Anita Matijević i Marina Ajduković
Foto: HTV / HRT
Femicid je zakonski prepoznat kao poseban oblik nasilja, broj žrtava i dalje zabrinjava, a svaka nova tragedija otvara ista pitanja. Odgovor na ova pitanja u "Studiju 4" HRT-a pokušali su dati prof. emer. Marina Ajduković i Anita Matijević, voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji.
Sustav bi trebao zaštititi žene, prepoznati na vrijeme znakove opasnosti i raditi na prevenciji. Femicid ostaje tema koja traži dublje razumijevanje, učinkovite mehanizme zaštite i veću društvenu odgovornost.
- Mi smo tek prošle godine u zakonodavstvo uveli teško ubojstvo ženske osobe koje je kvalificirano na način da se radi o bliskom odnosu, da je osoba već dulje vremena bila izložena nasilju, bilo ono prijavljeno ili ne te da je osoba na bilo koji način bila izložena rodno utemeljenom nasilju, rekla je prof. emer. Marina Ajduković s Pravnog fakulteta u Zagrebu.
- Rodno utemeljeno nasilje nema veze ni s kakvom rodnom ideologijom, to je čista statistika. To je nasilje kojem su žene nerazmjerno češće izložene ili koje je usmjereno prema njima upravo kao ženama. To je stvar patrijarhalnih mizoginih stavova koji još uvijek postoje u našem društvu, dodatno je objasnila.
Najranjivije su žene starije životne dobi i one niskog stupnja obrazovanja
Provedeno istraživanje na temelju slučaja ubojstava ženskih osoba u Republici Hrvatskoj od 2014. do 2024. godine upućuje na to da je 94% žena ubila osoba koja je žrtvu poznavala te da je većina ubojstava počinjena u zatvorenom prostoru, najčešće u domu žrtve ili počinitelja, upozorila je Anita Matijević iz Uprave kriminalističke policije.
- Istraživali smo potencijalnu ranjivost kroz obilježja žrtava. Osobe starije životne dobi pokazale su se kao najrizičnije jer su najzastupljenije među žrtvama. Također su posebno ranjive osobe koje su u mirovini ili nezaposlene, objasnila je.
Niži stupanj obrazovanja također je jedan od indikatora potencijalnog rizika.
- Gotovo 50% ubijenih žena nije imalo završenu srednju školu, što je nerazmjerno u odnosu na taj postotak žena u općoj populaciji, naglasila je.
Kada je riječ o počiniteljima ovog zločina, statistički podaci upućuju na određeni rizik vezan uz suicidalnost te uz zloupotrebu sredstava ovisnosti, prije svega alkohola. Problem mentalnog zdravlja općenito te kvaliteta međuljudskih odnosa također igraju snažnu ulogu.
- Najviše žena ubijeno je u partnerskim odnosima, ali kada gledamo pojedinačni odnos, onda vidimo da je podjednak broj žena ubio njihov suprug kao i njihov sin. Oko 23% žena je bilo ubijeno od supruga, a oko 23% žena od sina, objašnjava Matijević.
Problem je često u neprijavljenom nasilju
- U slučajevima kada se dogodi ubojstvo, samo 9,8% žena je prethodno bilo viktimizirano tako da je to policija znala, odnosno bila je podnesena kaznena prijava, tvrdi Ajduković.
Ono što se zna na temelju ovih istraživanja je da sve što se odnosi na prisilnu kontrolu žrtve je put prema femicidu.
- Prisilna kontrola je sustavno kontroliranje, omalovažavanje, psihološko nasilje. Ne treba čak ni biti fizičkog nasilja, ono može biti rijetko ili povremeno, što nikako nije olakotna okolnost. To je jedan sustavni mehanizam kršenja identiteta i samopoštovanja žene i stavljanja žene u jednu podređenu, kontroliranu poziciju, a koja je rodno utemeljena.
Problem kod rodno utemeljene diskriminacije je što se ona teško prepoznaje jer mnoge žene pa čak i mnogi stručnjaci i dalje razmišljaju na tradicionalan način.
- Koja je to tradicionalna uloga žene? Ona mora biti poslušna, mora s posla doći ravno kući, mora se o svemu brinuti itd., opisuje Ajduković.
Razgovor možete pogledati u nastavku:
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!