Vidaković: Imamo materijalne dokaze da SAD želi destabilizirati Europu

Nakon proglašenja primirja između SAD-a, Izraela i Irana, posljedice sukoba i dalje su vidljive na globalnim financijskim i energetskim tržištima, a najveće gospodarske pritiske osjeća Europa, upozorili su u emisiji "Studio 4" HRT-a ekonomski analitičar Neven Vidaković i stručnjak za energetiku Ivica Jakić.

Govoreći o pokazateljima koji su upućivali na završetak sukoba, Neven Vidaković je podsjetio na svoja ranija predviđanja i kretanja na tržištima.

- Pokazatelji su pad burze od 10 posto, američka 30-godišnja obveznica na pet posto i njemačka na tri posto i cijena barela nafte. Tri od četiri, dajem si dobar prosjek, rekao je.

Upozorio je i na politički kontekst gospodarskih kretanja.

- Te negativne stvari na financijskim tržištima počnu se prelijevati u realnu ekonomiju i to Donald Trump, koji ima izbore za šest mjeseci, sebi ne želi. Proglasio je egal u gostima, a kako smo saznali, svi su pobijedili, osim što je Europa izgubila, istaknuo je.

Analizirajući raspodjelu ekonomskih posljedica, naglasio je da Europa snosi najveći teret.

- Kada pogledate financijska tržišta, jasno je da se događa oružani sukob u Iranu, ali to nije sukob s Iranom, nego sukob s Europom. Najviši rast kamatnih stopa, najviši rast cijena energenata, najviši pad burze, najviši negativni šokovi se događaju upravo u Europi. Od svih velikih aktera, najviše ekonomskih problema ima Europa. Postavlja se pitanje iz detektivskih filmova - tko s ovim profitira i kome je najviše naštećeno, zapitao se.

Osvrnuo se i na domaći kontekst.

- U Hrvatskoj vidite stopu inflacije i koliko bi benzin trebao biti da nema Vladinih mjera, dodao je.

Govoreći o tržištu ukapljenog prirodnog plina, Vidaković je upozorio na razlike između američkog i europskog tržišta.

- Kada pogledate futures ugovore u SAD-u, cijena pada već pet tjedana zaredom. Dok se sve ovo događa, cijena u SAD-u pada. To znači da ga imaju previše. S druge strane, u Europi se cijena udvostručila, rekao je.

Takva kretanja, smatra, imaju i širi geopolitički kontekst.

- Ljudska logika traži, da ako ne možemo doći do plina iz Zaljeva, netko bi trebao reći: idemo ovo što je jeftino, prodati tamo gdje je skupo. To je materijalni dokaz da SAD želi destabilizirati Europu. Da ne želi, onda bi cijena plina u SAD-u narasla, jer bi potražnja narasla zbog izvoza u Europu. Ispada da je netko Amerikancima rekao: nemojte izvoziti zemni plin, posebno ne u Europu, ustvrdio je Vidaković.

Jakić: Europa je gubitnik, ali je izdržala stres-test

Svoje viđenje iznio je i stručnjak za energetiku Ivica Jakić, koji je ocijenio stanje na energetskom tržištu.

- Vidi se da samo jedna najava predsjednika Trumpa mijenja cijene energenata na tržištu. Nakon objave primirja, cijena je pala na 95 dolara po barelu. Situacija je bila kritična, ali ne možemo reći da nije bila upravljiva, rekao je Jakić.

Govoreći o opskrbi, osvrnuo se na ranije procjene.

- Može li Europa i Hrvatska biti zadovoljna? Možemo reći da je Europa gubitnik, ali ovo je bio stres-test za energetiku i pokazalo se da, unatoč velikoj krizi, nitko nije ostao bez derivata, istaknuo je.

Dodao je kako slijedi faza stabilizacije.

- Cijene su bile koliko toliko upravljive i sada dolazi faza poboljšavanja odnosa i stabilizacije, rekao je.

Govoreći o opskrbnim pravcima, upozorio je na fokus tržišta.

- Pokazalo se da nitko ne priča o nafti i plinu iz Norveške ili SAD-a. Svi su bili okrenuti prema Hormuškom tjesnacu, a oni najviše opskrbljuju azijska tržišta, kazao je.

Nadovezao se i na Vidakovićeve tvrdnje o LNG-u i logističkim izazovima.

- Cijena LNG-a u SAD-u je niska jer imaju enormne količine plina iz škriljevca. Ona je danas oko 20 EUR za MWh, ali je na virtualnoj burzi TTF-u 44,6 EUR, rekao je Jakić.

- Brod koji dođe na terminal u SAD, mora ukapiti plin. To košta, ali oko dva dolara. Transport isto nije toliko skup. Brod koji prevozi jedan TWh električne energije košta od 2,5 do 3 milijuna dolara, naveo je.

- Kada on dođe na terminal u Europi, opet ide uplinjavati, što opet košta od 1,5 do 2 EUR po MWh, dodao je.

- Problem nastaje dok taj brod plovi. Ako je njega netko kupio na dugoročni ugovor, dobavljač onda definira svoju cijenu. Taj brod netko treba osigurati, on plovi tri tjedna i tu je najveći rizik. Cijena može pasti ili rasti. Na brodu se može zaraditi ili jako izgubiti. Zato je cijena takva kakva jest, zaključio je Jakić.