Obilježena 35. godišnjica pogibije 12 redarstvenika u Borovu

35. je godišnjica pogibije redarstvenika u Borovu Selu. Dvanaest pripadnika vinkovačke specijalne policije u tom su mjestu iz zasjede ubili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi, u akciji spašavanja dvojice zarobljenih kolega.

 Borovo selo. 2. svibnja 91. Hrvatski redarstvenici ulaze u selo vjerujući da idu po svoje noć prije zatočene kolege. Barikada na ulasku u selo više nema. Ulice su sablasno prazne. Tišina je mnogima bila prvi znak da nešto nije u redu.

- Došli smo tu, upali smo u zasjedu, u toj zasjedi su nas dočekali organizirana naoružana skupina, što Bijelih orlova, što terorista. Jednostavno su nas zatvorili i napravili su pokolj na 12 redarstvenika, poručio je predsjednik Udruge 12 redarstvenika Zdravko Mamić.

- Svi oko tebe ranjeni, jauci, mrtvi i ovo ono, a ne možeš pomoći nikome, ne možeš. Ja sam bio isto ranjen, rekao je bivši pripadnik Jedinice za posebne namjene PU Vinkovci Franjo Levaković.

Rafali su odjekivali sa svih strana. Policajci su se našli u unaprijed pripremljenoj zasjedi.

- Jedino nam je žao što nismo imali priliku da se obranimo, a bili smo na čistini. Kao glineni golubovi su nas dočekali i gađali, dodao je Levaković.

- Odali smo počast onima koji su željeli održavati red i mir, onima koji su radili svoj posao. Napad na njih bio je napad na novonastalu hrvatsku državu. To je nešto što obilježavamo svake godine kako bismo učvrstili to pamćenje, rekao je Davor Božinović, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova.

Uz ministra Božinovića, u ime Vlade vijenac je položio i potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede David Vlajčić a u ime Hrvatskog sabora saborski zatupnici Tomislav Zadro i Nikola Mažar.

Milina: Ove godine podnesene 24 prijave za ratni zločin

Hrvatska policija podnijela je u prva četiri mjeseca ove godine 24 prijave vezane uz počinjenje ratnih zločina, izjavio je u subotu u Borovu glavni ravnatelj policije, Nikola Milina.

U izjavi novinarima nakon komemorativne svečanosti kojom je obilježena 35. obljetnica ubojstva 12 pripadnika vinkovačke Specijalne policije, Milina je rekao da je otkrivanje ratnih zločina već godinama prioritet Ravnateljstva policije.

- Osnovali smo i posebnu radnu skupinu koja bilježi izuzetne rezultate. Samo za područje grada Vukovara i okolice policija je prijavila 48 osoba za ratne zločine od kojih je 18 i uhićeno, naveo je.

Naveo je i da je policija u proteklim godinama u prosjeku godišnje prijavljivala više od stotinu djela ratnog zločina.

- Pa i ove godine do danas imamo prijavljena 24 kaznena djela ratnog zločina i tu nećemo stati, poručio je.

Dotaknuvši se zločina nad 12 policajaca u Borovu, kazao je kako je bilo određenih procesuiranja 90-tih godina nakon Domovinskog rata, ali i primjene Zakona o aboliciji.

- Međutim, unatoč tome, hrvatska je policija podnijela dodatno kaznene prijave za ratni zločin protiv četiri osobe, rekao je.

Mlinarić: Za mene je ovo prva obljetnica kakva treba biti

 
- Po meni dostojanstveno otkad je MUP preuzeo protokol i organizira, a to su ovi momci zaslužili. Za mene je ovo prva obljetnica kakva treba biti jer nema mauzoleja Šoškočanina, njihova krvnika, koji je bio 300 metara odavde, rekao je Stipo Mlinarić, zamjenik predsjednika Domovinskog pokreta.

Vijenac su položili i svijeće upalili i članovi obitelji te suborci ubijenih policajaca. Zajednički vijenac položila su izaslanstva Vukovarsko-srijemske i Varaždinske županije te gradova Vinkovaca, Otoka i Iloka.

Sudionici obilježavanja do mjesta komemorativne svečanosti u središtu Borova, a prijeratnog Borova Sela, došli su u mimohodu od ulaza u mjesto.

Mučne ispovijesti preživjelih iz Borova Sela

Martin Matković, zamjenik zapovjednika jedinice za posebne namjene PU Vinkovci, prisjetio se tih mučnih dana.

- Temeljem procjene naših nadređenih, mi smo poslani kao interventna skupina koja je trebala iz zarobljeništva izvući trojicu naših kolega iz PU osječke koji su bili zatočeni u Borovu Selu. Ušli smo u Borovo Selo i zamalo tamo ostavili svoje živote. Jedan mučan dan, veliki ožiljak na svima nama, rekao je Matković.

Ivica Andabak u to vrijeme bio je zapovjednik voda.

- Zadatak je bio da moj vod opkoli mjesnu zajednicu, da ne dopustimo nikome da priđe i bježi. Borili smo se jedno pola sata u kanalima. Kad sam vidio da imam dosta mrtvih i poginulih, rekao sam da se povlačimo u prvu kuću. Cijeli dan se pucalo. Rekao sam dečkima da svatko ostavi jedan metak, jednu bombu za sebe i da idemo prema Dunavu kad padne noć. Za nekoliko sati kapetan JNA je preko megafona rekao da će ući u dvorište s transporterom i da će pregovarati. Bilo nas je desetak i rekao da predamo oružje, a mi smo se tome usprotivili. Svi smo u jedan glas rekli: "Ne predajemo oružje". Ušli smo svi potom u transporter, rekao je Andabak.

- Mi smo žalosni svih ovih 35 godina, nitko nije odgovarao za ubijene branitelje, nitko nije odgovarao za ranjavanja. Mi smo ponosni da imamo našu domovinu, da nemamo više prijetnje, rekao je Zdravko Mamić, predsjednik Udruge 12 redarstvenika.

- Ovo je deveta godina da vozimo biciklistički memorijalni maraton Prevlaka-Vukovar-Ilok, dolazimo u čast 12 redarstvenika. Svake godine smo na mimohodu, razvučemo veliku zastavu i idemo put spomenika, rekao je Dalibor Talajić iz Metkovića.

- Imamo još generacija naših koji od 2. 5. 1991. godine nikad nisu stupili u Borovo Selo, jer jednostavno ne mogu, nemaju snage da se suoče s istinom koja se desila tu, rekao je Mamić. 

- Došli smo spasiti naše kolege, a lokalni četnici su nas dočekali naoružani do zuba. Situacija je bila bezizlazna. Šoškočanin mi je uperio pištolj u čelo, a drugi četnik mi je držao nož pod vratom i prijetio da će nas pobiti ako se naši dečki ne predaju, rekao je Josip Vincetić, preživjeli policajac.

- Paljba je bila sa svih strana. Bačena je bomba, ja sam ležao na parkingu dok nisam došao k sebi. Naši su ležali na trbuhu, nije se znalo tko je, kazao je Matija Mičić, preživjeli policajac.

- Bio sam s kolegom Mičićem, paljba je bila sa svih strana, nigdje nikoga ne vidiš. Oni su imali teško naoružanje, a mi smo došli na osiguranje pregovora. Imali smo sreću da se u tom kafiću San Marino našla nekolicina njih koje smo zatočili i oni su nam bili osiguranje, prisjetio se Borislav Orečić, preživjeli policajac.

Mladen Karlić, liječnik, spašavao je ranjenike.

- Posljednji mrtvi policajac je primijećen tek navečer, tako da smo se morali navečer vratiti po njega. Mislim da je to toliko težak i traumatičan događaj za sve nas koji smo bili ovdje. Hrvatski policajaci s dobrom namjerom su išli da bi zaštitili ustavni poredak i izvukli prijatelje iz zarobljeništva, a dočekala ih je zasjeda koja je očito pripremana dugo, rekao je dr. Karlić.

Ubijeni iz zasjede

Među uklesanih 12 imena je i ime Stipana Bošnjaka.

- Ja sam izuzetno ponosna na njega, a najviše zato što nam nikada nije dao u srcima gajiti netrpeljivost, mržnju, zamjeranje i to mi je nekako najljepši njegov zalog koji mi je ostavio kao uspomenu, poručila je kći poginulog hrvatskog redarstvenika Sani Gilja.

U Borovu su ubijeni policajci Stjepan Bošnjak (1955.), Antun Grbavac (1961.), Josip Culej (1966.), Mladen Šarić (1965.), Zdenko Perica (1965.), Zoran Grašić (1969.), Ivica Vučić (1961.), Luka Crnković (1970.), Marinko Petrušić (1966.), Janko Čović (1965.), Željko Hrala (1968.) i Mladen Čatić (1971.).

Ubijeni su iz zasjede, nakon što su u noći s 1. na 2. svibnja 1991. dvojicu njihovih kolega Zvonimira Matkovića i Dalibora Križanovića, tijekom redovite ophodnje, u Borovu zarobili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi. U napadu su ranjena 23 policajca.

 Rane ne mogu zacijeljeti dok se zločin ne kazni. Dvanaestorica ubijenih redarstvenika zauvijek će ostati u sjećanju, kao podsjetnik na cijenu koju je Hrvatska platila za svoju slobodu.