvršni direktor Freeport LNG.

Cijene prirodnog plina u SAD-u kontinuirano su rasle u terminskim ugovorima, ali su na razini od 4,525 dolara za milijun britanskih termalnih jedinica daleko niže nego u Aziji gdje iznose 38,97 dolara i u Europi gdje su dosegnule 48 dolara.

- Jasno je da problem Europe zapravo nestašica plina, a ne nafte, rekao je na konferenciji ministar za naftu Ekvatorijalne Gvineje Gabriel Obiang Lima.

Gotovo kompletan američki izvoz LNG-a, oko 356,8 milijuna prostornih metara dnevno, trenutno je usmjeren u Europu i Aziju.

Europa ipak nema dovoljno terminala za ukapljivanje i opetovano uplinjavanje, a njihova gradnja traje godinama. Nakon nekoliko godina razvoja gradnja novih pogona posustala je u posljednje tri godine.

Andrew Walker, potpredsjednik Chenierea, najvećeg izvoznika američkog LNG-a, rekao je da kriza u Europi otkriva potrebu za većim brojem dugoročnih ugovora o nabavi kako bi se osigurala pouzdana opskrba u prijelazu na obnovljive izvore energije.

Kupci su prije dvije godine zazirali od dugoročnih ugovora jer su cijene plina tada bile na povijesno niskim razinama, podsjeća Reuters.