07:00 / 20.09.2021.

Autor: Tatjana Lisičin/Plodovi zemlje/HRT/V.G.

Za Šimunovićevu kapljicu nadaleko se zna

Obitelj Šimunović

Obitelj Šimunović

Foto: Plodovi zemlje / HRT

Za obitelj Šimunović iz Glavine Donje i njihov OPG u Imotskoj krajini dobro se zna. Vrijedna je to obitelj, vinogradarstvo i vinarstvo duboko su im usađeni u tradiciju. Ljetos su za izniman trud dobili veliko priznanje. Čak pet vina iz njihova podruma dobilo je status vrhunskih, zaštićene oznake izvornosti "Dalmatinska zagora". I što je najvažnije - svo grožđe od kojeg rade vino je njihovo, iz vlastitih vinograda. 

Grozd po grozd. Trs po trs. S devetogodišnjim Josipom, najmlađim od četvorice sinova, polako i pomno Tihomir Šimunović provjerava kako mu je loza podnijela ovoljetnu dugu sušu. Nada se ipak dobroj berbi.

Baš kao što su i njemu znanje prenosili njegovi stari, uči Tihomir svog mezimca kako se grožđe uzgaja i čuva, kada zrije i kada se bere. Muški članovi obitelji radili su u svojim vinogradima i u Imoti, nekada nadaleko poznatoj, a danas propaloj vinariji. Znanja su se stjecala, prenosila. Stvorena je obiteljska tradicija.

- Krenuli smo u sadnju mladih vinograda 2005., sve smo sami odradili i podigli tih pet hektara. Nešto je u najmu, većina je naših, kaže Tihomir Šimunović.

Na pet hektara posađeno je oko 20 tisuća trsova kujundžuše, merloa, vranca, kaberne sovinjona i mnogih drugih sorti. U rodnim godinama po trsu bude i do dva i pol kilograma prinosa. Iza takve količine stoji mnogo truda. Cjelogodišnjega. Nema odmora Šimunovićima, a radi u vinogradima cijela obitelj. Roditelji i četiri sina.

- Prvi put sam ušao u vinograd sa 6 godina, tu sam kao malo pomagao, čistio grožđe... Zadovoljstvo mi je raditi tu uz svoju obitelj. Drago mi je pomoć, kaže Milan Šimunović.

Budućnost u obiteljskim vinogradima vidi i Vlado. Nije ga bilo tijekom snimanja ove priče - u Šibeniku vrijedno studira turistički menadžment. Ante studira Mediteransku poljoprivredu.

- Znanje sam pokupio od roditelja, djedovi su se bavili vinogradarstvom, s tatine i mamine strane, Ja sam završio Poljoprivrednu školu u Kaštelima i u te vode sam se uputio kao dijete, rekao je Ante Šimunović.

- Vinogradi su kao i svaki posao. Znači ako radite nekakav posao iz ljubavi, nije vam to opterećenje. Godina se posloži ili da bude bez nekih ekstremnih ili vrućina ili tuča ili ovog ili onog i onda na kraju - dobar proizvod je dobra sirovina, dodaje Tihomir.

Prvi certifikat vrhunskog vina Šimunovići su dobili za kujundžušu iz berbe 2017. To je ujedno prvi put da je ta autohtona sorta ocijenjena vrhunskom. Ove godine čak pet rješenja Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu potvrda je da se na gospodarstvu radi veoma dobro.

- Znači da je sav trud i rad nagrađen, a to znači da ovih pet certifikata - to je da su sva vina koja su u ovom pogonu su dobila oznaku vrhunskoga, kaže Neda Šimunović.

- Što je najbitnije, to su vina s naših vinograda. Imotsko vinogorje. Nije ni zrna došlo sa strane. Znači to je sve s našeg truda s vinograda, kaže Tihomir.

Mnogi dolaze na gospodarstvo kušati, a onda i kupiti vino. Domaći, turisti. Za Šimunovićevu kapljicu nadaleko se zna.

- Čitao sam na blogu u Poljskoj o ovom krasnom gospodarstvu, pisalo je da je tu najbolje vino u kraju. Kušao sam ga i zaista je dobro. Posebno bijelo vino, rekao je Karol Gruca iz Poljske.

I trud i znanje i ljubav. Ali i ulaganje u novu tehnologiju i novi pristup podrumarstvu. U tome je tajna vrhunskih vina iz Glavine Donje. Najvažnije je, kaže Tihomir, da je godina prošla bez velikih nepogoda i da suša nije sve uništila.

- Onda što kraći put do prerade i onda u vinariji je sve. Od enologije, pa do bdijenja nad vinom. Praktički 24 sata. Svaka se bačva mora dnevno kušat barem 3-4 puta ako ne i više. U bistrenju i fermentaciji uvijek se nešto može potkrast, da krene u krivom smjeru. A ako se pravovremeno reagira, to se sve izbalansira do normale.

Mojim je djedovima, napominje Tihomir, u drvenim bačvama teško bilo očuvati vrhunsko vino tijekom cijele godine. Bačve od nehrđajućeg čelika omogućile su modernu tehnologiju proizvodnje. Imaju i sustave za hlađenje, što je važno kod danas sve traženijih, mirisnih i svježih bijelih vina s nižim postotkom alkohola.

Priča o Šimunovićima priča je o znanju, skromnosti, trudu, poštovanju obitelji, tradicije i njezinih vrijednosti. O uspjehu i brizi za budućnost. Priča koja ima i stranu punu izazova.

- Jako malo smo iskoristili sredstava iz EU fondova. Odradimo tehnološke projekte, platite konzultante, ovo, ono i onda kada dođe do realizacije ili je zakazao sustav ili nije bilo dovoljno sredstava pa nije prošao određen broj molbi za taj natječaj tako da za jednu mjeru dvije prođeš, gdje mi potrošimo desetke tisuća kuna i ne znaš imaš li uopće volje prijavljivat se za dalje, kaže Tihomir.

Teško im je i zbog pandemije. Prodali su samo polovinu od lanjskih tridesetak tisuća butelja. Da bi ispraznili bačve i mogli odraditi skoru berbu, trebalo bi prodati još barem dvadeset posto zaliha vina. Unatoč izazovima, Šimunovići planiraju. Nove nasade, nove sorte, nove litre vrhunske kapljice. Borba ima smisla, kažu. Zbog djece, koja žele ostati na svome, nastaviti posao i graditi budućnost. Ima smisla jer su dokazali i da su vina od grožđa iz Imotske krajine itekako konkurentna na hrvatskom, pa i svjetskom tržištu.


Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!